gost 270414
Veoma poznat
- Poruka
- 13.578
Breskve i leševi
Pored "psihološke obrade srpskih poljoprivrednika", koju sistematski radi g. Kolins koristeći sve najnovije metode propagandne manipulacije koja dolazi iz DIA (na primer Dulićkine bajke koje ona priča po medijima, a koje se odnose na "novog seljaka koji je stalno na internetu"), on intenzivno radi i na novom imidžu i promociji srpske ministarke poljoprivrede. Tako je, na primer, da bi se skrenula pažnja sa stvarne pozadine novog Zakona o zaštiti sorti, marta ove godine, g. Kolins osmislio priču o "hladnjačama koje su prevozile leševe umesto breskvi", brifovao Dulićku i poslao je da za skupštinskom govornicom izgovori baš to. Kao rezultat, poslanici su se bavili Dulićkinom provokacijom umesto suštinom jako lošeg Zakona, o kome je trebalo da diskutuju i glasaju.
Sve za zaradu
Na polju jagodičastog voća i proizvodnje sokova, 2004. godine je trio Gru, Lejn i Kolins izveo i jednu "implementaciju regionalne saradnje". Naime, pošto prošlog leta Albanci sa Kosmeta nisu mogli nigde da prodaju svoje jagodičasto voće, jer ono već duže vreme sadrži veoma visoke nivoe radioaktivnih materija sa područja bombardovanih 1999. Gru je otputovao u Prištinu, a Lejn i Kolins su ubedili neke domaće prerađivače da veoma povoljno, za manje od upola svetske cene, kupe borovnice, ribizle i jagode sa Kosmeta. Naravno, "srpski tajkuni", alavi na enormne zarade, pristali su na ovo i uz posredovanje Grua, Kolinsa i Lejna ostvarili enormnu zaradu, govoreći među sobom da su ionako srpski standardi o radijaciji stroži od evropskih.
Sablasno: Povrh svega, Srbija postala i Meka za testiranje lekova i eksperimente na živim ljudima
Mengele Srbi bolji od pacova
Za razliku od zapadnjaka, Srbi ne traže da im se plati za testove nad njima niti skupa osiguranja života. Ako se tome doda da "tipično srpsko telo" nije zatrovano medikamentima, to je za ljubitelje "zamorčića" sjajan zalogaj. Istražujemo kakva je uloga u svemu tome američke nevladine organizacije USAID i njene konsultantske kuće Buz Alen Hamilton, u kojoj je ključni čovek bivši direktor CIA Vulsi
John Brown
Milovan Brkić
Osim što je USAID SEDP (Serbia Enterprise Development Project) uključen u sistematsko uništavanje ključnih segmenata naše poljoprivrede, o čemu je bilo reči u prethodnom broju Tabloida, rukovodstvo projekta iz Buz Alen Hamiltona (Booz Allen Hamilton) odlučilo je da ovaj "razvojni" projekat, navodno namenjen povećanju srpske ekonomske konkurentnosti i izvoza, iskoristi i za direktne interese najvećih američkih farmaceutskih kuća, a sve uz blagoslov dva ključna ministarstva u Vladi premijera Koštunice.
Ogromni lukrativni potencijal, kada se eksperimentalni lekovi i genetski testovi rade na srpskim pacijentima, prvi put je identifikovan novembra 2003. godine od strane Lorensa Grua (istražitelja ratnih zločina) koji je u to vreme bio zadužen za nadgledanje svih Buz projekata u regionu. Detaljna analiza koja je usledila do februara 2004., a koja je uključila brojne gostujuće saradnike Buz Alena, potvrdila je prvobitnu procenu Lorensa Grua o neverovatnim konkurentskim prednostima srpskih klinika: srpski pacijenti ne očekuju da budu plaćeni za testove, pacijenti i njihove porodice ne traže skupa osiguranja koja obavezno pripadaju pacijentima u zapadnim zemljama, a i srpska država ne očekuje od farmaceutskih kuća da plate skoro nikakve značajnije troškove kada se njeni stanovnici koriste kao zamorčići. Uz to, Srbi su i doslovno nazvani "jako čistim zamorčićima" ("pure and clean guinea pigs"), jer "prosečno i tipično srpsko telo" još uvek nije tokom života zatrovano dugotrajnom upotrebom raznoraznih farmaceutskih preparata, što je slučaj poslednjih nekoliko decenija na zapadu. Time je "industrijski sektor" eksperimentalnih ispitivanja identifikovan kao jedan od "sektora" sa velikim potencijalom da bude konkurentan. Drugim rečima, Srbi su veoma konkurentni kada su u pitanju tela i organizmi koji se koriste za farmaceutske i genetske eksperimente.
