Deca , pare i davanje

MilgredBulf

Aktivan član
Poruka
1.143
Kad analiziram moju generaciju najbolje su prosla deca iz siromasnijih porodica koja nisu imala ili nisu mnogo imala a bila su svesna da roditelji ne mogu da im pruze i deca uspesnih roditelja kojoj je dosta pruzeno. Obe ove grupe su uglavnom zavrsile recimo fakultet u roku, sa dobrim prosekom. I generalno kad pogledam to su nekako dve najuskladjenije grupe , naj realnije kako bih to rekao.

Najgore su prosla deca uspesnih roditelja , ali Kirijanja , teskih na pare , koji su imali filozofiju da ce da nauce dete da ceni novac, pa to dete nikad nije izaslo u grad i deca nekada siromasnih roditelja koji su se na brzinu obogatili pa je detetu koje do juce nije imalo ni 100 din u dzepu procvetao u 21 zivot. Ove dve grupe su vecinom prosle ko bose po trnju, ili nisu nesto bas uspesne u zivotu, ili su izrasli u problematicne osobe.

Sta vi mislite zasto je to tako?

Ja mislim da deca iz skromnijih porodica prodju dobro ako zagrizu u zivotu, jer su svesni da moraju da se bore , i da roditelji stvarno nemaju i oni grizu. Daca uspesnih roditelja , koji daju, nekako osecaju potrebu kao jedan moj drug koji lepo kaze ("Dva fakulteta su najmanje sto mogu da uradim za sve sto mi se pruza") da se oduze za ono sto im se daje. Daca uspesnih roditelja, Kirijanja, teskih na pare su nekako frustrirana, jer im je sve na dohvat ruke, na to sve gledaju decu kucnih prijatelja koja izlaze, letujui, zimuju, oblace se, celog zivota slusaju od svojih roditelja bajke kako ce svi oni da puknu u zivotu a svi oni sve uspesniji i uspesniji. Deca roditelja koji su obogate preko noci polude, promene se, ne znaju da se ponasaju u situacijiu kada imaju, misle da su resili sve svoje zivotne perobleme, krenu u misiju da nadoknade propusteno i to ih odvuce stranputicom.
 
To mnogo vise zavisi od toga kako se deca vaspitavaju, nego koliko roditelji imaju.
Ima siromasnih koji ce nauciti decu da moraju da se bore i rade.
Ima siromasnih koji ce decu nauciti da je ovaj zivot nepravda i zlo mesto i da je za njihovu situaciju kriv neko drugi. od takvih nikad nista biti nece.
Ima bogatih koji od dece naprave debile dajuci im sve i ne ocekujuci nista od njih. Ni od njih nece biti nista iako imaju startnu poziciju bolju od drugih.
Ima bogatih koji decu pravilno uce da se trude, da zive normalno i umereno, pruzaju im, ali od njih i dosta zahtevaju.

Bila je davno neka emisija u kojoj je gostovao jedan jako bogat covek (na svestskom nivou bogat, jedan od prvih nekoliko u svetu), ne secam se vise ko.
U emisiji je gostovao on i njegovi unuci uglavnom studentskog uzrasta. Rekao je da je svakom od unuka obezbedio najbolje skole koje zele i sva putovanja na koja su zeleli da idu, a da inace zive obicno i da ce sve sto prelazi te troskove dati u dobrotvorne svrhe kad umre. Unuci su pricali kako im je bilo krivo, kako su to smatrali nepravdom, ali nisu mogli da promene. Kasnije su ga razumeli i zahvalni su na tome sto dobiaju. Meni je to sasvim OK stav i sigurna sam da ce od tih unuka biti nesto dobro: dobar stav, dobra skola, dobri geni, vrednoca, umerenost...

Siromastvo moze da motivise decu, ali moze dosta i da ih sputa. Naravno, zavisi i o kakvom siromastvu govorimo.
 
Poslednja izmena:
Било би занимљивије причати о томе колико смо спремни да потрошимо на дечје стварне и измишљене потребе.


