Krugostih

Poruka
33
Krugostih je nova forma u pisanju poezije. Pesma ide u krug, od svakog stiha počinju dve pesme, jedna se čita na dole, druga na gore, ili levo-desno. Faktički pesma je bez početka i kraja, svako može da čita kako hoće, da počne i završi gde hoće. Primer za to je pesma "istina iz knjige "Krugostih" autora Dragićević Dimitrija.
attachment.php
 
Poslednja izmena od moderatora:
Savršena pesma može da se čita sa svih strana.Odozgo na dole,odozdo na gore,sa desna na levo na dole i sa desna na levo na gore i svugde su stihovi u rimi! Najbolji primer za to je pesma "Pevam" iz knjige "Nešto novo" autora Dragićević Dimitrija.

Pevam

Žalostan pevam,
sada te gubim,
radostan snevam
kada te ljubim.

Gledaš me tajno,
daješ mi znak,
izgledaš sjajno,
baješ mi brak.
 
Dimitrika je sublimacija proze i poezije.Imamo dimitriku 1 (pesma u priči),dimitriku 1/2 (dve pesme u priči),dimitriku 1/3 (tri pesme u priči),dimitriku 2/4 (četiri pesme u dve priče) itd.
Kako izgleda dimitrika 1/3 vidimo u pesmi "Reci vidiš li i ti" iz knjige "Nešto novo" autora Dragićević Dimitrija.

Reci vidiš li i ti
Reci vidiš li i ti šta se sa nama dešava?
Da li osećaš ono što i ja? Čemu li se nadaš u ovom trenutku
moja devojčice? Vidiš li zoru, kada sedimo zajedno i plačemo,
ovu tihu patnju obojenu plavom, u nekom vremenu iznad nas
što se prelama? Veruješ li u ljubav na moru na kraju žarkog leta,
u veliku ljubav, koja nastaje u trenu pravom, kad se pogledamo,
kada srce zaigra? Da li vidiš onog do tebe, osećaš li da je pravi?
Tvoj čovek je onaj ko te strasno gleda,onaj koji ti svoje srce daje,
koji te žarko želi. Znaj da te voli više no sebe, u svakom trenutku
koji ti nešto znači, i spreman je život da ti preda. Da li je to onaj
koji te stvarno voli? Reci vidiš li i ti koga tvoje ludo srce traži?
Pitam te da li želiš ono što i ja,hoćeš li da uvek budemo zajedno,
da se ljubimo strasno?Vidiš li dugu na letnjoj kiši koja nas spaja,
da se volimo u spektru boja, kada naša tela drhte u strasti,
u trenu večnosti? Osećaš li ovu tugu koja nas sve više obuzima
kada ponovo strahujem zato što nisi više moja?Da li mi se to čini
da te opet gubim? Reci vidiš li i ti ono što me stvarno muči.
Misliš li da je to ljubav, ono što me boli najviše na svetu, nije to
mila moja to je strah i kako je srcu teško što me ostavljaš sada
kada gubim tebe, kada se uzalud voli, kada mi je najteže. Nego,
najdraža moja reci vidiš li i ti to da sada ostajem zauvek sam?
Zaista, da li želiš ono što i ja!?

Ovde imamo jednu priču,to je ceo tekst,i tri pesme,prva je neboldovana kolona,druga pesma pisana je boldovanim slovima,i treća pesma je druga neboldovana kolona.
 
Obrnuta pesma je ona pesma koja se može čitati i odozdo na gore.Primer za to je pesma "Tvoja ruka" iz knjige "Nešto novo" autora Dragićević Dimitrija.

Tvoja ruka

Vidim samo tebe,
nežno te gledam,
hrabrim sebe,
da ti se predam,

Tvoja ruka
lagano se kreće,
moja muka
prestati neće.
 
Mix pesma može da se čita na više načina.Prvo normalno na dole,drugo odozdo na gore,treće sa desna na levo na dole i četvrto sa desna na levo odozdo na gore.Primer za to je pesma "Devojčice moja" iz knjige "Nešto novo" autora Dragićević Dimitrija.

