Destruktivna uvjerenja

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.987
Nije to za mene, jer osobe kao što sam ja, jednostavno ne uspijevaju?
Nije, nego.. neka tiha ali pogubna sabotaža u našim glavama. Ja to ne mogu.. efekti su stvarni, a želje i htijenja ostavljeni za neko bolje sutra, bolju šansu, priliku.. i tako snovi ostavljeni na čekanje, a ciljevi ostanu nedovršeni kao i neki mučan osjećaj i gorčina da mi to možemo alli, eto.. samo da sebe sklonimo sa puta.
Kakva to pogubna a vjerovatno nesvjesna uvjerenja tjeraju da sumnjate u samog sebe?

I tako od danas do sutra, vremena i razloga za čekanje uvijek ima. Kad budemo imali više vremena, više novca ili kad skupimo hrabrost.. i tako polako dani se pretvaraju u nedjelje, a nedjelje u godine. Vremenom se samo povećava frustacija da nismo "rodjeni" da bi nešto veliko ostvarili, iako u medjuvremenu mnogo sittnih ali bitnih stvari uradimo i ostvarimo. Dakle, još jedno destruktivno uvjerenje da nismo eto ništa veliko ostvarili dok neke bitne sitnije ne primjećujemo..

Onog momenta kada primjetimo da su neka uvjerenja i misli samo to što jesu a ne sudbina koja je u mnogome ipak do nas, mnogo toga će biti jasnije.
A dotle ćemo i dalje slušati neka destruktivna uvjerenja i gledati sve te pogubne uticaje na nas.. ako budemo iole svjesni svega toga.
 
Kao sro rece jedan psiholog: Nasi najveci strahovi su se vec ostvarili.

To je aluzija na to da najcesce u ranom detinjstvu smo preziveli neku traume od kojih posle strahujemo citav zivot i koji nas ogranicavaju, tako npr svi zele ljubav- a mnogi zapravo nesvesno beze od nje jer se boje da ce je izgubiti.

Takodje kad neka osoba koja je provela godine u zatvoru, u ogranicenom prostoru, oskudnoj hrani itd i nad dan kad izlazi iz zatvora unesto da bude sretna sto izlazi iz zatvora cesto prezivljava teske trenutke i strahove.
 
Kakva to pogubna a vjerovatno nesvjesna uvjerenja tjeraju da sumnjate u samog sebe?

Мислим да је реч о страху. Људи се плаше неуспеха, а ту постоје и неке ствари које не зависе од нас.

Одустала сам од писања романа и од објављивања збирке приповедака зато што сам све време размишљала о томе колико кошта објављивање књиге.
Имам написану прву верзију коју сам послала на један Конкурс, али нисам ушла у ужи избор.

Сада идем мало ван теме: Лако је да се напише роман. Следи уређивање текста, лектор, уредник, дизајнер корица, припрема за штампу и сама штампарија.
Све то много кошта. Да, ту је и рецензент кога бих морала да платим, уколико једна моја познаница не буде могла због породичних обавеза.

Али..на првом месту је страх. Да ли ће се роман свидети читалачкој јавности, каква ће бити продаја..

Мислим да ћу кад роман доживи финалну, допуњену верзију поставити на Гугл и на бесплатно читање ( Google drive ).

Надам се да сам дала један добар пример несвесног уверења који ме блокира.
 
Деструктивна уверења су последица учења из грешака и са циљем су заштите од нечега у будућности, то нешто може да буде ирационално (о укусима се не расправља) али и рационално. Онај ко тешко учи тај не упада у такав проблем, све му је добро, једноставно треба бити глуп и тврдоглав.
 
Ne, nego pre grešaka u učenju

Nastaju tako što se jedno iskustvo i emotivna reakcija na to projektuje na sva naredna ista ili slična iskustva. Samim tim ne mogu biti ni konstruktivna ni racionalna. Samo im ime kaže - destruktivna.
Али ситуација би била боља да уопште није било икаквог учења а учитељ је можда био лош учитељ.
 
Али ситуација би била боља да уопште није било икаквог учења а учитељ је можда био лош учитељ.
Da, u idealnom svetu bismo po ceo dan trčkali po livadi i mirisali cveće. U realnosti preživljavamo svašta, ali to nije razlog da ne izvučemo nešto konstruktivno iz toga.

Iskustvo je onakav učitelj kakvi smo mi i naši ciljevi. Uvek možemo okolnosti okriviti za ovo ili ono, ali nam to nije u interesu. Bitno je naučiti nešto (ili samo zaboraviti) i krenuti dalje, a to znači više manje osloboditi se destruktivnih uverenja.
 

Back
Top