Деца, родитељи и пубертет :(

mina68

Никад нећеш одрасти, мали весељаче
VIP
Poruka
63.764
Е, девојке, изгледа да улазим у пубертет, по други пут...

И прилично сам уплашена.

Првог пута нисам била, али овај пубертет ме баш здрмао.

Последњих неколико дана одбија да иде у школу, објашњава ми да се плаши нечега, а не зна да дефинише чега, испитала сам све, нема проблем у школи, са другарицама, наизглед све савршено, а стално плаче... разговарамо сатима, буде боље, па је опет ухвати, без очигледног спољног надражаја.

Разговарала сам са психологом, каже да је то у пубертету нормално, па ја враћам филм да се сетим свог пубертета, чини ми се да нисам пролазила тако стресно кроз њега (мада, било је епизода са ноћним морама и страховима, да сам усвојена, да ће ми се родитељи развести и слично).

Водићу је и на разговор ког психолога, нешто ми не да мира, много је нежна, плашим се да се не продуби...

Да ли се ви сећате свог пубертета и како су ваша деца пролазила кроз њега?

И немојте да ми саветујете да пребацим тему на ДиП, кога не занима, просто нека прескочи.
 
kakav crni pubertet, ovo zvuči kao nešto ozbiljno

Тога се и плашим, разговарала сам са другарицама, са учитељицом, наизглед све нормално...

Треба да се видим са психологом данас, тражила је да прво нас две разговарамо, па да онда доведем и госпођицу.
 
Тога се и плашим, разговарала сам са другарицама, са учитељицом, наизглед све нормално...

Треба да се видим са психологом данас, тражила је да прво нас две разговарамо, па да онда доведем и госпођицу.




moja preporuka ti je da ovo shvatiš maksimalno ozbiljno i da obratiš maksimalnu pažnju na nju - obrati pažnju šta radi, šta priča, kako se ponaša itd
 
mina,pre dve godine kod moje sestre isti slucaj.ja kazem moguce da je neko maltretira,ona kaze,ne proverila je,nije to.proslo par meseci,tek tada joj je cerka priznala da je jedan decko maltretira svakodnevno
znaci nije istina samo ono sto nam kazu....

- - - - - - - - - -

ja sam kroz pubertet prosla kao kroz bojno polje,cak sam radi paznje popila i saku lekova za spavanje.muke su to
 
ne znam sta da ti kazem, takvo iskustvo nisam imala. ja se jedino secam da sam u jednom periodu, prvi razred srednje, intenzivno hejtovala roditelje, posebno mamu. ona mi je bila kriva za sve, nervirao me njen glas, svaki pokret, ma uzas. nisam imala neke preterane promene raspolozenja, ili ih ja nisam tako dozivljavala.
mog sina trenutno ne drma jako pubertet. ima 15 godina, ne znam da li to kod decaka kasnije dolazi. nije buntovan, ali voli da se brecne i vrlo brzo se "naljuti", pa sve kroz neke suze odgovara, tacno vidis bes u nekim trenucima i navalu nekih emocija koje ne ume da iskontrolise. ali, to je trenutak, nije stanje.
ja sve cekam da se dogodi neka velika promena, ne znam da li ce se desiti ili ce ostati na ovim bezazlenim simptomima i ponasanju
 
Е, девојке, изгледа да улазим у пубертет, по други пут...

И прилично сам уплашена.

Првог пута нисам била, али овај пубертет ме баш здрмао.

Последњих неколико дана одбија да иде у школу, објашњава ми да се плаши нечега, а не зна да дефинише чега, испитала сам све, нема проблем у школи, са другарицама, наизглед све савршено, а стално плаче... разговарамо сатима, буде боље, па је опет ухвати, без очигледног спољног надражаја.

Разговарала сам са психологом, каже да је то у пубертету нормално, па ја враћам филм да се сетим свог пубертета, чини ми се да нисам пролазила тако стресно кроз њега (мада, било је епизода са ноћним морама и страховима, да сам усвојена, да ће ми се родитељи развести и слично).

Водићу је и на разговор ког психолога, нешто ми не да мира, много је нежна, плашим се да се не продуби...

Да ли се ви сећате свог пубертета и како су ваша деца пролазила кроз њега?

И немојте да ми саветујете да пребацим тему на ДиП, кога не занима, просто нека прескочи.