Pruzacu u skladu sa svojim mogucnostima , najvise sto mogu. Jer sam i sam bio dete roditelja koji su imali a jako teskih na pare , sem kada je skola u pitanju, i znam koliko sam se osecao kao poslednje ***** kada slusam decu nasih kucnih prijatelja i njihove roditelje gde su im sve deca letovala, sa koliko se sportova bave, kako izlaze. I da ne bude greske normalni mladi ljudi. Jer odlicno znam , koliko me bolelo kad oni pokazuju slike sa letovanja, iz izlazaka, iz obilazaka Evropskih i svetksih gradova a ja nemam 20 eur za jebenu teretanu da mogu ljudski da izgledam na jebenoj Adi ciganliji. A sve sa ciljem da me nauce da stedim, cenim, teskom mukom i krvavim radom zaradjen novac.

Iskreno ako treba ima da pasem travu da pruzim svojoj deci.
 
Pruzacu u skladu sa svojim mogucnostima , najvise sto mogu. Jer sam i sam bio dete roditelja koji su imali a jako teskih na pare , sem kada je skola u pitanju, i znam koliko sam se osecao kao poslednje ***** kada slusam decu nasih kucnih prijatelja i njihove roditelje gde su im sve deca letovala, sa koliko se sportova bave, kako izlaze. I da ne bude greske normalni mladi ljudi. Jer odlicno znam , koliko me bolelo kad oni pokazuju slike sa letovanja, iz izlazaka, iz obilazaka Evropskih i svetksih gradova a ja nemam 20 eur za jebenu teretanu da mogu ljudski da izgledam na jebenoj Adi ciganliji. A sve sa ciljem da me nauce da stedim, cenim, teskom mukom i krvavim radom zaradjen novac.

Iskreno ako treba ima da pasem travu da pruzim svojoj deci.

Одакле ти идеја да сви имају новаца за летовања и зимовања и обиласке страних метропола? Моји су видели иностранство када су ишли са школом на екскурзије.
Ја немам намеру да пасем траву да бих се такмичила са неким имагинарним "пунишићима".
 
Било би занимљивије причати о томе колико смо спремни да потрошимо на дечје стварне и измишљене потребе.

Sta su stvarne a sta su izmisljene potrebe. Autic je za jedno musko dete stvarana potreba, sa mog i tvog stanovista to je glupost na koju je glupo bacati pare. Zar ne? Ali cu ja da kupim svom detetu autic kada ga budem imao jer je to za njega potreba. Za jednu devojcicu je Barbi lutka , jako potrebna, za jednu majku je to glupost. Za jednog oca od 50 godina, fitnes i teretana, lepo telo su glupost i bacanje para, za jednog adolescenta koji ima potrebu za seksom, za tim da se svidi suprotnom polu sto vise , koji tek ulazi u zivot je to jako bitna stvar.

Mislim da je jako vazno da gledam iz njihove a ne iz nase perspektive, i da se spustimo na njihov nivo i da se zapitamo iz njihove tacke gledista da li je to bitno ili ne.
 
Sta su stvarne a sta su izmisljene potrebe. Autic je za jedno musko dete stvarana potreba, sa mog i tvog stanovista to je glupost na koju je glupo bacati pare. Zar ne? Ali cu ja da kupim svom detetu autic kada ga budem imao jer je to za njega potreba. Za jednu devojcicu je Barbi lutka , jako potrebna, za jednu majku je to glupost. Za jednog oca od 50 godina, fitnes i teretana, lepo telo su glupost i bacanje para, za jednog adolescenta koji ima potrebu za seksom, za tim da se svidi suprotnom polu sto vise , koji tek ulazi u zivot je to jako bitna stvar.

Mislim da je jako vazno da gledam iz njihove a ne iz nase perspektive, i da se spustimo na njihov nivo i da se zapitamo iz njihove tacke gledista da li je to bitno ili ne.


Сад и ти...
Играчке су потребне, али није потребно стопедесет играчака.
Лепа одећа и обућа је потребна, али није неопходно да буде купљена у најскупљој радњи.
 