Devojčice moja

Draga moja devojčice,
znaš ti to,
volim te,da,vidiš
moje srce
ubrzano kuca,
pogledaj,ja te molim
moja ljubavi,
drhtim radostan
tebe radi
mila moja.
 
Trostruki haiku može da se čita horizontalno,vertikalno i dijagonalno.U njemu imamo osam haikua.Primer za to je pesma "Čežnja" iz knjige "Povratak sebi" autora Dragićević Dimitrija.

Čežnja

Želim te ove noći,moje srce gori,neutoljena žudnja,
Dok mesec viri kroz prozor,strast me prožima,dolazi proleće,
Tvoja senka,ti u snovima,moj dom je prazan.
 
Trostruki haiku može da se čita horizontalno,vertikalno i dijagonalno.U njemu imamo osam haikua.Primer za to je pesma "Čežnja" iz knjige "Povratak sebi" autora Dragićević Dimitrija.

Čežnja

Želim te ove noći,moje srce gori,neutoljena žudnja,
Dok mesec viri kroz prozor,strast me prožima,dolazi proleće,
Tvoja senka,ti u snovima,moj dom je prazan.



...tri prevoja
planine Fudjijame
tri su puta od leda
bjezale
ne pobjegose
ruke su ostale prazne
 
Dvostruki haiku podrazumeva jednu strofu od dva haikua.To je pokušaj da se haiku inkorporira u druge forme pisanja poezije.Kroz pesmu "Zajedno" iz zbirke pesama"Povratak sebi" autora Dragićević Dimitrija,videćemo kako to izgleda.U ovom slučaju od šest haikua dobili smo pesmu sa tri strofe.

Zajedno

Sedimo zajedno,pričamo o ljubavi,
Ruka u ruci,strasni pogledi,
Da li sam u raju? sreća koja dolazi.

Slušam mio zvuk,slušam tvoje reči,
Tvoj glasan smeh,gledam tvoje usne,
Radost života,vreme je stalo.

Opet sam srećan,gledam tvoje telo,
Opet sam uzbuđen,nežno se izvijaš,
Tvoji poljupci,u noći mladog meseca.
 
Poslovica u priči podrazumeva manji tekst u kome je u sredini poslovica ispisana boldovanim slovima.Kako to izgleda videće se iz teksta "Ko rano rani" uzetog iz knjige"Nešto novo" autora Dragićević Dimitrija.

Ko rano rani

Onaj ko rano počne da radi, i pre stekne
radne navike.Taj što porani ujutru da stigne na posao stiče
odgovornost. To su dve sreće: radna navika i odgovornost,
time čovek bude uspešan, grabi napred.
 
Aforizam u priči podrazumeva manji tekst u kome se nalazi aforizam napisan boldovanim slovima.Primer za to je tekst "Volim žene" iz knjige "Nešto novo" autora Dragićević Dimitrija.

Volim žene

Jako volim žene,plave ili crne,smeđe ili
riđe. Volim pa makar su me više puta odbijale.
Volim šarmantne i lepe,one koje koketiraju,i one
neosvojive.Mlade i zgodne prirasle su mi srcu.
 
Poslovica u priči podrazumeva manji tekst u kome je u sredini poslovica ispisana boldovanim slovima.Kako to izgleda videće se iz teksta "Ko rano rani" uzetog iz knjige"Nešto novo" autora Dragićević Dimitrija.

Ko rano rani

Onaj ko rano počne da radi, i pre stekne
radne navike.Taj što porani ujutru da stigne na posao stiče
odgovornost. To su dve sreće: radna navika i odgovornost,
time čovek bude uspešan, grabi napred.

Haikui koje ste ranije postavljali su zanimljivi.
Idejno gledano.
Mada, ne znam baš čemu to da haiku čitamo u 8 smerova i iz svih uglova.
Poezija i stihovi nisu enigmatika i osmosmerke.

