Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Црно,
било је све тако црно и празно
ко шума без лишћа и поље без траве,
ко што би
цивилизација после атомске експлозије
била.
И црно, и јадно, и празно.
Онда је одједном затреперио пламен,
далек, у ноћи,
мали језичак сасвим сирове цинобер боје.
И птице су у срцу запевале,
ветар заљуљ'о чудесно дрво дрен
што цвета заједно са снежним пахуљицама.
И ти си нашла пут до мене,
ја до твог струка, траве полегле.
Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada je sve oružje upereno
u tebe,
kad svi glasovi bljuju svoje uvrede
dok se san gasi.
Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada razum udara u samu suštinu,
kada te trijumfalna kola tame okruže.
Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada smijeh ludih
ispunjava
prostor,
kada se poljubac smrti
vidi
kao ljubav.
Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada je igra
namještena,
kada gomila vrišti
za tvoju krv.
Noći u kojima se boriš
najbolje su
noći kao
ova
kada progoniš na hiljade kurvinih sinova
iz svoje glave,
kada ustaješ protiv nemogućeg,
kada postaješ brat nježnoj sestri radosti i
nastavljaš dalje
bezobzirno.
Kada si noćas pozvao mesec
ljubeći mu srebrne obraze
da li si mu dao moje ime,
moje ime, što si mi ti dao
ono ime, što reče da te
do smrti, uvek za mene veže ?
Da li si tad' osetio moju tugu
što se isplakanom zenicom oka
obuhvatit ne može ?
U tami, hrabro koračam zakopčana
u naizgled ravnodušnoj svejednosti
dok ponirem u duboke zaborave
zavučena u sebe, gde i tišina plače
stojeći na mračnim peronima duše
gde ispraćam nepotrebne i mrske
udvarače ...
Odavno ne spavam i budna sanjam
pokrivena samo željom da te poljubim
lažem uvek sebe da sam jaka kad' nisi tu
samo čekam te, da korak s tobom produžim
A ti ?
Nisi uspeo da uhvatiš smer mojih koraka
ni video nisi da je samo tiha suza oproštaja
iz pustih očiju kanula, kad' se odbegli jecaj
iz grla iskrao, izdajničkim damarom srca
posle našeg zadnjeg poljupca ...
"Ti si ušla u moju tamnu sobu
kao mjesečina
i sjela na stolicu kao vir svjetlosti
Bio sam suviše plašljiv da bih te dotakao
Čekao sam da progovoriš
Nastao je nagli treptaj
(od užitka? od tuge?)
i ti si mi se tada obratila
kao svjetlost što se kreće brzo
od stolice do stola
da se prostre tamo kao bijeli stolnjak
Konačno ja sam razbio crnu tišinu
(jesam li to ja progovorio?)
Svjetlost se pomakla kao živa
i pala na zglob moje desne ruke
Po tome znam
da si ti to ušla u moju sobu
Svjetlost svjetluca na mom bijelom zglobu
koji lupa kao da je bilo
To zbog tebe lupa
iako se moje srce umirilo."