Zbog posebnog značaja ovog posla, testiranja lekova za američke farmaceutske korporacije, Buz Alen aprila 2004. uključuje direktno i svog SEDP supervizora iz Maklina (McLean), gospodina Kristofera Vilijamsa (Christopher P. Williams) kao pojačanje Lorensu za rad u ovoj oblasti u Srbiji. Pre dolaska u Buz Alen, gospodin Vilijams je stekao dugogodišnje iskustvo (preko dvadeset godina) radeći u zemljama Sovjetskog Saveza na projektima Džordža Soroša - Open Society i Soros Investment Fund, između ostalog. Pre rada u Srbiji radio je nekoliko godina na projektima u Hrvatskoj, gde su učinjene sve pripreme za dolazak USAID-a i Buz Alena u Beograd. I dan danas, g. Vilijams je brojnim poslovnim i ličnim razlozima blisko povezan sa zvaničnim Zagrebom.
SEDP je kompletirao svoj "eksperimentalni klinički" tim dovođenjem u svoje redove dr Ane Đorđević, direktno sa sponzorisanog usavršavanja na Johns Hopkins univerzitetu u SAD. Pre odlaska na neophodnu američku pripremu, dr Đorđević je radila u Nišu na svojoj specijalizaciji za neuropsihijatra. Svoju psihijatrijsku specijalizaciju u Srbiji nikada nije završila, ali joj to ne smeta (iako je to Hipokratovom zakletvom i etičkim kodeksima zabranjeno) da, pored rada sa ovim "konkurentnim srpskim sektorom", radi i profilisanje srpskih kolega za potrebe rukovodstva SEDP projekta, kao i ispomoć za psihološko profilisanje za potrebe propagandnog rada Timoti Kolinsa.
Posle godišnjih odmora 2004., rad se intenzivira uključivanjem i domaćih stručnjaka za ovu oblast kao spoljnih saradnika, dr Siniše Radulovića i dr Nevenke Stojanović, koji su i do tada kao i sada samostalno, nelegalno, radili brojne studije u Beogradu i uživali u veoma luksuznom životu, putovanjima širom sveta, zabavom na teniskim terenima...
Dr Radulović je stekao duboko poverenje Buz Alena time što je obećao da će jednostavno povećati "komparativnu prednost" srpskih pacijenata time što će skratiti vremensko trajanje dobijanja Vladinih zvaničnih odobrenja za eksperimente sa 60 na samo nekoliko dana. Naime, dr Radulović je savetovao da se jednostavnim podmićivanjem Etičkih komiteta u Srbiji njihov rad i donošenje odobrenja (koje prethodi eksperimentima na pacijentima) može značajno ubrzati, tj. svesti na samo par dana, potrebnih da se keš transakcije sa članovima Etičkih komiteta obave iza kulisa. Koliko je ovakva kooperativnost bila od pomoći SEDP-u i multinacionalnim farmaceutskim kućama govori i činjenica da je ubrzo posle ovih reči ohrabrenja, dr Radulović dobio za svoje "konsultantske usluge" nekoliko desetina hiljada dolara, potpisavši priznanice na dvostruko veće iznose: po dobro razrađenom receptu Lorensa Grua i, u ovom slučaju, uz saradnju Kristofera Vilijamsa. Treba napomenuti da je dr Radulović istovremeno i savetnik Vlade Srbije, tj. ključna spona za obostrano lukrativnu saradnju između Vlade (Ministarstvo za zdravlje i Ministarstvo za nauku) i Buzapo ovom pitanju - kada su u pitanju eksperimenti. U tom poslu ima dovoljno gotovine za sve uključene u takav "biznis sa konkurentnim zamorčićima".
Zbog veoma osetljivog aspekta ovakvih aktivnosti, kada je javnost u pitanju, u sve je uključen i neizbežni Timoti Kolins, psiholog zaposlen u američkoj vojnoj obaveštajnoj službi. Kao ekspert svog propagandnog posla, Kolins je uspešno osmislio strategiju "pozitivnog spina": srpskoj javnosti ovo treba prikazati kao profitabilnu (za koga?) industriju, stalno napominjati da ovime SEDP dovodi najnovije "eksperimentalne preparate" za tretiranje srpskih bolesnika koji su ionako u teškom stanju (i često im ionako nema pomoći?!), kao i da će se ovime promovisati srpsko zdravstvo... Pred svako gostovanje dr Radulovića i dr Stojanović u medijima, svi detalji i odgovori na moguća pitanja novinara pripremaju se na dugim sastancima sa psihologom Kolinsom i nesuđenom psihijatricom Anom u prostorijama SEDP, beogradski Bulevar Kralja Aleksandra 86, treći sprat levo...
Misim, nemo se ljutite, ja samo da obavestim radikale, jer oni "nisu bili tu", bavili se ustavnim pravom zadnjih 20-st godina... Samo neznam, da li Marsa ili?