Ovo mi se, moram priznati, ne dopada.
Nekako je nasilno sročeno da bi sadržavalo i to drugo u sebi.
I nekako čudno zvuči. Nedovoljno "književno".
 
Dimitripriča podrazumeva više priča u jednoj priči.Imamo dimitripriču 1/2 (dve priče u jednoj priči), pa dimitripriču 1/3 (tri priče u jednoj priči), dimitripriču 1/3-II (tri priče u jednoj priči na drugi način) i dimitripriču 1/9 (devet priča u jednoj priči). Kako izgleda dimitripriča 1/3 videćemo u eseju O vremenu iz knjige "Nešto novo" autora Dragićević Dimitrija.



O vremenu
Sam pojam vreme je vrlo širok, šta vreme predstavlja?
Kao što znamo zvanično postoji prošlo, sadašnje i buduće vreme.
Mislim da sadašnje vreme uopšte ne postoji, to je samo fikcija
Prošlo vreme označava sve ono što se desilo nekada ili malo pre.
Onoga trenutka kada kažemo neku misao to je već prošlost.
Buduće vreme je sve ono što nas očekuje u narednom periodu.
Ono što mislimo izreći to je budućnost, to će se već desiti.
Sadašnje vreme je izmišljeno, šta uopšte znači u našem životu?
Znači sve što radimo i govorimo sada, to je već prošlo vreme.
Sve što vidimo (kuće, automobili) to je prošlo, a i buduće vreme.
Bilo šta da u ovom trenutku kažemo to je već postalo prošlost.
Da bi sadašnje vreme postojalo moralo bi se zaustaviti vreme.
Ako zaustavimo vreme, tada staje sve, tada prestaje život.
Tamo gde zaustavimo vreme,nema prošlosti, ali ni budućnosti.
To nas vraća na sam početak svemira, pred veliki prasak.
Tu dolazimo do novog pitanja da li iz ničega može nastati nešto?
A možda je sve ovo što nas okružuje oduvek postojalo?
Ako materija postoji oduvek, onda ceo svemir samo menja oblike.
Imam utisak da mi živimo u prošlosti, sve ovo je "deja vu"!
Možda je ovo teško prihvatiti, ali vreme nema ni početak ni kraj.
Iz ovoga se može izvući zaključak da vreme uopšte ne postoji.
Ostaje večito pitanje šta je to vreme?

U dimitripriči 1/3 prva priča je ceo tekst, druga priča je svaki red napisan boldovanim slovima, a treća je svaki red koji nije u boldu.
 
