Degradacija i subdegradacija

Manastirka

Buduća legenda
Poruka
31.767
Da li smatrate da su osobe koje pate od psihičkih ili mentalnih poremećaja ili problema (spisak dijagnoza je beskonačan, pa nećemo o tome) degradirane od strane društva i okoline u kojoj živite i na koji način?
Znate li neki slučaj gde je to bilo evidentno ili ste ne daj bože i sami bili "žrtva", pseudo normalnih i ispravnih osoba.
Da li su oni i zašto smatrate, opravdano ili neopravdano "marginalizovani"
Dodatno pitanje za ove koji se smatraju "žrtvama".
Da li zaista takvi kakvi jeste,...želite i dalje biti deo sveta kome pripadate? Pod uslovom da opet možete postati normalni.Hvala.
 
Poslednja izmena:
Da li smatrate da su osobe koje pate od psihičkih ili mentalnih poremećaja ili problema (spisak dijagnoza je beskonačan, pa nećemo o tome) degradirane od strane društva i okoline u kojoj živite i na koji način?
Znate li neki slučaj gde je to bilo evidentno ili ste ne daj bože i sami bili "žrtva", pseudo normalnih i ispravnih osoba.
Da li su oni i zašto smatrate, opravdano ili neopravdano "marginalizovani"
Dodatno pitanje za ove koji se smatraju "žrtvama".
Da li zaista takvi kakvi jeste,...želite i dalje biti deo sveta kome pripadate? Pod uslovom da opet možete postati normalni.Hvala.
ova boldovana recenica je problem.
nema nista nenormalno kod osobe koja poseduje neki oblik mentalnog ili fizickog invaliditeta.
nema nista nenormalno u invaliditetu kao takvom.
da, njihove mogucnosti su ogranicene u odnosu na osobe koje su psihofizicki zdrave, tj. nemaju invaliditet i, u skladu sa tim, drustvo treba da obezbedi nacin na koji osobe sa invaliditetom mogu funkcionisati kao deo zajednice.

u nasem drustvu postoji vrlo ukorenjena diskriminacija svih osoba sa invaliditetom.

sto se tice institucionalne nege osoba sa "sprektra" o tome vec ne znam dovoljno. citala sam neka jeziva svedocenje coveka koji ima dijagnostikovanu sizofreniju.
 
Da li smatrate da su osobe koje pate od psihičkih ili mentalnih poremećaja ili problema (spisak dijagnoza je beskonačan, pa nećemo o tome) degradirane od strane društva i okoline u kojoj živite i na koji način?
Znate li neki slučaj gde je to bilo evidentno ili ste ne daj bože i sami bili "žrtva", pseudo normalnih i ispravnih osoba.
Da li su oni i zašto smatrate, opravdano ili neopravdano "marginalizovani"
Dodatno pitanje za ove koji se smatraju "žrtvama".
Da li zaista takvi kakvi jeste,...želite i dalje biti deo sveta kome pripadate? Pod uslovom da opet možete postati normalni.Hvala.
Iskreno, ne znam. Samo znam da su psihijatri placeni, i da mnogi ne razmisljaju sta ce sa pacijentima, nego od svake banalnosti i gluposti mogu da pronadju neku dijagnozu. Terapija i dovidjenja, a ako to ne pomaze, bio sam pitan "pa sto si se vratio kad si vec bio?" - nesto slicno tome. Ne mogu sa njima da porazgovaram kao sa ljudima, iako sam to nameravao, ali ta napetost, ovaj sistem, sve ovo ne moze da bude ni za koga iskreno normalnog resenje. To je moje misljenje
 
Iskreno, ne znam. Samo znam da su psihijatri placeni, i da mnogi ne razmisljaju sta ce sa pacijentima, nego od svake banalnosti i gluposti mogu da pronadju neku dijagnozu. Terapija i dovidjenja, a ako to ne pomaze, bio sam pitan "pa sto si se vratio kad si vec bio?" - nesto slicno tome. Ne mogu sa njima da porazgovaram kao sa ljudima, iako sam to nameravao, ali ta napetost, ovaj sistem, sve ovo ne moze da bude ni za koga iskreno normalnog resenje. To je moje misljenje
Tako je,...ne ideš, ukoliko baš ne moraš.
Pu, pu,...daleko bilo.
 
ova boldovana recenica je problem.
nema nista nenormalno kod osobe koja poseduje neki oblik mentalnog ili fizickog invaliditeta.
Ta boldovana rečenica,...menja nečiji tok lečenja! Mnogi su odustali, jer su prethodno bili izloženi svakakvim torturama, degradaciji, marginalizovani, otpisani...
Zašto bi se nakon svega toga, vratili uopšte u svet , koji od njih pravi još veće "invalide"?
Totalni paradoks!
Thanks but not thanks!
U kakvim to svetu živimo i ko je zapravo lud?
 