Pored "psihološke obrade srpskih poljoprivrednika", koju sistematski radi g. Kolins koristeći sve najnovije metode propagandne manipulacije koja dolazi iz DIA (na primer Dulićkine bajke koje ona priča po medijima, a koje se odnose na "novog seljaka koji je stalno na internetu"), on intenzivno radi i na novom imidžu i promociji srpske ministarke poljoprivrede. Tako je, na primer, da bi se skrenula pažnja sa stvarne pozadine novog Zakona o zaštiti sorti, marta ove godine, g. Kolins osmislio priču o "hladnjačama koje su prevozile leševe umesto breskvi", brifovao Dulićku i poslao je da za skupštinskom govornicom izgovori baš to. Kao rezultat, poslanici su se bavili Dulićkinom provokacijom umesto suštinom jako lošeg Zakona, o kome je trebalo da diskutuju i glasaju.
Sve za zaradu
Na polju jagodičastog voća i proizvodnje sokova, 2004. godine je trio Gru, Lejn i Kolins izveo i jednu "implementaciju regionalne saradnje". Naime, pošto prošlog leta Albanci sa Kosmeta nisu mogli nigde da prodaju svoje jagodičasto voće, jer ono već duže vreme sadrži veoma visoke nivoe radioaktivnih materija sa područja bombardovanih 1999. Gru je otputovao u Prištinu, a Lejn i Kolins su ubedili neke domaće prerađivače da veoma povoljno, za manje od upola svetske cene, kupe borovnice, ribizle i jagode sa Kosmeta. Naravno, "srpski tajkuni", alavi na enormne zarade, pristali su na ovo i uz posredovanje Grua, Kolinsa i Lejna ostvarili enormnu zaradu, govoreći među sobom da su ionako srpski standardi o radijaciji stroži od evropskih.
Sablasno: Povrh svega, Srbija postala i Meka za testiranje lekova i eksperimente na živim ljudima
Mengele Srbi bolji od pacova
Za razliku od zapadnjaka, Srbi ne traže da im se plati za testove nad njima niti skupa osiguranja života. Ako se tome doda da "tipično srpsko telo" nije zatrovano medikamentima, to je za ljubitelje "zamorčića" sjajan zalogaj. Istražujemo kakva je uloga u svemu tome američke nevladine organizacije USAID i njene konsultantske kuće Buz Alen Hamilton, u kojoj je ključni čovek bivši direktor CIA Vulsi
John Brown
Milovan Brkić
Osim što je USAID SEDP (Serbia Enterprise Development Project) uključen u sistematsko uništavanje ključnih segmenata naše poljoprivrede, o čemu je bilo reči u prethodnom broju Tabloida, rukovodstvo projekta iz Buz Alen Hamiltona (Booz Allen Hamilton) odlučilo je da ovaj "razvojni" projekat, navodno namenjen povećanju srpske ekonomske konkurentnosti i izvoza, iskoristi i za direktne interese najvećih američkih farmaceutskih kuća, a sve uz blagoslov dva ključna ministarstva u Vladi premijera Koštunice.
Ogromni lukrativni potencijal, kada se eksperimentalni lekovi i genetski testovi rade na srpskim pacijentima, prvi put je identifikovan novembra 2003. godine od strane Lorensa Grua (istražitelja ratnih zločina) koji je u to vreme bio zadužen za nadgledanje svih Buz projekata u regionu. Detaljna analiza koja je usledila do februara 2004., a koja je uključila brojne gostujuće saradnike Buz Alena, potvrdila je prvobitnu procenu Lorensa Grua o neverovatnim konkurentskim prednostima srpskih klinika: srpski pacijenti ne očekuju da budu plaćeni za testove, pacijenti i njihove porodice ne traže skupa osiguranja koja obavezno pripadaju pacijentima u zapadnim zemljama, a i srpska država ne očekuje od farmaceutskih kuća da plate skoro nikakve značajnije troškove kada se njeni stanovnici koriste kao zamorčići. Uz to, Srbi su i doslovno nazvani "jako čistim zamorčićima" ("pure and clean guinea pigs"), jer "prosečno i tipično srpsko telo" još uvek nije tokom života zatrovano dugotrajnom upotrebom raznoraznih farmaceutskih preparata, što je slučaj poslednjih nekoliko decenija na zapadu. Time je "industrijski sektor" eksperimentalnih ispitivanja identifikovan kao jedan od "sektora" sa velikim potencijalom da bude konkurentan. Drugim rečima, Srbi su veoma konkurentni kada su u pitanju tela i organizmi koji se koriste za farmaceutske i genetske eksperimente.
