Ne nuzno, ali ima ljudi koji ce tu dobrotu iskoristiti i poceti da te gaze. To ne znaci da nuzno treba biti djubre i neki siledzija, ne, ali imati svoje ja, i ne posto-poto udovoljavati drugoj strani.
Lupam sada, ako te neko prevari i krene da ti prica, kako se kaje i sve, i ti oprostis nekako, i onda opet to uradi, a onda ti izvinjenje je vise kao "pa dobro, desilo se" (bio si glup da oprostis jednom, valjda ces opet) tada ispadas budala.
Sta znam, kako sve mozes ispasti budala, ona kaze ne svidja mi se to gde radis, ne provodimo dovoljno vremena, a imas solidan posao, i ti kao budala, pa ok, napustam posao, zivecemo zajdno, bice novog posla sigurno, to je ipak posao samo, a onda posle mesec dana raskinite, a ti i bez posla i bez devojke.
Budale smo onda kada udovoljamo drugoj strani na nas racun, jeste neka zrtva nekada mora da postoji, ali ne uvek da udovoljavamo drugoj strani, da uvek mi pravimo ustupke i budemo dobri, dok druga strana ne mrda prstom niti ceni nasu zrtvu, tj. ustupke, niti se trudi ili cini ustupke, vec samo trazi jos.