Nije ona mala za još koji šamar.
Meni ovo deluje kao da si je previše razmazila, pa te sada cima te na jednu te na drugu stranu.
Ako je pametnija od psihologa preveslaće vas oboje.
 
moj stariji je plakao za svaku sitnicu,a imao je vec sedamnaest godina.a mladji je od drugog materijala pravljen,taj sad samo cuti.ali ja idem onom da ne prekidam emotivnu vezu sa njima,ma sta radili i ma koliko bila ljuta na njih.racunam da ce se jednom vratiti normalni
tj pricam o mladjem,stariji je dosao sebi,a i nama.al mislim da je za to zasluzna pre svega njegova devojka koja uvek forsira porodicu,razgovor...
 
Ja sam bo jeziv. Osim škole, dobro mi je išla i išao sam u dve škole, al sam tolko bio surov i grozan....svaka čast mojim roditeljima na strpljenju.

Od 12. do 17. sam bio, sad rerospektivno, jedan straobalan napor...drekav, tvrdoglav, razmažen...sa 17.sam odjednom postao čovek.....

Ovo moje dete za sa ide ovako: od sebičnog je postao okej momak, ne povređuje druge i krtikuje druge kada su prema sebi malodušni, dođe mu kao neki motivacioni kouč....imao je naporne faze odrastanja...sad ga pucaju ponekad kompleksi, ume da se povuče, ne smeta mu mnogo da je sam..što mi nekako se ne sviša...a sa druge strane želi da bude stalno u centru pažnje..uglavnom, kakav je bio je napredovao mnogo....nije on još ušao u prave momačke razularene vode, a kapirm da barem malo mora da prođe....nervira me što je nekad penziša tip....

Možda se zljubila ta mala..ša znam..možda je weltshchmerz..nešto jeste...ako će da razgovara super... ako ne....ako si dobra sa njenim drugaricama, vidi naokolo šta bi moglo da bude konkretno... ako nije mladalačko ludilo koje je iz nepoznatih razloga...
 
Е, девојке, изгледа да улазим у пубертет, по други пут...

И прилично сам уплашена.

Првог пута нисам била, али овај пубертет ме баш здрмао.

Последњих неколико дана одбија да иде у школу, објашњава ми да се плаши нечега, а не зна да дефинише чега, испитала сам све, нема проблем у школи, са другарицама, наизглед све савршено, а стално плаче... разговарамо сатима, буде боље, па је опет ухвати, без очигледног спољног надражаја.

Разговарала сам са психологом, каже да је то у пубертету нормално, па ја враћам филм да се сетим свог пубертета, чини ми се да нисам пролазила тако стресно кроз њега (мада, било је епизода са ноћним морама и страховима, да сам усвојена, да ће ми се родитељи развести и слично).

Водићу је и на разговор ког психолога, нешто ми не да мира, много је нежна, плашим се да се не продуби...

Да ли се ви сећате свог пубертета и како су ваша деца пролазила кроз њега?

И немојте да ми саветујете да пребацим тему на ДиП, кога не занима, просто нека прескочи.

Svog puberteta se uopšte ne sećam i mislim da je tako najbolje. :lol:

Moja ćerka je trenutno u tim godinama i ponašanje joj je identično kao kod tvoje ćerke.

Nekada tinejdžerska sreća može da se kupi odlaskom na vikend u neki prelep evropski grad, izlaskom na večeru, novom majicom ili novom šminkom, sveukupno predlažem da odlazak psiholozima svedete na najmanju moguću meru čak i da ih isključite u potpunosti iz nekoliko veoma važnih razloga.

psihologa mnogo zabole za probleme koje imaju tinejdžeri iako mu je to profesija.
sedeti po čekaonicama satima da bi te neko unakrsno ispitivao i stvorio još veću zabunu u tvom tek probuđenom mozgu prilično je smaranje.

hoću da kažem da postoje bolji načini da dete zavoli život i sebe u njemu od ispovedanja nekom ko je zainteresovan za tuđ problem kao za lanjski sneg.

- - - - - - - - - -

Nije ona mala za još koji šamar.
Meni ovo deluje kao da si je previše razmazila, pa te sada cima te na jednu te na drugu stranu.
Ako je pametnija od psihologa preveslaće vas oboje.

Danas ti ne preostaje ništa drugo da uradiš sa svojim detetom osim da ga razmaziš. Iz nekoliko veoma važnih razloga.
 
Moguće je neko vršnjačko nasilje...pa, varijante...al kad se klincu desilo nešto slično, nije bio govora da ne ide u školu i da se hvata na suze, mada on nije kmezavac...Nema popuštanja u nekim stvarima, a tiču se obaveza. Eo, ja netju da radim ništa, ni majka, niko...

E, sad ne znamo situaciju šta je u pitanju sa Mininom devojčiom, razlozi za njeno ponašanje...
 
mina,pre dve godine kod moje sestre isti slucaj.ja kazem moguce da je neko maltretira,ona kaze,ne proverila je,nije to.proslo par meseci,tek tada joj je cerka priznala da je jedan decko maltretira svakodnevno
znaci nije istina samo ono sto nam kazu....