Zbog posebnog značaja ovog posla, testiranja lekova za američke farmaceutske korporacije, Buz Alen aprila 2004. uključuje direktno i svog SEDP supervizora iz Maklina (McLean), gospodina Kristofera Vilijamsa (Christopher P. Williams) kao pojačanje Lorensu za rad u ovoj oblasti u Srbiji. Pre dolaska u Buz Alen, gospodin Vilijams je stekao dugogodišnje iskustvo (preko dvadeset godina) radeći u zemljama Sovjetskog Saveza na projektima Džordža Soroša - Open Society i Soros Investment Fund, između ostalog. Pre rada u Srbiji radio je nekoliko godina na projektima u Hrvatskoj, gde su učinjene sve pripreme za dolazak USAID-a i Buz Alena u Beograd. I dan danas, g. Vilijams je brojnim poslovnim i ličnim razlozima blisko povezan sa zvaničnim Zagrebom.
SEDP je kompletirao svoj "eksperimentalni klinički" tim dovođenjem u svoje redove dr Ane Đorđević, direktno sa sponzorisanog usavršavanja na Johns Hopkins univerzitetu u SAD. Pre odlaska na neophodnu američku pripremu, dr Đorđević je radila u Nišu na svojoj specijalizaciji za neuropsihijatra. Svoju psihijatrijsku specijalizaciju u Srbiji nikada nije završila, ali joj to ne smeta (iako je to Hipokratovom zakletvom i etičkim kodeksima zabranjeno) da, pored rada sa ovim "konkurentnim srpskim sektorom", radi i profilisanje srpskih kolega za potrebe rukovodstva SEDP projekta, kao i ispomoć za psihološko profilisanje za potrebe propagandnog rada Timoti Kolinsa.
Posle godišnjih odmora 2004., rad se intenzivira uključivanjem i domaćih stručnjaka za ovu oblast kao spoljnih saradnika, dr Siniše Radulovića i dr Nevenke Stojanović, koji su i do tada kao i sada samostalno, nelegalno, radili brojne studije u Beogradu i uživali u veoma luksuznom životu, putovanjima širom sveta, zabavom na teniskim terenima...
Dr Radulović je stekao duboko poverenje Buz Alena time što je obećao da će jednostavno povećati "komparativnu prednost" srpskih pacijenata time što će skratiti vremensko trajanje dobijanja Vladinih zvaničnih odobrenja za eksperimente sa 60 na samo nekoliko dana. Naime, dr Radulović je savetovao da se jednostavnim podmićivanjem Etičkih komiteta u Srbiji njihov rad i donošenje odobrenja (koje prethodi eksperimentima na pacijentima) može značajno ubrzati, tj. svesti na samo par dana, potrebnih da se keš transakcije sa članovima Etičkih komiteta obave iza kulisa. Koliko je ovakva kooperativnost bila od pomoći SEDP-u i multinacionalnim farmaceutskim kućama govori i činjenica da je ubrzo posle ovih reči ohrabrenja, dr Radulović dobio za svoje "konsultantske usluge" nekoliko desetina hiljada dolara, potpisavši priznanice na dvostruko veće iznose: po dobro razrađenom receptu Lorensa Grua i, u ovom slučaju, uz saradnju Kristofera Vilijamsa. Treba napomenuti da je dr Radulović istovremeno i savetnik Vlade Srbije, tj. ključna spona za obostrano lukrativnu saradnju između Vlade (Ministarstvo za zdravlje i Ministarstvo za nauku) i Buzapo ovom pitanju - kada su u pitanju eksperimenti. U tom poslu ima dovoljno gotovine za sve uključene u takav "biznis sa konkurentnim zamorčićima".
Zbog veoma osetljivog aspekta ovakvih aktivnosti, kada je javnost u pitanju, u sve je uključen i neizbežni Timoti Kolins, psiholog zaposlen u američkoj vojnoj obaveštajnoj službi. Kao ekspert svog propagandnog posla, Kolins je uspešno osmislio strategiju "pozitivnog spina": srpskoj javnosti ovo treba prikazati kao profitabilnu (za koga?) industriju, stalno napominjati da ovime SEDP dovodi najnovije "eksperimentalne preparate" za tretiranje srpskih bolesnika koji su ionako u teškom stanju (i često im ionako nema pomoći?!), kao i da će se ovime promovisati srpsko zdravstvo... Pred svako gostovanje dr Radulovića i dr Stojanović u medijima, svi detalji i odgovori na moguća pitanja novinara pripremaju se na dugim sastancima sa psihologom Kolinsom i nesuđenom psihijatricom Anom u prostorijama SEDP, beogradski Bulevar Kralja Aleksandra 86, treći sprat levo...
Misim, nemo se ljutite, ja samo da obavestim radikale, jer oni "nisu bili tu", bavili se ustavnim pravom zadnjih 20-st godina... Samo neznam, da li Marsa ili?

Poslednja izmena:



