Mustafu Golubića Brozovi ljudi potkazali Gestapou
Uglavnom, zbog bojazni da je ovde da bi im zakuvao čorbu,
neko ga je početkom juna 1941. anonimno prijavio Gestapou. Jedni kažu da je to bio
Ivan Stevo Krajačić, španski borac, drugi navode
Milovana Đilasa kao potkazivača. Ko god da ga je prijavio napisao je da je Golubić bio jedan od glavnih atentatora na Franca Ferdinanda što je verovatno preterivanje (on jeste bio član Mlade Bosne, i preuzeo je obavezu da sa još nekoliko ljudi izvrši atentat na Ferdinanda prilikom njegove zvanične posete Francuskoj, ali što se Sarajeva tiče sve je rekla-kazala).
Uglavnom,
7. dana tog meseca nemačka tajna služba je provalila u njegov stan na Mirijevskom putu br. 97, usmrtila ćerku stanodavca Tihomira Višnjevca pod sumnjom da je sovjetski špijun, i uhapsila Golubića koji je živeo pod lažnim imenom Luka Đerić.
Obratite pažnju na datum: to je dve nedelje pre nego što će se točkovi Vermahta zakotrljati preko sovjetskih bespuća, dok su Treći rajh i SSSR još uvek bili u polusavezništvu, budući da su zajedno okupirali i rasparčali Poljsku te ostatak Istočne Evrope.
Mučenje Mustafe Golubića — čoveka koji je preživeo Staljinove čistke bez ogrebotine, čoveka koji se tri decenije spremao za takav scenario i kraj —
izgleda nije urodilo plodom i on Nemcima ništa korisno nije rekao, osim gomile laži i izmišljotina. Mesec i po dana kasnije odigrao se onaj poslednji čin u Pionirskom parku.