- - - - - - - - - -

ja sam kroz pubertet prosla kao kroz bojno polje,cak sam radi paznje popila i saku lekova za spavanje.muke su to

Разговарала сам и са другарицама, не верујем да би баш толико успеле да сакрију, нису тако превејане, у суштини су још деца, али нећу стати на овоме, морам даље да истражујем.

- - - - - - - - - -

ne znam sta da ti kazem, takvo iskustvo nisam imala. ja se jedino secam da sam u jednom periodu, prvi razred srednje, intenzivno hejtovala roditelje, posebno mamu. ona mi je bila kriva za sve, nervirao me njen glas, svaki pokret, ma uzas. nisam imala neke preterane promene raspolozenja, ili ih ja nisam tako dozivljavala.
mog sina trenutno ne drma jako pubertet. ima 15 godina, ne znam da li to kod decaka kasnije dolazi. nije buntovan, ali voli da se brecne i vrlo brzo se "naljuti", pa sve kroz neke suze odgovara, tacno vidis bes u nekim trenucima i navalu nekih emocija koje ne ume da iskontrolise. ali, to je trenutak, nije stanje.
ja sve cekam da se dogodi neka velika promena, ne znam da li ce se desiti ili ce ostati na ovim bezazlenim simptomima i ponasanju

Та фаза брецања је била пре ове, само што је њој довољан поглед да се смири, или да је питам чиме сам заслужила да ми се тако обраћа.

Сад је у фази плакања.

- - - - - - - - - -

Nije ona mala za još koji šamar.
Meni ovo deluje kao da si je previše razmazila, pa te sada cima te na jednu te na drugu stranu.
Ako je pametnija od psihologa preveslaće vas oboje.

У животу је нисам ошамарила јер је она јако добро и послушно дете.

А више бих волела да треска вратима и да се бреца, него да се повлачи у себе и плаче.

- - - - - - - - - -

moj stariji je plakao za svaku sitnicu,a imao je vec sedamnaest godina.a mladji je od drugog materijala pravljen,taj sad samo cuti.ali ja idem onom da ne prekidam emotivnu vezu sa njima,ma sta radili i ma koliko bila ljuta na njih.racunam da ce se jednom vratiti normalni
tj pricam o mladjem,stariji je dosao sebi,a i nama.al mislim da je za to zasluzna pre svega njegova devojka koja uvek forsira porodicu,razgovor...

Смокво, осушише ми се уста од причања, последњих недељу дана само то радимо, мада нас две увек и о свему причамо и знала сам за сваки њен проблем.

Сад она ово не уме да дефинише, зашто је стално на ивици суза.

Пар сати је супер, па се снужди, па све тако у круг.

- - - - - - - - - -

Vidi jel ima neki deckic da joj ne ide uz dlaku

Са дечкићима би она лако, али јој нису интересна сфера уопште.

Волела бих чак и да је то.

- - - - - - - - - -

Ja sam bo jeziv. Osim škole, dobro mi je išla i išao sam u dve škole, al sam tolko bio surov i grozan....svaka čast mojim roditeljima na strpljenju.

Od 12. do 17. sam bio, sad rerospektivno, jedan straobalan napor...drekav, tvrdoglav, razmažen...sa 17.sam odjednom postao čovek.....

Ovo moje dete za sa ide ovako: od sebičnog je postao okej momak, ne povređuje druge i krtikuje druge kada su prema sebi malodušni, dođe mu kao neki motivacioni kouč....imao je naporne faze odrastanja...sad ga pucaju ponekad kompleksi, ume da se povuče, ne smeta mu mnogo da je sam..što mi nekako se ne sviša...a sa druge strane želi da bude stalno u centru pažnje..uglavnom, kakav je bio je napredovao mnogo....nije on još ušao u prave momačke razularene vode, a kapirm da barem malo mora da prođe....nervira me što je nekad penziša tip....

Možda se zljubila ta mala..ša znam..možda je weltshchmerz..nešto jeste...ako će da razgovara super... ako ne....ako si dobra sa njenim drugaricama, vidi naokolo šta bi moglo da bude konkretno... ako nije mladalačko ludilo koje je iz nepoznatih razloga...

Она има тек 11 година, није тај заљубљиви тип, и ја знам за њену симпатију још из вртића :lol:

Додуше, за главу је одувек била виша од њега, али од свих је, тако да и није имала неки велики избор...

- - - - - - - - - -

Svog puberteta se uopšte ne sećam i mislim da je tako najbolje. :lol:

Moja ćerka je trenutno u tim godinama i ponašanje joj je identično kao kod tvoje ćerke.

