e. mozda gresim....niti znam dete, niti znam kako se ponasa....
moguce da je ona umesna i sposobna i da voli drugu decu i da deca nju vole...ali da mozda nije svesna tih svojih sposobnosti i vrlina i volela bi da moze da se istkne na neki grublji nacin...
mozda svoju pravu vrednosy i velicinu vidi u njoj? kod dece se to sve primecuje..oni traze u drugima ono sto im fali...ne umeju da se isfoliraju kao odrasli, pa ako se radi sa decom na prevazilazenju problema, sve to moze da se resi....ako je tvoje dete lepo vaspitano i poslusno...na primer normalno je da su deca neposlusna....to ne znaci da su nevaspitana i delikventi, vec da pokusavaju da se iskazu...zamisli da si ti bespogovorno poslusna muzu ili sefu....osecala bi se kanda zarobljeno....samo sto dete to ne ume da kaze...
hocu reci da smatram da sa decom treba diskutivati kao sa odraslima..i dopustati im d a se bore za svoje misljenje...narvano sto se tice stvari koje oni razumeju....i koje su u njohovom svetu poimanja..koji jogurt je lepsi...ili kosa? ili predmet..ili jezik...ili zemlja..ne znam vec sta moze da se prica sa decom...tek treba da ga rodim....
ako deca imaju podredjenu ulogu u porodici, sto je cest slucaj...zato sto roditelji pricaju nesto njima ne razumljivo ili zato sto ne komuniciraju sa njima kao sa ravnopravnim clanovima..i oni prosto ne smeju nsita da kazu...