Potrebno su mnogi uslovi, dom, hrana, toplota a prije svega strpljenje.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ko je beše na temi o kokerima pitao? Odgovorila sam tamo, isto ću napisati i ovde, isto što i Rayela i Yota: bolje je prvo nabaviti štene, da pas odraste, prvo što će to biti dobar trening za vaspitavanje deteta kasnije, a drugo, što je teško imati dve bebe istovremeno, pa još i različitih vrsta i prohteva. I treće, deca koja rastu uz kućnog ljubimca su mnogo manje sklona infekcijama i alergijama i mnogo se brže i lakše uče odgovornosti, deljenju i empatiji.
E sad, kokerke umeju da budu pomalo ćudljive, s obzirom da je u planu beba, možda je bretonka bolji izbor, nije puno veća, a mnogo su dobrodušniji psi generalno posmatrano, otvoreniji za saradnju.
Bretonci su nervozniji, bandoglaviji, temperamentniji od kokera. Pri tom imaju vrlo izražene lovne gene što mu treba omogućiti. Nažalost, ljudi najčešće nemaju pojma da lovački pas nije za početnika pa onda pas svoje nagone ispoljava često na ružan način koji ljudi pogrešno tumače u stilu "glup pas" ili "glupa rasa". Reacimo da pocepa sve živo po kući. Odvedite takvog psa na lovni teren da se isprazni i biće miran kao bubica u kući. Kod kokera su vremenom ubijeni ti lovni nagoni u velikoj meri i ne pamtim da sam ikada video kokera u lovu kod nas. Ako bih morao da biram između ove dve rase da mi dete odrsata sa njima moj izbor bi bio bez imalo premišljanja koker.E sad, kokerke umeju da budu pomalo ćudljive, s obzirom da je u planu beba, možda je bretonka bolji izbor, nije puno veća, a mnogo su dobrodušniji psi generalno posmatrano, otvoreniji za saradnju.
Ovo je strahovito površno razmišljanje. Štene može da povuče karakteristike nekih predaka i da bude znatno bolji ili lošiji primerak od roditelja. Petica garantuje da pas estetski ispunjava sve uslove propisanog standarda i ništa više. Kod takvog ocenjivanja se ne proveravaju urođene osobine pasa. Dobar sudija može da zapazi neke karakteristike i u tom smislu, ali i ne mora. Samo je jedan šampion, svi ostali mogu biti jako dobri psi! Šampion se ne šteni, šampion se stvara. Sve to treba znati. Što se pomenutih staforda/pitova tiče rećiću vam da sam isčitao o nasleđivanju sve što mi je došlo do ruku. To je osetno više nego što o tome pročita prosečan student veterine. Koliko znam o tome? Koliko i malo crno ispod nokta pa hiljaditi deo od toga! Toliko je ta materija komplikovana. Vlasnici pasa za borbu po pravilu ne znaju baš ništa. Ovaj se bori dobro, ona takođe ajde da ih uparimo. Tako razmišljaju. Tu ima dosta psihički bolesnih pasa pa se to parenjem umnožava geometrijskom progresijom. Ma uvlačite me u sve dublje u temu, a zaista ne mislim da je ovo forum na kome to treba da radim. Ajde da ne brišem post, neka ostane, ali ovde završavam. Dao sam savet postavljaču pitanja i to je sa moje strane dovoljno. Ako joj je koristan dobro je, ako nije neka ga zanemari.Kad se već povela priča o uzgoju rasnih pasa, ako se dve prosečne petice upare, kolika je verovatnoća da će ijedno štene iz legla biti vrhunskog kvaliteta? Dakle tu o unapređivanju rase nema govora, najčešće je u pitanju čist štanceraj. Zašto imamo toliko staforda sa raznim neurološkim poremećajima? Zbog štancovanja štenaca. A toliko šatro-maltezera? Zato što bi svako da se zove odgajivačem i da namlati pare, pa su se dosetili da koriste bišonke koje (za razliku od maltezerki koje štene 1-3) štene po 6-8...
za stan ne
Ovo sam zaboravio. Ako je ovo tvoj pas onda da pohvalim kako je jako lep. Sretao sam ih, ali ih nisam dublje upoznao. Uglavnom koliji svih podvrsta koje sam upoznao su pozitivni psi.Menja se naravno moda, kokera ima jos, vidjaju se, dok recimo ovih uopste nema:
![]()
Ovo sam zaboravio. Ako je ovo tvoj pas onda da pohvalim kako je jako lep. Sretao sam ih, ali ih nisam dublje upoznao. Uglavnom koliji svih podvrsta koje sam upoznao su pozitivni psi.
E sada zdravlje. To je najvažnije kod pasa. Da bude dugo zdrav i da poživi. Da ne muči ni nas ni sebe za života. Ja držim setere kojima je glavna mana ista kao i poenterima - kratak život! Retki su koji požive duže od nekih 12 godina. Ulažem maksimum kroz kvalitetnu ishranu, omogućavanje maksimuma kretanja itd. Vraća mi se time što mi je keruša u desetij godini života i nikada nije bila bolesna. Mnogima objašnjavam da ću od svakog psa da napravim lepog uličnog psa i to je najmanje bitno, važno je da su zdravi.