A
anakin
Gost
a sta u slucaju kad su zivi zdravi i ne vole nas?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Keeper:..... pa onda trazi ljubav negde drugo, ne mozes drugacije ......
presadi koren ... ima i drugih osunchanih livadica na ovoj planetici 8)
anakin:Keeper:..... pa onda trazi ljubav negde drugo, ne mozes drugacije ......
presadi koren ... ima i drugih osunchanih livadica na ovoj planetici 8)
to i radim....ali se stalno osecam defektno
Poznavajuci druge ljude iz nekompletnih porodica, poznavajuci sebe, nije bas istina da smo mi bez oba roditelja tako "defektni"???!!! Svasta nam se pripisuje... Javno obelezava... Secam se u osnovnoj skoli u septembru se upisuju razni podaci o djacima pa ucitelj, nastavnik pita "kome su razvedeni roditelji neka ustane", to je bilo bas grubo, glupo, i taj osecaj da si drugaciji..... A zapravo uopste nisi, cak si i srecniji od polovine tvojih drugara koji imaju i mamu i tatu, pa se svadjaju, pa te neda tata te ne da mama ovo ili ono. A kod mene je bio samo jedan Bog u kuci, moja mama. I hvala joj na svemu, davala mi je i suvise ljubavi i neznosti. Ako moze biti suvise. A otac, koji je i otisao od nas je opet cinio sve da se iskupi za svoj odlazak, i uvek su nam vikendi (meni i bratu) bili lepi, korisni.... Njegova zena je bila uvek fer prema nama i eto, danas imam jos jednog brata i seku po ocu, divno se slazemo i ispunjenija sam o pola mojih prijatelja koji su ziveli u tim idealnim fol porodicama...
Ima izuzetaka i na ovoj i na onoj strani. A statistika je dobra nauka kojom se svasta moze dokazati
Као, према неким најновијим сазнањима није исти утицај.Па, колико знам, научници се слажу да су отприлике једнако битни и генетско наслеђе и социјални услови, окружење и васпитање.
Тако да...кажу, рађамо се већ формирани, само је питање времена кад ће се шта испољити, околности бивају само тригер.
Као, према неким најновијим сазнањима није исти утицај.
Фаворизује се генетика.
И ја сам се изненадила кад сам зимус на некој континуираној мед. едукацији сазнала.
Тако да...кажу, рађамо се већ формирани, само је питање времена кад ће се шта испољити, околности бивају само тригер.
Наравно, ја себе не сматрам компетентном да о томе расправљам, у том домену сам само пуки ученик.
Нисмо се разумеле.Па то и јесте то.
Ако нема тог тригера - неће се испољити, или бар неће у толикој мери.
Ако га има, па још ако је изразит - хоће у великој мери.
Значи, зависи и од једног и од другог.
Таоте, све што си написала, сваки пример који си дала се може свести на генетику.Genetika nikako nije za odbacivanje, samo što to nije neko novo tumačenje u pedagogiji, a naročito je omiljena kod američkih naučnika, zbog lakšeg opravdavanja neuspeha kod vaspitanja - takav se rodio, šta možemo....
Ali nije samo to uzrok takvom tumačenju, već i potreba da se opravda društveni i politički stva, a taj je, da su pametni (i bogati, naravno, jer su pametni) takvi rođeni, a suromašni (luzeri) isto takvi rođeni (mislim na predispozicije, i da tu nikakav trud ili, ne daj bože, borba za poboljšanje (čitaj: više trošenja državnog novca na školstvo) vaspitanja i obrazovanja nije svrsishodna. Nešto kao: "svaki otpor je uzaludan"
Evropa je, naročito u predposlednja dva veka, išla prilično u drugu krajnost, tako da je postojao čak i period kada se zagovarala teza da se deca rađaju "sa praroditeljskim grehom", koji treba da se iz njih "istera" strogim vaspitanjem!
Ta borba mišljenja traje par stotina godina. Malo preovlađuju jedni, malo drugi, prema potrebama, ili "modi". (na pr., sad je jako zgodno verovati da se ne samo ubice, već i lopovi "rađaju", a sve mi se čini da je to u svrhu odobrenja eksperimenata sa ljuskim umom)
Verujem da je stvar u tome da se karakter, i temperament (da sad ne nabrajam) naravno, nasleđuju, ali način ispoljavanja, ipak u mnogome zavisi od vaspitanja, a tokom odrastanja, sve više i od okoline - prvo preko roditelja, koji su i sami pod uticajem okoline, pa kasnije i direktno na decu. I mnoga ponašanja za koja mislimo da su nasleđena, u stvari su razvijena oponašanjem roditelja istog pola, prilikom indentifikacije, sa tim roditeljem, koja se odigrava tokom predpuberteta i puberteta - naravno, nesvesno.
