MilgredBulf
Aktivan član
- Poruka
- 1.143
Kad analiziram moju generaciju najbolje su prosla deca iz siromasnijih porodica koja nisu imala ili nisu mnogo imala a bila su svesna da roditelji ne mogu da im pruze i deca uspesnih roditelja kojoj je dosta pruzeno. Obe ove grupe su uglavnom zavrsile recimo fakultet u roku, sa dobrim prosekom. I generalno kad pogledam to su nekako dve najuskladjenije grupe , naj realnije kako bih to rekao.
Najgore su prosla deca uspesnih roditelja , ali Kirijanja , teskih na pare , koji su imali filozofiju da ce da nauce dete da ceni novac, pa to dete nikad nije izaslo u grad i deca nekada siromasnih roditelja koji su se na brzinu obogatili pa je detetu koje do juce nije imalo ni 100 din u dzepu procvetao u 21 zivot. Ove dve grupe su vecinom prosle ko bose po trnju, ili nisu nesto bas uspesne u zivotu, ili su izrasli u problematicne osobe.
Sta vi mislite zasto je to tako?
Ja mislim da deca iz skromnijih porodica prodju dobro ako zagrizu u zivotu, jer su svesni da moraju da se bore , i da roditelji stvarno nemaju i oni grizu. Daca uspesnih roditelja , koji daju, nekako osecaju potrebu kao jedan moj drug koji lepo kaze ("Dva fakulteta su najmanje sto mogu da uradim za sve sto mi se pruza") da se oduze za ono sto im se daje. Daca uspesnih roditelja, Kirijanja, teskih na pare su nekako frustrirana, jer im je sve na dohvat ruke, na to sve gledaju decu kucnih prijatelja koja izlaze, letujui, zimuju, oblace se, celog zivota slusaju od svojih roditelja bajke kako ce svi oni da puknu u zivotu a svi oni sve uspesniji i uspesniji. Deca roditelja koji su obogate preko noci polude, promene se, ne znaju da se ponasaju u situacijiu kada imaju, misle da su resili sve svoje zivotne perobleme, krenu u misiju da nadoknade propusteno i to ih odvuce stranputicom.
Najgore su prosla deca uspesnih roditelja , ali Kirijanja , teskih na pare , koji su imali filozofiju da ce da nauce dete da ceni novac, pa to dete nikad nije izaslo u grad i deca nekada siromasnih roditelja koji su se na brzinu obogatili pa je detetu koje do juce nije imalo ni 100 din u dzepu procvetao u 21 zivot. Ove dve grupe su vecinom prosle ko bose po trnju, ili nisu nesto bas uspesne u zivotu, ili su izrasli u problematicne osobe.
Sta vi mislite zasto je to tako?
Ja mislim da deca iz skromnijih porodica prodju dobro ako zagrizu u zivotu, jer su svesni da moraju da se bore , i da roditelji stvarno nemaju i oni grizu. Daca uspesnih roditelja , koji daju, nekako osecaju potrebu kao jedan moj drug koji lepo kaze ("Dva fakulteta su najmanje sto mogu da uradim za sve sto mi se pruza") da se oduze za ono sto im se daje. Daca uspesnih roditelja, Kirijanja, teskih na pare su nekako frustrirana, jer im je sve na dohvat ruke, na to sve gledaju decu kucnih prijatelja koja izlaze, letujui, zimuju, oblace se, celog zivota slusaju od svojih roditelja bajke kako ce svi oni da puknu u zivotu a svi oni sve uspesniji i uspesniji. Deca roditelja koji su obogate preko noci polude, promene se, ne znaju da se ponasaju u situacijiu kada imaju, misle da su resili sve svoje zivotne perobleme, krenu u misiju da nadoknade propusteno i to ih odvuce stranputicom.