U čast Heladi

Helado zemljo bogova, zemljo mudrosti,
Postojbino Olimpijade, majko filozofije,
Tu se začela drama, u tebi su ponikli:
Eshil, Euripid, Sofokle, Sokrat, Platon i Aristotel,
Još isto sjaje, i još puno znače,
Na Olimpu koji dodiruje nebo, bejaše plejada bogova,
Tu nekad stolovaše Zevs, moćni Div,
I njegova verna supruga Hera, mudra Atina,
Siloviti Posejdon, prelepa Afrodita,
Ratoborni Ares, zanosni Apolon,
Srcelomac Kupidon, i ostala bratija.
Helado zemljo mitova, Helado zemljo heroja,
Koje svet pamti, Tezeja, Herkula i Ahila,
Ko nije čuo za Argonaute? Ko ne zna za Prometeja?
Nesrećnog Edipa, slomljenu Antigonu,
Zanosni glas Scile i Haribde, Orfeja i Euridiku.
Stvorila si velike umetnike, rodila si najveće pesnike,
Kojima se i danas dive, Homera, Hesioda i Pindara,
Fidiju tvorca Partenona, Mirona sa bacačem diska,
Praksitela, Apela i druge, sa Ikarom si uzletela na nebo,
Drakon i Solon su ti stvorili zakone, o Helado!
Herodot je otac istorije, imaš i velikog Tukidida,
Imala si slavne ratnike, još se sećamo Leonide i Termopila,
Velikog Miltijada i Temistokla, kako tuče Persijance,
Perikla i Filipa, Aleksandra Makedonskog,
Velikog državnika, koji je proneo slavu Grčke,
U starom svetu, sve do Egipta i Indije,
Stvorila si velika dela, moćna zemljo!
Atina, Olimpija, Delfi, pamte se u najvećem sjaju,
Moćni Partenon, svetska čuda.
Statua boga Zevsa, Kolos sa Rodosa,
Svetionik na Farosu, Artemidin hram u Efesu,
Koji se video iz daleka, i Mausolej u Halikarnasu.
Dok su drugi išli po šumama, Vi Heleni ste išli u pozorište,
Gledali ste velike predstave, u Epidauru aplaudirali,
Divili se "Elektri" i "Orestu" , rečima velikih dramatičara,
Uživali u glumi, dok su drugi sedeli u kolibama,
Dok su mnogi lutali, u mraku istorije,
Leukip je pomenuo atom, Tales je otkrio elektricitet,
Tu su i drugi mudraci, stvarali su Demokrit i Anaksagora,
Pitagora je radio svoju teoremu, razvili ste geometriju,
Ko ne zna za Arhimeda, ko nije čuo za Euklida,
Lekari se i danas zaklinju Hipokratu, ko mu se ne divi,
Ocu medicine, deca čitaju Ezopove basne,
Odrasli čitaju "Ilijadu" , ko se ne divi lukavom Odiseju,
Helado kolevko demokratije, ti koja si toliko dala,
Ti koja si toliko otkrila, pojmove mnogim stvarima,
Svojim divnim grčkim jezikom, ostavila si čovečanstvu reči:
Politika, istorija, geografija, filozofija, logika,
Lirika, geometrija, aritmetika, pedagogija, ekonomija,
Obeležila si sve, ušle su u sve jezike.
Helado zemljo misterija, zemljo tajni,
Eleuzijskih i orfičkih, kolevko Helena,
Moćni narode, sa ogromnim talentom,
Bili ste veliki u svemu, kao sjajni ratnici,
Mudri političari, veliki sportisti,
Moćni filozofi, pronalazači, matematičari,
Umetnici, lekari, pesnici, putopisci...
Tebi pevam o Helado, tako mala, a tako velika,
Kolevko civilizacije, o Helado tebi kapa dole!

Ova pesma ispisana je u dimitristihu 1/3 (tri pesme u jednoj pesmi), prva pesma je cela, druga je ispisana boldom a treća nije bold. Pesma je iz zbirke "Povratak sebi" autora Dragićević Dimitirja.
 
Pesma u pesmi podrazumeva dve pesme u jednoj pesmi. Prva pesma je cela, a druga je u boldu, kako to izgleda vidi se u pesmi "Zajedno".

Zajedno

Kad idem tebi
sav srećan i moćan
čuvam i hoću, a ne bi
poljubac za tebe sočan.

Dok čekaš sama,
gledaš me dugo sa setom,
za tebe ja sam tama
možda van sebe sa svetom.

Velika sreća u tvojoj duši,
osmeh na licu i ja u njemu,
evo me dolazim, svet se ruši,
ja u tebi, ti u svemu.

Opet zajedno skidamo breme,
to je ljubav kakva ti treba,
ponovo vraćamo vreme,
koračamo sebi, tako do neba!
 
Dimitristih podrazumeva nekoliko pesama u jednoj pesmi.Postoji dimitristih 1/2(dve pesme u jednoj pesmi),dimitristih 1/3(tri pesme u jednoj pesmi),dimitristih 1/5(pet pesama u jednoj pesmi) itd.Kako izgleda dimitristih 1/3 videćete iz pesme "Kiša" koja je uzeta iz knjige "Povratak sebi",autora Dragićević Dimitrija.

