Dekoracije prostora za „Noć veštica"

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
front-porch-scary-halloween-decorations-1529518115.jpg
 
Noć veštica ili „Halloween“, kako ga Amerikanci zovu, proslavlja se svakog 31. oktobra, a ključni momenti uključuju maskiranje, sakupljanje slatkiša od vrata do vrata i dubljenje bundeva.

Počevši od irske tradicije, Noć veštica je postala nacionalno priznat festival u Americi. Više od 150 miliona ljudi u planu SAD učestvuje na proslavama „Halloween“-a.

Deca skupljaju slatkiše idući od vrata do vrata sa pitanjem: "Trick or treating?"

Ovaj običaj vodi poreklo od paganskih keltskih naroda u Irskoj, Britaniji i severnoj Francuskoj. Pošto su verovali da se život rađa iz smrti, za obeležavanje početka svoje nove godine uzimali kraj jeseni, period kada priroda umire, jer upravo njena smrt, prema njihovom verovanju, predstavlja vreme mraka, raspadanja i smrti. Toga dana gašena je vatra na domaćim ognjištima i svuda bi vladao mrak.

Poslednje večeri jesenje žetve priroda se menja, pa sunčano i toplo leto ustupa tron mračnoj i hladnoj zimi, a plodna zemlja postaje jalova. Kelti verovali su da je ta noć čarobna i očigledno joj pridavali veliki značaj.

Po predanju Kelta, duše umrlih bi potpuno pripale bogu Samhainu, knezu smrti, pa je tako trebalo umilostiviti ga žrtvoprinošenjem na dan (njihove) nove godine. Zauzvrat, Samhain bi dozvolio da toga dana duše umrlih posećuju domove svojih porodica.

Upravo odatle potiče običaj maskiranja u kosture, duhove i druge demone. Maskiranjem, živi stupaju u mističnu zajednicu sa umrlima, tako što podražavaju mrtve i tumaraju po mraku.

Po drugom predanju, ljudi su se maskirali i pravili buku kako bi izbegli duhove mrtvih koji se te noći spuštaju na zemlju.
Narandžasta i crna su boje koje dominiraju tokom ovog praznika. Prva asocira na žetvu i bundevu, a druga se povezuje sa smrću i tamom.
 
Bundeva

Običaj rezbarenja bundeva u demonske oblike potiče iz 16. veka. Navodno je izvesni irski kovač Džek O’Lanter prvi zaslužan za početak ove tradicije.

Po legendi Džek je prevario Đavola čak dva puta, tako što je prvi put u zamenu za svoju dušu tražio Đavolu da mu plati piće. Kada se Đavo pretvorio u kovanicu kako bi platio to piće, domišljati Džek je brzo zgrabio novčić i stavio ga u džep u kom se već nalazio krst. Kako je krst onemogućio Đavola da vrati svoj pređašnji oblik, obećao je mudrom Ircu da mu neće tražiti dušu narednih deset godina ukoliko ga oslobodi.

Kada je prošlo deset godina, prilikom ponovnog dogovorenog susreta, Džek je drugi put nadmudrio Đavola, zamolivši ga da mu doda jabuku sa stabla. U međuvremenu je brzo urezao oblik krsta u koru drveta i tako opet onemogućio demona da mu naudi.

Kada je Irac umro, nisu ga primili u Raj zbog grešnog života, pa ga je Đavo dočekao isped Pakla i zauvek poslao u mrak sa jednim grumenom uglja (žar). Pošto je uvek sa sobom nosio repu, izdubio ju je i u nju stavio žar. Od tada je repa postala simbol proklete duše koja luta između svetova.

Danas se povodom Noći veštica izdubljuju repa ili bundeva i od njih se prave strašni oblici.
Kelti su verovali da je glava najmoćniji deo tela, pa su stavljali „glavu“ ovog povrća na sveću kako bi otklonili sujeverje.

Skoro 99% bundeva koje se prodaju, bivaju izrezbarene povodom ovog praznika.
Rekord u brzini „sređivanja“ bundeve (37 sekundi) drži jedan čovek iz Ohaja.
 

Back
Top