Baš jeste tako.
Svi Srbi koji su bili oko njega su bili probrane bitange koje bi i rođenu mater poslale na Goli Otok
Danas su njihovi potomci udbotajkuni
- - - - - - - - - -
Pojašnjenje za one kojima je komplikovan tekst iz linka......
Nedavno sam napisao članak u kojem sam iznio tezu da je ekonomija bivše Jugoslavije zavisila od inostranih kredita, a zavisila je na taj način što je za održavanje vrlo specifične strukture proizvdnje u Jugoslaviji bilo potrebno neprestano zaduživanje kod stranih kreditora. Članak je naišao na različite reakcije, od ovacija do pljuvanja. U toj šarolikoj publici, čini mi se, bilo je i nekih koji nisu u potpunsti razumjeli tezu tog mog teksta. Naravno, ne pripisujem to nerazumijevanje nekoj nesposobnosti publike da razumije tezu. Prije će biti da je to zbog pomalo apstraktnog načina na koji je ona argumentovana. Zato ću pokušati tu tezu ispričati u obliku analogije iz svakodnevnog života.
Zamislite sljedeću situaciju. Imate kravu. Kravu pomuzete i 20 litara mlijeka koje ste dobili prodate za 20 evra. Za 4 evra kupite hranu za sebe, a svih ostalih 16 evra potrošite da nahranite kravu. Ali pošto 16 evra nije sasvim dovoljno da se krava pravilno nahrani, još 4 evra pozajmite od komšije da biste je nahranili kako treba. Vaš ukupni dug komšiji je samo 4 evra ili 20% od vaše ukupne poroizvodnje, prava sića u odnosu na vašu ukupnu proizvodnju, mislite. Sljedećeg dana vaš komšija odbija da vam dalje pozajmljuje 4 evra. Vi, 20 evra koje ste zaradili od prodaje mlijeka toga dana, podijelite tako što za 16 kupite hranu za kravu, a za 4 evra kupite hranu za sebe.
Pošto ste kravu slabo nahranili ovaj put, ona vam sljedeći dan da manje mlijeka--16 litara. Tih 16 litara prodate za 16 evra. Sada već uviđate da morate da smanjite vlasitu potrošnju da biste kravu bolje nahranili. Na svoju hranu ovaj put potrošite samo 2 evra, a ostalih 14 potrošite na hranu za kravu. Ali, ovo znači da ste kravu danas nahranili još manje nego prethodnog dana, kada ste kupili hrane za 16 evra.
Sljedeći dan vam krava uslijed slabe ishrane da još manje mlijeka--samo 10 litara. Sada već uviđate da je situacija alarmantna. Sada na svoju hranu trošite samo 1 evro, a na kravinu hranu ostalih 9 evra koje ste zaradili prodajom 10 litara mlijeka. Ovo je manje nego pola količine hrane potrebne kravi da normalno živi.
Uslijed slabe ishrane, krava sada više ne daje mlijeko i vi ste primorani da je prodate komšiji i postanete njegov najamni radnik kako biste se prehranili. Sa sjetom se sjećate vremena kad ste imali vlastitu kravu i sebi kupovali hranu kakvu ste željeli. Kunete komšiju koji vas je ekonomski uništio jer je odbio da vam pozajmljuje pišljivih 4 evra dnevno. Smatrate da je to sve bio dio njegovog plana da vas učini svojim kmetom.
Ali, da li je komšija kriv ili vaša loša procjena vlastitih ekonomskih potencijala? Da ste, recimo, umjesto krave odlučili da posjedujete kozu, koja proizvodi 5 litara mlijeka a troši hrane u vrijednosti od 2 evra, mogli ste da ostvarite profit od 3 evra bez ikakvog pozajmljivanja. Taj profit biste onda mogli upotrijebiti da kupite hranu za sebe. Jeste da je to malo skromnije od 4 evra, koliko ste imali kad ste posjedovali kravu dok vam je komšija pozajmljivao novac za stočnu hranu, ali ovaj ekonomski model sa kozom je dugoročno održiv, a onaj sa kravom nije bio održiv bez komšijine finansijske pomoći.
U ovoj priči ekonomski model sa kravom je analogija za ekonomiju bivše Jugoslavije koja je bila održiva samo dok je uvoz jednog dijela repromaterijala finansiran spoljnim zaduživanjem. Struktura te ekonomije je bila takva da sama ta ekonomije nije proizvodila dovoljno sredstava da bi samu sebe održala u životu. U tom slušaju je nebitno što je 80% ukupnih potreba te ekonomije za samoregeneriranjem zadovoljeno domaćom proizvodnjom. Ako onih preostalih 20% ne dođe izvana u obliku novih kredita, stabilnost ekonomije će biti narušena i to započinje silaznu spiralu događaja koja vodi do kraha ukupne ekonomske strukture ako se prije toga ne izvrše neke bitne promjene.
Osamdesetih godina prošlog vijeka, odmah poslije Titove smrti i odmah pošto je priliv stranih kredita presušio, naša "krava" je počela davati sve manje mlijeka. 1989 ona je već prilično izgladnjela i posustaje. Tadašnji premijer, Ante Marković, predlaže da se započne proces planskog klanja "krave" i da se umjesto nje kupi "koza". To je bio pedlog restruktuiranja ekonomije kojim bi se neprofitabilna preduzeća zatvorila, a radna snaga postepeno preusmjerila u produktivnije sektore. Nažalost, taj prijedlog nije prošao kod političkog vrha zemlje tako da smo odlučili čekati da "krava" crkne dok smo se mi devedesetih prepirali i tukli oko toga ko je kriv što je ona gladna.
Poenta ove priče je da je sjeme propasti Jugoslovenske ekonomije posijano davno prije 1990. To sjeme je bilo u činjenici da struktura ekonomije nije bila usklađena sa produktivnošću te ekonomije. Muzli smo kravu koju nam je komšija dohranjivao, umjesto da smo sami hranili svoju kozu. Nismo htjeli vjerovati da nam krava lipsava, pa smo ostali skoro i bez koze. Sada krivimo komšiju što nam je krava crkla i sanjarimo o "dobrim starim veremnima" umjesto da se potrudimo da nam se isto ne desi i sa ovom kozom koju sad imamo.
http://predragrajsic.blogspot.rs/2014/04/da-li-je-komsija-kriv-sto-nam-je-crkla.html