Kiša
Stojim kraj prozora,napolju pada kiša,
Na ulici slučajni prolaznici,spušta se prvi mrak,
Čekam te,mokri trotoari,
Minuti su kao sati,ljudi žure kućama,
Ti se ne pojavljuješ,prođe poneki auto,
Vreme je stalo,počinje pljusak,
Više ti se ne nadam,znam da nećeš doći,
Ali i dalje stojim,još uvek čekam,
Ne znam zašto,prozor se zamaglio,
Ne želim ništa da vidim,spuštam roletne,
Ležem u krevet,i tonem u san,
Bežim u ništavilo,sa nadom da ću te ponovo videti,
Žureći u bolju prošlost,gde nema nikog osim nas,
Gde smo samo ti i ja,napolju još pada kiša.


Prva pesma je cela,druga je pisana boldovanim slovima,a treća nije bold.
 

Prilozi

  • Istina, krugostih.jpg
    Istina, krugostih.jpg
    34,3 KB · Pregleda: 169
Poslednja izmena od moderatora:
Poštovani Dimitrije Dragićeviću, spojila sam Vaših trinaest tema radi lakše preglednosti. Ovako imamo jasniji uvid u Vaše stvaralaštvo.

Zamolio bih Vas kad su teme već spojene da naslov glasi Krugostih a ne dimitristih. Krugostih se tek pojavio, ovako neće biti dovoljno primećen. Ako je to moguće i da se krugostih stavi na početak liste. Unapred hvala ako možete da udovoljite mojoj molbi.
S'poštovanjem Dimitrije Dragićević
 
Pošta dedi

Krenuli ste u nepoznato, nesrećni i tužni,
sa nadom da ćete se brzo svojima vratiti,
znali ste da ste otadžbini dužni,
niste ni bili svesni koliko ćete patiti.

Prešli ste celu Albaniju peške,
išli ste odrpani, goli i bosi,
videli ste mnoge muke teške,
svaki od vas bol odatle nosi.

U plavoj grobnici završila je tada,
cela jedna mladost, jedno pokoljenje,
u tišini čujnoj klanjamo se sada,
vaša žrtva lebdi, nama na divljenje.

Gledali ste gore, moleć Boga pritom,
u plavoj vedrini, dok vas sunce greje,
stojali ste tužni, obučeni ritom,
zamišljajući svoje dok kopaju leje.

Na sebi ste imali mnoge rane ljute,
sećajući dana dok ste bili dete,
dok vas majka vaša privija uz skute,
vaše rane klikću, to su rane svete!

Želeli ste decu, tople žene vaše,
još jednom od sreće zagrliti snažno,
sada kad vas nema, cvet mladosti naše,
slava i ordenje vama nije važno.

Bili ste nam ponos, i tuga i dika,
dok stojimo mirno, dajuć poštu vama,
zamišljam svog dedu sumornoga lika,
pruža ruke meni, dok ga krije tama.

Pao je i on kao mnogi drugi,
pokošen rafalom, jureć rodnom selu,
nije mogla majka privit ga na grudi,
dok krv mu se sliva na umornom čelu.

Leže mnogi ovde u mračnom Solunu,
daleko od grude, daleko od svojih,
mi dajemo poštu, njima kosti trunu,
ponosan sam sada zbog predaka mojih.

Jurišao si u Srbiju, nisi mislio na sebe,
nisi se vratio, tvoj sin te upoznao nije,
sad ja pokušavam očuvati spomen na tebe,
tvoj unuk, rab božji Dimitrije.


Ovu pesmu sam napisao u spomen na mog dedu Dragićević Todora koji je poginuo 1917. na Solunskom frontu, a sahranjen je na Zejtinliku. Autor Dragićević Dimitrije.
Profil
Poslao: 27 Okt 2013 23:56
 
Ne plači devojko

Ne plači devojko, ljubav je slepa,
ponekad ona ume da boli,
ne brini, mlada si, lepa,
i tebe će neko strasno da voli.

Otišao je, svet ti se ruši,
misliš da sve je propalo tad,
lomovi mnogi u tvojoj duši,
vladaju tobom očaj i jad.

Dolazi drugi, svetlo u tami,
sreća na licu, drhtavi glas,
i on je ranjen, sad niste sami,
ljubavi tvojoj dolazi spas.
 

Back
Top