Depresija i privlačenje

forlorn

Veoma poznat
Poruka
12.301
Depresija se toliko često spominje da je ljudima već dosadilo da čuju za nju ili je slabo primećuju. Nezadovoljstvo sobom, osećaj nemoći, nesigurnost, stres, mnogima je već ustanovljena dijagnoza, ostali se nisu pregledali ili su je sami sebi odredili :/ Šta i kako radite kada upoznate nekog ko vam se dopadne a depra vas baš rokne u tom periodu? Da li folirate kako je sve u redu, nadate se da će proći, ili barem ublažiti, sve ne želeći da primeti kako se osećate, tj vidi vas takve, u problemu? Ili se povučete da ne maltretirate nikog i eto još jednog razloga da se osećate loše? Da li uopšte ima iskrenosti u privlačnosti tada ili to sebe zavaravamo tražeći na silu nešto lepo?
 

desperija

slivenica nastala od reči depresija i despair. označava mešavinu ova dva stanja, i u suštini je komičan naziv za to novo, hibridno, stanje.

(šetamo petrovaradinom za vreme noći muzeja, i izlazi neki lik i priča o nekim alternativnim tokovima umetnosti i o nekoj fabrici koju hoće da pretvore u neku galeriju... tip je zašao u četrdesete, a vidi se da mu treba riba)
drugarica komentariše, za nas:
,,daaaj, nađi ribu, i odma' ćeš izaći iz te desperije".
 
a depra vas baš rokne u tom periodu? Da li folirate kako je sve u redu, nadate se da će proći?
1.Depresija nije bol u leđima , zubobolja , glavobolja , grčevi ...šta god...da odjednom rokne u nekom trenutku ..To je nemoguće..
2.Depresivni ljudi ne mogu da foliraju , bezuspešno je , niti to žele ..Jer im nije do foliranja , a ni bilo čega drugog...
3.Nadate se da će proći? Šta? Depresija?Dva sata je imaš , popiješ lekić i ona nestane , prošlo je...Kako da ne!!!
4.Depresivnim ljudima nije ni stalo do upoznavanja i druženja , tako da sve gore napisano nema smisla ...
PS...Pogledati šta je depresija , pročitati simptome i neke osnovne stvari.
 
1.Depresija nije bol u leđima , zubobolja , glavobolja , grčevi ...šta god...da odjednom rokne u nekom trenutku ..To je nemoguće..
2.Depresivni ljudi ne mogu da foliraju , bezuspešno je , niti to žele ..Jer im nije do foliranja , a ni bilo čega drugog...
3.Nadate se da će proći? Šta? Depresija?Dva sata je imaš , popiješ lekić i ona nestane , prošlo je...Kako da ne!!!
4.Depresivnim ljudima nije ni stalo do upoznavanja i druženja , tako da sve gore napisano nema smisla ...
PS...Pogledati šta je depresija , pročitati simptome i neke osnovne stvari.
U stvari to pod 3 je bas uzasno.

Za neupucene: ne postoji lek koji odmah deluje, kazu da antidepresivima treba 3 meseca, mada je moje iskustvo posle mesec dana. Znaci u trenutku najgore krize bukvalno nema niceg sem da se trpi na suvo.
 
U stvari to pod 3 je bas uzasno.

Za neupucene: ne postoji lek koji odmah deluje, kazu da antidepresivima treba 3 meseca, mada je moje iskustvo posle mesec dana. Znaci u trenutku najgore krize bukvalno nema niceg sem da se trpi na suvo.
U pravu si ...
Retki su oni koji posle mesec dana osete promene na bolje dejstvom AD-ova...Imala si sreće.
Meni je trebalo oko 3 meseca da profunkcionišem.
 
Stabilizovana depresija pod terapijom , koja više nije depresija , nego je nazivamo -depresivne epizode ...To je nešto drugo ..
Sa njom čovek može da funkcioniše ...
PS...Ukoliko nije udružena sa još nekim F dijagnozama , što najčešće i jeste slučaj.
Sta znam, moja je bila umerena, svakako sam funkcionisala.
Ok, sa dzakom cementa na ledjima :lol:
 
Ја понекад прижељкујем да ми се деси неко огромно срање да бих имала начин да објасним себи зашто имам те периоде које имам.
Уместо тога, преједам се, претерано спавам или не спавам уопште, летим из једне крајности у другу, претужна сам данима, некад и месецима, а да никакав реалан, велики разлог немам, мислим да је то оно што је највише поразно у целој причи.
Причала сам мало о томе, али недовољно.
Нека огромна туга која притиска и гуши, а нема корен, нема реално упориште, једноставно постоји сама од себе, самостално.
Ја једино никако нисам прихватала да није срамота бити слаб и да треба да престанем то да кријем. Понашам се супротно здравом разуму. Најбахатија сам кад ми је најлошије. Хистерично се шалим, понашам се као да сам најбоља на свету, најпаметнија на свету, не дозвољавам да ми ико ишта каже, а реално је стање да ме погађа и најмања глупост, претерано ме погађа, и да увече кад легнем у кревет молим бога да се ујутру не пробудим. Та хистерија никога више не заварава, наравно.
Ваљда је коначно наступио моменат кад сам престала себе да заваравам да могу сама, и кад сам тражила помоћ, па...видећемо.
Ma psihoterapija je zakon, samo da nadjes nekog ko ti odgovara.
Najgori smo ljudi sve cu sam, jer kad dodje do loma bude bas gadno, ne mora se uvek cekati da dogori do prstiju.
 

Back
Top