Nekada tinejdžerska sreća može da se kupi odlaskom na vikend u neki prelep evropski grad, izlaskom na večeru, novom majicom ili novom šminkom, sveukupno predlažem da odlazak psiholozima svedete na najmanju moguću meru čak i da ih isključite u potpunosti iz nekoliko veoma važnih razloga.

psihologa mnogo zabole za probleme koje imaju tinejdžeri iako mu je to profesija.
sedeti po čekaonicama satima da bi te neko unakrsno ispitivao i stvorio još veću zabunu u tvom tek probuđenom mozgu prilično je smaranje.

hoću da kažem da postoje bolji načini da dete zavoli život i sebe u njemu od ispovedanja nekom ko je zainteresovan za tuđ problem kao za lanjski sneg.

- - - - - - - - - -



Danas ti ne preostaje ništa drugo da uradiš sa svojim detetom osim da ga razmaziš. Iz nekoliko veoma važnih razloga.

Нисам у могућности да јој заокупљам пажњу путовањима, а и мислим да је боље да се суочи са неким стварима, само што је она изгледа слаба још увек за то.

Као да је интелектуално и физички сазрела, а емотивно је још дете :(

Ова жена психолог ми је другарица, тако да ће бити мало заинтересованија, а и битно ми је да јој неко стручно лице (јер у њеним очима је она ипак за те ствари већи ауторитет од мене) каже да је то нормално и да ће проћи.

Надам се да ће бити потребан само тај један разговор сутра...

- - - - - - - - - -

И за крај, око 1 сам дошла кући, спремала се за школу, али је била уплакана.

Мало сам је зезала, мало сам је мазила, опустила се, одвезла сам је до другарице и отишла.

Сачекала сам да видим да ли ће ући у школу, ушла је са другарицом насмејана и весела.

Тек сад не знам шта да мислим...

Да је вршњачко насиље, тек тада би била уплашена кад улази у школу, али не.

Деловала је ок, видећемо кад се врати...

Можда иде нова тура вечерас :(
 
mina, ne znam sta bih rekla...
ja sam tugovala jedino za momcima... i plakala... i to kuci...
jednom mi je bilo toliko tesko i toliko sam plakala da mi je mama rekla da ostanem kuci i ne idem u skolu taj dan... sto je sok jer je ona prosvetnik radnik i toga nema kod mojih... onda mi proradio inat, i otisla sam naravno u skolu, a tog nesretnika sahranila...

Sedi i pricaj sa njom. Zamoli je da ti kaze sta je... nesto jeste... ne popustaj dok ne saznas

nek tvoj muz pokusa da sazna od nje
 
mina, ne znam sta bih rekla...
ja sam tugovala jedino za momcima... i plakala... i to kuci...
jednom mi je bilo toliko tesko i toliko sam plakala da mi je mama rekla da ostanem kuci i ne idem u skolu taj dan... sto je sok jer je ona prosvetnik radnik i toga nema kod mojih... onda mi proradio inat, i otisla sam naravno u skolu, a tog nesretnika sahranila...

Sedi i pricaj sa njom. Zamoli je da ti kaze sta je... nesto jeste... ne popustaj dok ne saznas

nek tvoj muz pokusa da sazna od nje

Чичак, она има 11 година, каква толика патња за момцима, једино то знам да није.

А муж тек не уме ништа да извуче из ње :(

Кад је питам, она само каже не умем да објасним, јер не знам шта је...

Прво је мислила да је неки страх, али ни то није умела да објасни, страх од чега, ни од чега конкретно...

Можда нека несигурност, ма немам појма више, мајке ми.
 
ma mora da su hormoni.tako ti je i u klimaksu,plakao bi,a ne znas zasto..doduse,to samo pricaju da je tako.u tu fazu jos nisam usla
inace od kad je zahladnelo,meni prestali valunzi:roll:

Јуче ми је рекла, замисли мама, ја сам у пубертету а ти ћеш ући у климакс, шта ће јадан тата, и умрла од смеха :lol:

А поклопиће се, знам и ја...
 
Јуче ми је рекла, замисли мама, ја сам у пубертету а ти ћеш ући у климакс, шта ће јадан тата, и умрла од смеха :lol:

А поклопиће се, знам и ја...

pa i muz ce u klimaks.pazi kad pocne da brije dlake na grudima i da kupuje kabrioleta.moj cita ljubavne romane,majke mi.pre neki dan mi na strandu,on cita neki ljubic a ja svedski triler,bilo me sramota,njegova knjiga je roze:zcepanje:
 

Back
Top