I interakcija između stepena inteligencije roditelja i dece je svega nekih 60-tak %, što znači da može biti prilično različit IQ deteta i roditelja.
Нисмо се разумеле.
Концепт подразумева да ако неко не носу у себи одређену особину, средина не може довести до њеног формирања.
Нпр. лопов се рађа- по новоме.
Ако ниси из те категорије, можеш живети окружен лоповима, нећеш никад доћи на идеју да крадеш- банализовано, али по новом концепту је тако.
Значи, никако није исти утицај средине и генетике.
Са или без тригера постајеш лопов.А ако имаш генетику лопова - обавезно мораш постати лопов, без обзира на то каква је средина? Или је ипак потребан ''тригер''?
Нисмо се разумеле.
Концепт подразумева да ако неко не носу у себи одређену особину, средина не може довести до њеног формирања.
Нпр. лопов се рађа- по новоме.
Ако ниси из те категорије, можеш живети окружен лоповима, нећеш никад доћи на идеју да крадеш- банализовано, али по новом концепту је тако.
Значи, никако није исти утицај средине и генетике.
"Novi koncepti" se menjaju sa političkim i ekonomskim trenucima i potrebama - ja sam doživela nekoliko "revolucionarnih pomaka" u nauci, koji su se smanivali tokom godina, neki posle nekoliko, neki posle 20-tak ili više...a neki su sasvim potirali predhodne standarde, pa onda sledeći ih ponovo "vaskrsavali"...
Ali lopov se može postati i bez genetike, stvarnim uticajem sredine, čak i silom...a kada se jednom oseti da se "lako" dolazi do novca, koliko je onih, koji i pored lopovskog okruženja, nedostatka obrazovanja, materijalne nesigurnosti, i lenjosti (opet uticaj okoline - nedostatak stvaranja radnih navika), neće postati lopovi?
Таоте, све што си написала, сваки пример који си дала се може свести на генетику.
Na isti način na koji nam statistika objašnjava da svi jedemo sarmu, doj jedan jede meso, a njih pedest prazan kupus.
Посебно ти покупљени обрасци у понашању, за које такође, можемо рећи да су генетски, зар не...закључно са интелигенцијом за коју јесте доказано да је наследна, али не смемо заборавити следеће: не може се јединака генетски поредити само са родитељима.
Свако од нас у себи носи много различитих гена наслеђених од разних предака, па кад се то још умиксује кро оплодњу јане ћелије сперматозоидим, где се укрсте две линије, долазимо до небројено комбинација.
Хоћу да кажем, да је генетика, као врло опипљива наука, сваким даном све ближа у доказивању много чега: нпр. пронађен је ген за повремено пушење, па су код мачке и миша пронашли ''ген мржње'' који су успели генетским инжињерингом да модификују и да направе мачку и миша који се воле ...
Све у свему, фаворизовање генетске теорија има своје основе и много је прихваћеније него утицај средине, баш зато што и сам утицај средине не може испродуковати ни више ни мање од тога колико је особа заиста подложна, тачније зависи од вулнерабилности исте...значи, заиста би се негде логички могло све свести на утицај гена- колико гени дозволе.
Има она изрека ''Од лошег штофа добар капут не можеш направити''.
Мада, ја још увек волим да верујем у тројство:
1. генетика
2. индивидуално емотивно доживљавање
3. утицај средине
Време ће показати шта је доминантно и шта из чега произилази.
Ја сам чак убеђена да ако неке животне околности ( утицај средине) трају вековима, могу довести до формирања неког гена.Верујем у садејство и мислим да је , такође битно, да ли неко понашање посматрамо кроз временски тренутак или кроз време.
Јер особине једног народа се не могу посматрати кроз тренутке, већ кроз разне велике историјске околности, док се понашање ( анализа особина) појединца мора упростити.А можда сам скроз омашила.
Видећемо!
Ako uzmemo moj primer, ove najnovije teorije su održive.
Moj brat i ja nismo deca razvedenih roditelja, ali bolje da su se razveli, jer su se ceo život svađali i mrzeli nama na oči. Ja se jedva sećam porodične idile, to su uglavnom bile agonije.
E sad, moj brat i ja smo iz takve porodice izašli potpuno različiti. Različitog karaktera, pogleda na svet, doživljavanja ljubavi, braka, prijateljstva...
Jedino zajedničko što imamo je naša međusobna ljubav iako je izražavamo na različite načine. Ja znam da on mene voli, a to pokazuje veoma šturo, kao da se boji da se otvori.
Hoću da kažem, da u našem slučaju, genetika je odradila svoje, a uticaj okoline, tj. porodice je potpuno različito delovao. Ispada da se onda samo genetika računa - kakvi smo se rodili, takvi smo i postali....
Ali takođe, ništa se ne razumem, nego pokušavam da provalim, jer mi je uvek bilo fascinantno kako smo moj brat i ja toliko različiti, a potičemo iz iste porodice...