Одакле ти идеја да сви имају новаца за летовања и зимовања и обиласке страних метропола? Моји су видели иностранство када су ишли са школом на екскурзије.
Ја немам намеру да пасем траву да бих се такмичила са неким имагинарним "пунишићима".

Ali se verovatno i ne druzis sa imaginarnim punisicima, biras sebi prijatelje koji razmisljaju slino ili isto kao ti. To je sustina zar ne?
 
Pruzacu u skladu sa svojim mogucnostima , najvise sto mogu. Jer sam i sam bio dete roditelja koji su imali a jako teskih na pare , sem kada je skola u pitanju, i znam koliko sam se osecao kao poslednje ***** kada slusam decu nasih kucnih prijatelja i njihove roditelje gde su im sve deca letovala, sa koliko se sportova bave, kako izlaze. I da ne bude greske normalni mladi ljudi. Jer odlicno znam , koliko me bolelo kad oni pokazuju slike sa letovanja, iz izlazaka, iz obilazaka Evropskih i svetksih gradova a ja nemam 20 eur za jebenu teretanu da mogu ljudski da izgledam na jebenoj Adi ciganliji. A sve sa ciljem da me nauce da stedim, cenim, teskom mukom i krvavim radom zaradjen novac.

Iskreno ako treba ima da pasem travu da pruzim svojoj deci.
Kako su oni odrastali? Ovo ipak deluje malo preterano.
 
Kako su oni odrastali? Ovo ipak deluje malo preterano.

Iskreno da ti kazem ako budem mogao da pruzim svojoj deci, pruzicu im, sto da ne. Nista nije preterano sve dok ne prave gluposti. Da kaznim ukidanjem za lose ocene, los uspeh, nerad to je skroz ok. Ali da zakidam na globalnom planu da bi glumio ludilo i kao ja tu nesto svoje dete ucio pameti. Jer na kraju krajeva, ako sve zakidam preventivno onda nemam ni sa cim da ga kaznim zar ne? Moras nesto da mu das, da zna da to nesto moze da izgubi i onda ga tako kontrolises.
 
Pa je ne govorim o odsedanju u Hotelu Hajat u Rimu recimo. Govorim o Hostelima. Moj drug je spavao u Parizu za 7 eur noc. Odrastali su super. Imam drugaricu, ciji otac tvrdi da su putovanja najvece bogatstvo na svetu.
Ma potpuno te razumem, pominjao si i 20 evra za teretanu, a jeste mi preterano i ovo za putovanja, ima povoljnih aranzmana i to nije luksuz ko moze da plati da dete putuje. Zato mi i jeste neverovatna tolika skrtost. U kojim godinama su oni zaradili novac? Kako se oni licno prema njemu odnose? Sta dopustaju sebi u finansijskom smislu?
Ovo sto si napisao mi deluje tuzno, jer obesmisljava celu pricu o vaspitnoj metodi koja ce dete nauciti pravim vrednostima.

Ima stvari koje su skupe, a nisu luksuz - npr putovanja (mislim na nesto normalnim uslovima, a ne neko izivljavanje), a ima i stvari koje su jeftinije od toh putovanja, ali su luksuz, tj bacene pare, kada detetu neko kupi dvadesetu barbiku. Valjda je poenta da taj novac donese kvalitet zivotu...
 
Kad analiziram moju generaciju najbolje su prosla deca iz siromasnijih porodica koja nisu imala ili nisu mnogo imala a bila su svesna da roditelji ne mogu da im pruze i deca uspesnih roditelja kojoj je dosta pruzeno. Obe ove grupe su uglavnom zavrsile recimo fakultet u roku, sa dobrim prosekom. I generalno kad pogledam to su nekako dve najuskladjenije grupe , naj realnije kako bih to rekao.

Najgore su prosla deca uspesnih roditelja , ali Kirijanja , teskih na pare , koji su imali filozofiju da ce da nauce dete da ceni novac, pa to dete nikad nije izaslo u grad i deca nekada siromasnih roditelja koji su se na brzinu obogatili pa je detetu koje do juce nije imalo ni 100 din u dzepu procvetao u 21 zivot. Ove dve grupe su vecinom prosle ko bose po trnju, ili nisu nesto bas uspesne u zivotu, ili su izrasli u problematicne osobe.

