N3Wz
Iskusan
- Poruka
- 5.268
Mnogi adolescenti prolaze kroz depresivne epizode. Oni u pubertetu tragaju za svojim identitetom i dešava se da budu konfuzni u tom traganju. Depresija među mladima se drugačije manifestuje od depresije među odraslom populacijom. Budući da važi stereotip da je depresivna osoba plačljiva, razdražljiva i nedruželjubiva, roditelji često ni ne primete kada je njihovo dete u depresiji, jer ono može da se ponaša sasvim drugačije od opisanog stereotipnog ponašanja. Ne čudi kada depresivni adolescent glasno sluša muziku po ceo dan i ponaša se ljutito i pun je mržnje. S druge strane, može da se ponaša potpuno nemarno, da prestane da vodi računa o sebi, izgleda lenjo i zapušteno. Kod devojaka se depresivno raspoloženje često manifestuje tako što se izgladnjuju, a neke počinju i da piju i konzumiraju psihoaktivne lekove. Međutim, uglavnom se adolescenti ne zatvaraju u sobu i ne odbijaju sasvim kontakt s drugima, već se ponašaju buntovno i prkose roditeljima. Zato roditelji često takva ponašanja tumače pogrešno, kao bezobrazluk, a ne kao povišenu tugu svoje dece. Adolescenti se okreću svom društvu, a ono ih sprečava da ispolje svoju tugu. Neke devojke su depresivne povodom odvajanja od roditelja i završavanja perioda bezbrižnog detinjstva, ali one, da bi se uklopile u svoje društvo, moraju da se odvoje od roditelja. U tom društvu svoju tugu moraju da zadrže za sebe, jer bi ih vršnjaci odbacili kada bi pokazale da pate za roditeljskom ljubavlju. To bi bio odraz slabosti i zavisnosti. Ređe, mada ne sasvim retko, sličan se obrazac sreće i kod pripadnika muškog pola.
Uopste ne mora da bude tacno i ovo moze samo da stvara probleme sa roditeljima koji bi na svaku promenu ponasanja kod razumnog, aktivnog i radoznalog tinejdzera ili ranog adolescenta uvrstila u domen "depresije" te terala da ide kod lekara po lekice koji mogu i mahom biti jednostavni placeboo efekti.
Za tinejdzere je normalno da stvaraju REVOLT prema roditeljima, jer tinejdzer se na taj nacin gradi u odraslu osobu, a roditelj mora biti dovoljno razuman i zdrav prvenstveno s mozgom i u mozgu da razume da ne treba da se bezrazlozno vredja i komanduje detetu sta i kako ce da vodi zivot. Upravo takve komande koje mogu zavrsiti surovo, poput otimanja kablova od kompjutera, bacanje mobilnih telefona unaokolo ili slicno tome mogu da proizvedu nepovratna ostecenja, da potpuno smanje ambiciju kod deteta i da ga nacine debilcetom nesposobnim za zivot kasnije.
Dakle to se ne radi. Roditelj ima veliku duznost i obavezu da se ponasa razumno u trenucima kada dete/tinejdzer nije.
Roditelj ne sme da osecanja svog deteta ili tinejdzera ili slicno, pogotovo na ljubavnom planu, da sprda ili zajebava, pogotovo ako ne zeli da zauvek izgubi poverenje zvog deteta.
Tinejdzer, tj. dete mora da zna da je roditelj tu da podrzi i cuva, ali isto tako da pomogne da se za zivot osposobi tinejdzer kasnije.
NORMALNO je da tinejdzer u tim periodima eksperimentise sa izgledom, oblacenjem, muzikom i ostalim stvarima. Normalno je da slusa glasno muziku. Normalno je da ima samo svoje tajne koje ne zeli da pokaze. Normalno je da nece nista da kaze roditeljima o skoli. Normalno je da nije debil robotic. Problem vise lezi u roditeljima koje odgajaju decu na ovakav nacin i ne dozvoljavaju im da se suoce sa problemima u zivotu.
Zivot je prepun patnje, a sa tim deca moraju kad-tad da se suoce samostalno i na sopstveni nacin. U redu je da prodju kroz depresiju ako se ista i pojavi. Vecina depresivnih stanja dolazi zbog toga sto nesto ne mogu da urade kao neki njihovi vrsnjaci. Mozda nemaju decka/devojku, mozda nemaju najbolji telefon, mozda su losiji u igricama od drugih vrsnjaka, mozda ne znaju da sebe pronadju u necemu sto vole da rade, mozda ne znaju sta zele da rade, mozda ne znaju kakvu buducnost ispred sebe da grade. To je sve normalno. I tome treba posvetiti paznju i o tome ne bi bilo lose ponekad popricati.
Zivot sa sobom nosi i tragedije kao i probleme koji su nepremostivi. Neko ostane bez roditelja p kroz ceo zivot mora da prolazi duplo teze. Neko mora da se potrudi da izdrzava i sebe i roditelje. Neko mora da radi nekoliko poslova. Neko ne mora da radi bilo sta. Dakle, tinejdzeri i mladi adolescenti ovo moraju da nauce sami, ali bitno je da budu u drustvu koje je njihovo. Bitno je da budu deo drustva i da ukapiraju da su i oni deo koji se uklapa. Da li ce da otkriju da su svoji ili samo kopiraju druge koji "su cool" zavisi od deteta do deteta, ali ne treba odmah skakati, kako inace roditelji (pogotovo majke) rade i voditi dete kod psihologa/psihijatra jer je dete nervozno nakon sto je izgubilo partiju online ili nema internet. To je normalno.