Добро се добрим враћа?

[gost 223714]

Ne razmisljam o tome.... ponasam se u skladu sa onim sto osecam i mislim da je ispravno.... Razmisljanje o tome da se dobro dobrim vraca dok cinimo dobro cini da to dobro koje cinimo i nije sasvim iskreno, tj. cinimo ga sa predumisljajem, podsvesno ili svesno ocekujuci da ce nam biti uzvraceno, pa samim tim vise i nije dobro...

 

[sunasceJeca]

Ne ljubi samo one koji ljube tebe . Pruzi ruke svoje onima, koji tebi ruke ne zele pruziti.


Kazes : Ukoliko dobro cinim, cinim jer mogu ? Osijecaj ispunjenosti ?

Gospode, kako ? Od koga Ti to trazis? Od nas ! Mi jesmo blato, mi jesmo grijeh do grijeha. Mi smo smrt do smrti, nemoc, slabost. Eto to je covijek . Da li je Gospod ikada trazio od nas sto je nemoguce? Nema niti jedne rijeci u Svetom Evandjelju koje Gospod trazi od nas, sto je nemoguce uciniti . Zasto, otkuda to ? Otuda sto je Gospod Hristos Bog, koji je postao covijek, i tvorac covijeka. On je stvorio covijeka. On zna, sta je podario covijeku, i sta trazi od covijeka. I ima pravo da trazi od njega . Zna sve njegove moci i nemoci . Zasto je Gospod trazio od njega, covijeka takvo savrsenstvo ? Zato sto je on stvorio covijeka po slici i prilizi Bozjoj . To znaci : Dao mu je Bozansku silu, dusu mu stvorio kao ikonu Boziju, kao zivu sliku Boziju. I to jeste najglavnije u covijeku, da po toj slici zivi. Da svako dobro koje covijek cini treba da lici na na Boga . Kao sto slika, lici na original .

Bog, kao original, ne cini dobro da bi ispunio sebe, vec da bi ispunio druge .

Amin.

Jos jednom : Osijecaj ispunjenosti.
Zao mi je, ali ne-znas kada se dogodi, a kada ne.
Bar ne uvijek. Jos jednom, zao mi je .

Oni koji meni ne žele ruke pružiti, rade to iz nekog razloga, kojim se ja više ne zamaram.Jer svako ima neki svoj razlog ako je takav slučaj i to je u redu. Važnije je pružiti ruku kome je ona potrebna a želi da je pruži...To je kao da spasavam davljenika koji ne žli biti spasen, a ostavljam onoga koji želi da živi, a ja se fokusiram na one koji NE ŽELE da im se pomogne...Do odredjene mere možeš biti uporan, ali nekaad čovek mora da shvati, da neko i ne želi biti spasen.
Da, činim jer mogu...jer imam zdravu pamet, jer vidim patnju, jer vidim nečiju bol..jer imam za te stvari, ne govorimo o materijalnom. Zar činiti dobro nije biti ljubazan, ne činiti zlo, voleti bližnje, ziveti svaki dan u skladu sa svojim principima?
Samim tim što čineći dobro delo, vidim nečiji osmeh i radost, njegovu ispunjenost, to ispunjava moju dušu, kako to ne možeš da razumeš?
Ja nisam mala, da ne znam kada se dogodi taj osećaj ispunjenosti a kada ne. To bi bilo, kao da si mi rekao da ne znam kada me nešto boli a kada ne. Žao mi je, ali nisi u mojoj koži i ne možeš da tvrdiš nešto za šta ja osećam i znam, da umem prepoznati, kada me preplavi osećaj ispunjenosti.