Sta vi mislite zasto je to tako?

Ja mislim da deca iz skromnijih porodica prodju dobro ako zagrizu u zivotu, jer su svesni da moraju da se bore , i da roditelji stvarno nemaju i oni grizu. Daca uspesnih roditelja , koji daju, nekako osecaju potrebu kao jedan moj drug koji lepo kaze ("Dva fakulteta su najmanje sto mogu da uradim za sve sto mi se pruza") da se oduze za ono sto im se daje. Daca uspesnih roditelja, Kirijanja, teskih na pare su nekako frustrirana, jer im je sve na dohvat ruke, na to sve gledaju decu kucnih prijatelja koja izlaze, letujui, zimuju, oblace se, celog zivota slusaju od svojih roditelja bajke kako ce svi oni da puknu u zivotu a svi oni sve uspesniji i uspesniji. Deca roditelja koji su obogate preko noci polude, promene se, ne znaju da se ponasaju u situacijiu kada imaju, misle da su resili sve svoje zivotne perobleme, krenu u misiju da nadoknade propusteno i to ih odvuce stranputicom.

Mislim da grešiš. Sve je stvar u VASPITANJU. I do vaspitanja. Znači, način na koji vaspitavaš svoje dete. Ja nemam decu, dete, možda s toga i nisma baš kompetentna, ali mogu sa aspekta svojih roditelja da govorim na način , na koji smo vaspitane i sestra i ja. Deca su kao deca...verujem da ispituju granice i dokle šta može. Ako sam se igde susrela sa nemaštinom i imanjem nečega, to je onda kada sam dospela bila u srednju. U gimnaziju. Sva sama doktorska i profesorska deca. Uvek imanje, uvek putovanja. A uvek željna svega. Bilo nas je oko 32 - 34 u razredu, samo petoro otprilike nas iz radničkih porodica, sve ostalo deca bogatuna i imućnih, znaš. Uvek su se za svašta grebali; od olovaka, do mina za olovke, do užine, boja za likovno. Nas petoro, uvek sve na broju; od igle do lokomotive, šta treba za školu. Uvek smo imali novac za užinicu. Ništa spektakularno, i sve delili između sebe. Oni i kada su imali, nije im napamet padalo, da kažu, evo, izvoli i ti si nas onomad počastila nečim ili da kaže, evo vraćam ti novu olovku, onu sma ti uništila. Ma, kakvi. O, vaspitanju ne bih...kada smo bili maturanti, pojavila se droga u školi i razredna je sumnjala da dobra većina se drogira ili da puši marihuanu. Ja sam sama naletela na momka u ženskom kupatilu, koji je ubrizgavao sebi heroin. Pogedao me mrtav Ladan i sasvim smireno kao dobar dan, bacio špric u kantu, kada je završio svoj posao. I kada je došao roditeljski...pogađate, ko je od roditelja dao pristanak da nam se svima izvši analiza urina. Pa, da...samo roditelji moji i još petoro tih učenika. Jer znaju da smo čisti i da bi primetili da je išta ne daj Bože bilo drugačije, jer su se bavili nama.

Ja nisma imala proslavu osamnaestog rođendana i nisam otišla na matursku ekskurziju, jer znam da roditelji zaista ali zaista nisu mogli to ni da plate niti da isfinansiraju. Čak i kada sma išla na tuđe proslave, odvodila sma drugarice mortales pijane do taksija i do kuće, jer njihove majke nisu ni znale gde su im kćerke ili sinovi. Moji nisu spavali, dok ja nisma bezbedno došla.