Poslednja izmena:
Iskreno, ne znam. Samo znam da su psihijatri placeni, i da mnogi ne razmisljaju sta ce sa pacijentima, nego od svake banalnosti i gluposti mogu da pronadju neku dijagnozu. Terapija i dovidjenja, a ako to ne pomaze, bio sam pitan "pa sto si se vratio kad si vec bio?" - nesto slicno tome. Ne mogu sa njima da porazgovaram kao sa ljudima, iako sam to nameravao, ali ta napetost, ovaj sistem, sve ovo ne moze da bude ni za koga iskreno normalnog resenje. To je moje misljenje
Ako ti treba razgovor, bolje da probaš da psihoterapijom.
Medikamenti su više za ljude koje dolaze kod psihijatra na nečije insistiranje ili ih "dovode".Čovek koji ide sam po pomoć, sigurno nije toliko "drastičan" slučaj, da bi se odmah kljukao lekovima.
 
Ako ti treba razgovor, bolje da probaš da psihoterapijom.
Medikamenti su više za ljude koje dolaze kod psihijatra na nečije insistiranje ili ih "dovode".Čovek koji ide sam po pomoć, sigurno nije toliko "drastičan" slučaj, da bi se odmah kljukao lekovima.
Mislim da mi i ne treba psihoterapija, vec sam nasao zanimanje. A psihoterapeuti naplacuju, pa ne mogu da odrzim kontinuitet sa njima. Imao sam 2 razlicita terapeuta i samo jednu sesiju sa svakim.
 
Mislim da mi i ne treba psihoterapija, vec sam nasao zanimanje. A psihoterapeuti naplacuju, pa ne mogu da odrzim kontinuitet sa njima. Imao sam 2 razlicita terapeuta i samo jednu sesiju sa svakim.
Meni je jedan "kolega" na pragu svog izlečenja, rekao da više ne želi da se leči.
"Smatram da mi nije to više potrebno.Išao sam,...dok sam smatrao da mi zaista pomaže i dok je bilo svrhe".
Posle svih provedenih godina i meseci, koliko je sve trajalo,...napustila ga je žena, dao je otkaz na poslu, jer nije mogao da radi, prijatelji su se udaljavali od njega,...i kada je bio potreban samo taj "završni korak", pa da preskoči u svet normalnih, rekao je da više to ne želi.
"Sada mi je dobro, tako kako je. Bolje se osećam među "ludacima", nego među normalnima.Zašto bih se lečio dalje, meni je dobro, samo nzm kako je ljudima oko mene. Ali, ni to me više ne zanima"!
 
Meni je jedan "kolega" na pragu svog izlečenja, rekao da više ne želi da se leči.
"Smatram da mi nije to više potrebno.Išao sam,...dok sam smatrao da mi zaista pomaže i dok je bilo svrhe".
Posle svih provedenih godina i meseci, koliko je sve trajalo,...napustila ga je žena, dao je otkaz na poslu, jer nije mogao da radi, prijatelji su se udaljavali od njega,...i kada je bio potreban samo taj "završni korak", pa da preskoči u svet normalnih, rekao je da više to ne želi.
"Sada mi je dobro, tako kako je". Bolje se oseća među "ludacima", nego među normalnima. "Zašto bih se lečio dalje, meni je dobro, samo nzm kako je ljudima oko mene. Ali, ni to me više ne zanima"!
"Normalni" ljudi se mnogo foliraju i zaobilaze dublje stvari. Mnogo su isforsirani. Nemaju dusu. Nemaju tu jedinstvenu perspektivu koja ne bi imala za cilj da se nadmece, vec naprotiv, da produbi ljudsko iskustvo. To je moje misljenje
 

Back
Top