Industrije koje povеćavaju rizik po javno zdravlje i bezbednost blate naučnike koji otkrivaju i skreću pažnju javnosti na te rizike kroz ogromnu PR kampanju još od 60-ih. Cilj je da se potkopa i poljulja poverenje javnosti u nauku, pojačaju neizvesnost i sumnja, da se spreče ili ublaže zdravstveni i bezbednosni propisi. Ne bi trošili stotine miliona dolara godišnje na projekat da nije efikasan. Ne treba da čudi što su mnogi naučno nepismeni obmanuti.
Najprofitabilniji biznis na svetu su fosilna goriva. Poslednjih godina je meta broj 1 klimatologija. Ovo polje nauke predstavlja pretnju po velike novčane prihode. Ako vlade odluče da uvedu ograničenja na emisije gasova sa efektom staklene bašte na osnovu saveta stručnjaka, bilioni dolara imovine postaju "nasukani", a milijarde dolara mesečnih prihoda staju.
NASA je najvidljivija vladina agencija koja se bavi istraživanjem i obrazovanjem o klimi. Kampanja blaćenja NASA-e traje od 80-ih. Kult negiranja sletanja na Mesec (kao i kult ravne Zemlje) je posledica te velike kampanje. Sve što treba je pratiti tok novca.
Ne radi se ni o kakvoj tajnoj zaveri; ljudi koji vode PR kampanju protiv klimatologije
održavaju godišnje konvencije i pozivaju štampu. Šalju više delegata na UNFCCC (Okvirna konvencija UN o klimatskim promenama) konferencije nego bilo koji univerzitet ili naučna agencija.
Ovaj klovn je već decenijama jedna od njihovih vidljivijih ličnosti.
Evo jednog zanimljivog naučnog rada. Vredi pogledati barem spisak od više stotina radova u kojima je citiran od njegovog objavljivanja.
Institutionalizing delay: foundation funding and the creation of U.S. climate change counter-movement organizations, objavljeno u Climatic Change 2014. Rad pruža detaljnu analizu finansijskih mehanizama koji podržavaju protivpokret za borbu protiv klimatskih promena (Climate Change Counter Movement) u Sjedinjenim Državama. Fokusira se na to kako filantropske fondacije finansiraju organizacije koje rade na odlaganju akcija protiv klimatskih promena, koristeći podatke IRS-a (poreska uprava SAD-a) da prati tok novca od ovih fondacija ka CCCM organizacijama, koje uključuju lobije i druge interesne grupe, analitičke centre i trgovinska udruženja. Studija otkriva da značajan deo finansija ovih organizacija dolazi od izvesnog broja konzervativnih fondacija, efektivno stvarajući dobro finansiranu mrežu posvećenu promovisanju poricanja klimatskih promena i opstruiranju napora klimatske politike.
Od 2003. do 2010. Brul je identifikovao 91 CCCM organizacija koje primaju sredstva od 140 različitih fondacija, što je ukupno skoro milijardu dolara godišnjeg prihoda. Ova značajna finansijska podrška naglašava stratešku i organizovanu prirodu protivljenja politici ublažavanja klimatskih promena u SAD, kao i to da ovaj "tamni novac" doprinosi institucionalizaciji odlaganja i kašnjenja u rešavanju klimatskih promena, utičući na taj način na percepciju javnosti i rezultate politike. Nalazi podvlače potrebu za transparentnošću u izvorima finansiranja za organizacije uključene u debate o javnoj politici, posebno one koje se odnose na klimatske promene. Rad je ogroman doprinos razumevanju društveno-političke dinamike koja utiče na ekološku politiku i javno mnjenje o klimatskim promenama.