Čak i kasnije, kada sma dosta putovala, kada sma počela i da se zabavljam s amomcima, dobro malo sma otišla u off topic, nije vezano baš sve sa parama, ali generalno tek tada sma videla, koliko su roditelji uložili u nas. Vaspitanjem, pričom. Redom. I radom. Od sitacija kakav je red, do toga kako se treba ponašati. tek kasnije i kada sma se susretala sa gomilom đubradi...sam mogla da povtčem paralelu i da već sada znam, kada budem imala i sopstvenu porodicu i dom, da ću ih na isti način vaspitavati.

Što se tiče para i novaca...kvarljiva roba. I en zna svako sa njim, ja kada Vam kažem. U nekim ljudima iznedri ono najbolje u nekima pokaže ono najgore što ej i od vajkada čučalo. Treba imati meru. Najbolje ga je naučiti ceniti novac i da radi za njega. Najpre po malo, pa onda postepeno povećavati džeparac. Ja sma kao i student radila, i sećam se, kao juče, tada..satnica beše 70 dinara. Radili smo tri sata dnevno, na dan 210. dinara. Uđem u prodavnicu a žvaka lupam pedeset dinara i en daje mi se, jer sma skoro sat vremena slagala nešto za to, a pre toga, mama a daaaaaaaaaaaaaaaaaj, to je samo žvaka. E, pa nije smao žvaka. Znači, stvar je u principu i shvatanju stvari a ne u materiji. Znači, sve je lako, kada je tuđ novac. :)

Hoću reći, da treba biti razuman i kada su dečiji prohtevci u pitanju. Znam i tada a i sada porodice, kao i ljude, koa i drugarice neke svoje...koje će radije da idu bez doručka an posao, faks a li će da kupi novu majicu, ili da dete pošalju na matusrku ekskurziju a da posle dve godien grcaju jer su digli besmisleni kredit od petso evra od toga će da vrate osamsto i to zašta? Samo da se dete kao zaboga ne bi izopštilo ili ne bi bilo prihvaćeno? Medveđa usluga.

Znači, trebaju se znati proiriteti. Mera. I kada je zasluženo. Sve preko toga verujem da ide u krajnost i da daje veću korist nego štetu. Deca su danas dobrim razmažena, osiona i bahata. A to nisu kriva deca, već roditelji.

Kod nas se u porodici znalo, kada se nema - nema se. Kada se ima, ima se. Jedan za sve, svi za jednog.

:hvala:
 
a sto se teretane tice, najbolje vezbe za telo ne zahtevaju sprave, sve je u glavi

- - - - - - - - - -

Deci koja su obisla pola sveta, imaju prijatelje u svakom vecem gradu, zavrsila fakultet, govore nekoliko jezika , uspesna u svom poslu vi bi ste dva samara???
Sta onda radite sa ovima sto tuku profesore po skolama? Streljate, vesate, cerecite?

zar ne nakuka do sada kako toj deci nista nije pruzeno :confused:
 
Jeco, ima istine u ovome sto pises,ali ti ides u drugu krajnost. Samo je siromastvo garancija da je dete biti OK? Svi ostali se opijaju, drogiraju...Iz ove price ispada da je tako, a ne slazem se uopste. Moze valjda da se nadje neka mera.
 
Jeco, ima istine u ovome sto pises,ali ti ides u drugu krajnost. Samo je siromastvo garancija da je dete biti OK? Svi ostali se opijaju, drogiraju...Iz ove price ispada da je tako, a ne slazem se uopste. Moze valjda da se nadje neka mera.

Ne, naopako, draga Harmony. Zaboravila sam štošta da napišem još povodom ove teme. Nećemo ići u krajnost. Ja sma samo napisla, kako je meni bilo na primer u srednjoj. Da povučem tu neku paralelu s novcem. Nisam ja rekla, da su sva deca manje imućna, super i naj, naj a deca bogatuna loša i zla, daleko od toga. Ako ti je tako zazvučalo, onda si pogrešno razumela. Znam i porodice, gde je imovinsko stanje dosta loše, njih je troje dečurlije i pačurlije, pa čuješ samo: "Neeeeeeeeeću ovo, bljak, ovo da obučem?!" , itd. A znam i curu sa faksa, koja je hej jedinica, i otac i majka stomatolozi, baka i deda baš bogati, ali ljudi moji, toliko jedno prizemno i neiskvareno biće, odmerena a pažljiva, lepo vaspitana, ne razbacuje se a opet svakome da ugodi. Znači, ona je mogla biti princeza na zrncetu graška ali su od nje napravili čoveka.

