Danas, otvorena vrata od terase, nešto sam iznosila i istrča moja malena kao metak, na onu suznežicu. Sreća, pa je terasa celom širinom natkrovljena. Dok sam istrčala za njom, ona već nabila nosić u ogradu i oduševljeno gleda, ciči, smeje se i upire prstićem. Zovem je unutra, hvatam je za rukicu i istovremeno bacam pogled da vidim šta je to toliko oduševilo. Dole, ulicom prolazi čovek sa crvenom jaknom, kapuljača na glavi, naravno crvena, povio se i žuri, ko i ne bi po ovakvom vremenu.
Sledećeg trenutka ona se okreće ka meni, pocupkuje oduševljeno u mestu, osmeh od uva do uva, sjaj u okicama, trenutak ali zlata vredan
- Mama, deda M'az!!!! 'idi, mama, deda M'az, deda M'az!!!!!
Eh, blesavac mali detinji...
Sledećeg trenutka ona se okreće ka meni, pocupkuje oduševljeno u mestu, osmeh od uva do uva, sjaj u okicama, trenutak ali zlata vredan
- Mama, deda M'az!!!! 'idi, mama, deda M'az, deda M'az!!!!!
Eh, blesavac mali detinji...