Ja samo kažem, da treba decu naučiti da cene novac i kako ga je teško zaraditi a lako potrošiti. A kako se teško stiče. O tome ja pričam. Ako ga odmalena tome ne (na) učiš, kako će ono shvatai kasnije? Hoću da kažem, da sam beznalo puta na primer bila u situaciji, da mnoga deca prebacuju roditeljima: "Kako svačiji roditelji mogu, samo aj ne mogu, nesposobni ste, Vi ste luzeri i tako to..." a sve zbog tog novca, jer vide šta druga deca imaju a šta bi i oni voleli ali roditelji jednostavno ne mogu. I meni je bilo teško tada, veoma, ali kada vidim, kako su se oni tada mučili i zaista trudili, zamisli da sam ja došla pa rekla: "Šta, ovo je za večeru? " Mene bi bilo stid. Jer znam koliko su se odricali. O tome ja pričam.

Garanciaj da će dete biti ok je vaspitanje. Priča. I bavljenje sa njim. Ne novac. Mi nismo imali puno novca, pa smo i sestra i ja ispale ok. I drugi su ispali ok, isto koji su imali novca. I razne su varijacije i podtipovi mogući. Pravila nema. Znači, iver ne pada daleko od klade. Valjda ti roditelj daje primer. I svaki se roditelj verujem bori za svoje dete na najbolji mogući način, kako zna, ume i misli da je po njega najbolje.

Shvataš me sada , šta sma htela reći? Pravilo je da nema pravila. Dobro vaspitanje, upornost, volja i želja, i sve je moguće. Novac je tu najmanje bitan. Jer kada odrasteš ne pamtiš šta su ti kupili za rođendan, nego čemu su te učili, na koji te način usmeravali i vodili. način na koji su te štitili i o tebi kao malom biću brinuli i vodili računa.

nadam se da sma sada pojasnila do kraja. :)
 
Ma potpuno te razumem, pominjao si i 20 evra za teretanu, a jeste mi preterano i ovo za putovanja, ima povoljnih aranzmana i to nije luksuz ko moze da plati da dete putuje. Zato mi i jeste neverovatna tolika skrtost. U kojim godinama su oni zaradili novac? Kako se oni licno prema njemu odnose? Sta dopustaju sebi u finansijskom smislu?
Ovo sto si napisao mi deluje tuzno, jer obesmisljava celu pricu o vaspitnoj metodi koja ce dete nauciti pravim vrednostima.

Ima stvari koje su skupe, a nisu luksuz - npr putovanja (mislim na nesto normalnim uslovima, a ne neko izivljavanje), a ima i stvari koje su jeftinije od toh putovanja, ali su luksuz, tj bacene pare, kada detetu neko kupi dvadesetu barbiku. Valjda je poenta da taj novac donese kvalitet zivotu...

Vidi nisam ja iskreno bio ni nesto mnogo zahtevno dete, niti sam ja trazio da putujem. Sto se teretane recimo tice, sto i nije tema, ali da razjasnim za n. child nije meni toliko bilo sto ne mogu da idem koliki mi je trnu u oku bio sto su sva muska deca radnicke klase iz mog kraja mogla da idu, i sto su njih roditelji pustali, i davali im a meni nisu. I naravno trn u oku mi je bio kad dodje leto i kad se oni okruze curama. Sama cinjenica da nekome ko ima platu 200 eur tada su bile marke , izdvoji 5 maraka u to vreme da da svom detetu za sport a da ja ne mogu da dobijem od svojih koji zaradjuju 20 X vise mi je bila igla u oko. I uvek prica "Ako i oni skoce u bunar oces i ti sa njima....." Joj kad se samo setim koliko sam bio prokleto ljubomoran.
 

Back
Top