Deca iz prvog braka

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.496
Imao sam nekada davno prijatelje koji su imali troje dece.

Jedno je bilo samo njegovo iz prvog braka, a drugih dvoje su bili njihovi.

Razlika u godinama nije bila velika.

Zena nije mogla da sakrije svoju mrznju prema njegovom detetu.

Iako je dete imalo svega 7-8 godina i bilo vrlo poslusno , strasno ga je maltretirala...

Gore nego neka maceha iz spanskih serija, cak gore nego zla maceha iz bajke..

Muz nikako nije uspevao da zastiti dete jer zena je bila neverovatno agresivna i posesivna...


Dete je ipak sve prezivelo i nekako se spaslo...Sada je vec svoj covek...Divan covek...


Jednom sam je onda direktno pitao zasto tako maltretira tog slatkog decacica, a ona mi je rekla da je to sasvim NORMALNO: da ni jedna zena ne podnosi decu iz predhodnih barkova, samo neke to kriju a neke ne...

Ostao sam zapanjen, ali jos ni danas, kada se toga setim, ne znam da li je to tacno ili nije....
 
Ne dozvoli da te to začudi, tako je oduvek bilo i biće tako, čast izuzecima - ako ih uopšte ima

pazi, opšte je poznato kakva je situacija - ne kaže se za džabe "nekom je život majka, a nekome maćeha"

žene su prema deci svojih muževa iz prethodnih brakova gotovo uvek užasne ili bar hladne i rezervisane (ali gotovo bez izuzetka), dok s druge strane - muškarci su divni u ulozi očuha, uglavnom, i čak više brinu o tudjoj deci nego o svojoj (ovo je stoput dokazano u praksi)

ne znam zašto je to tako u realnosti zaista... nikad mi recimo nije bio jasan ni animozitet koji žene osećaju prema muževljevoj porodici u globalu, stoput prežvakana priča

kao što mi nikad nisu bili jasni muškarci koji zanemaruju decu iz prethodnih brakova u potpunosti, da bi se posvetili samo novoj, ili čak tudjoj (mogu navesti i primere iz javnog života za koje znam, nikakav problem)

tako da - ništa čudno.
 
Imao sam nekada davno prijatelje koji su imali troje dece.

Jedno je bilo samo njegovo iz prvog braka, a drugih dvoje su bili njihovi.

Razlika u godinama nije bila velika.

Zena nije mogla da sakrije svoju mrznju prema njegovom detetu.

Iako je dete imalo svega 7-8 godina i bilo vrlo poslusno , strasno ga je maltretirala...

Gore nego neka maceha iz spanskih serija, cak gore nego zla maceha iz bajke..

Muz nikako nije uspevao da zastiti dete jer zena je bila neverovatno agresivna i posesivna...


Dete je ipak sve prezivelo i nekako se spaslo...Sada je vec svoj covek...Divan covek...


Jednom sam je onda direktno pitao zasto tako maltretira tog slatkog decacica, a ona mi je rekla da je to sasvim NORMALNO: da ni jedna zena ne podnosi decu iz predhodnih barkova, samo neke to kriju a neke ne...

Ostao sam zapanjen, ali jos ni danas, kada se toga setim, ne znam da li je to tacno ili nije....
Ја мислим да ту ипак нема правила.

Постоје и добри и лоши примери. Ваљда то зависи од тога какви су људи.

Ја знам два добра.

Наша једна пријатељица удата је за човека који има из претходног брака троје деце, разведен, и од самога почетка, а томе има сад већ скоро 15 год, кад су они били мали, она је према њима до данас добра скоро као и рођена мајка, некад чак и попустљивија, мање строга, шале се и до данас да "имају две мајке".

Други пример, наш пријатељ, такође разведен, па поново ожењен. Син живи са њим, и има бољи однос с том другом ћалетовом женом него с рођеном мајком, и то приметно бољи, он то и отворено каже, то се, уосталом, и види, али, веома је незадовољан што са рођеном мајком не успева да се најбоље разуме, но, то је већ и други проблем...

Е, сад, ниједна од ових жена нема своје деце, но, не верујем да би биле другачије и да имају, просто су - добре особе...
 
Imao sam nekada davno prijatelje koji su imali troje dece.

Jedno je bilo samo njegovo iz prvog braka, a drugih dvoje su bili njihovi.

Razlika u godinama nije bila velika.

Zena nije mogla da sakrije svoju mrznju prema njegovom detetu.

Iako je dete imalo svega 7-8 godina i bilo vrlo poslusno , strasno ga je maltretirala...

Gore nego neka maceha iz spanskih serija, cak gore nego zla maceha iz bajke..

Muz nikako nije uspevao da zastiti dete jer zena je bila neverovatno agresivna i posesivna...


Dete je ipak sve prezivelo i nekako se spaslo...Sada je vec svoj covek...Divan covek...


Jednom sam je onda direktno pitao zasto tako maltretira tog slatkog decacica, a ona mi je rekla da je to sasvim NORMALNO: da ni jedna zena ne podnosi decu iz predhodnih barkova, samo neke to kriju a neke ne...

Ostao sam zapanjen, ali jos ni danas, kada se toga setim, ne znam da li je to tacno ili nije....
Ako je tvoje pitanje:Da li je tacno da je to sasvim normalno moj odgovor je da to nije normalno.Ljudi su ili dobri ili nisu.Nema onih koji su malo losi,malo zli i malo pakosni.
Biti roditelj je samo po sebi tesko ( ne,ne mislim da treba davati odlikovanja ali oni koji jesu roditelji znaju na sta mislim) a biti maceha ili ocuh je jos mnogo teze.
Ne priznajem u tvojoj prici cinjenicu da otac deteta nije mogao da se izbori sa zlom macehom.To je budalastina.Nego je zatvarao oci, on je dobio porodicu ponovo,ona je njemu odgovarala, mirio se sa tim.
U drustvu postoje stereotipi i predrasude da su svekrve i macehe jednostavno zle i da njihov odnos prema snaji odnosno zatecenoj deci mora biti los.Neki ljudi toga ne mogu da se oslobode.
 
Ne dozvoli da te to začudi, tako je oduvek bilo i biće tako, čast izuzecima - ako ih uopšte ima

pazi, opšte je poznato kakva je situacija - ne kaže se za džabe "nekom je život majka, a nekome maćeha"

žene su prema deci svojih muževa iz prethodnih brakova gotovo uvek užasne ili bar hladne i rezervisane (ali gotovo bez izuzetka), dok s druge strane - muškarci su divni u ulozi očuha, uglavnom, i čak više brinu o tudjoj deci nego o svojoj (ovo je stoput dokazano u praksi)

ne znam zašto je to tako u realnosti zaista... nikad mi recimo nije bio jasan ni animozitet koji žene osećaju prema muževljevoj porodici u globalu, stoput prežvakana priča

kao što mi nikad nisu bili jasni muškarci koji zanemaruju decu iz prethodnih brakova u potpunosti, da bi se posvetili samo novoj, ili čak tudjoj (mogu navesti i primere iz javnog života za koje znam, nikakav problem)

tako da - ništa čudno.


Istina ziva, moj otac je voleo moju polu sestru (sestru po mami) kao mene, bas je obozavao, i ona njega... Cak mislim da je imao vise razumevanja za nju od moje majke, ne kazem da je nije volela, svaka majka voli svoje dete, ali jednostavno vise joj je odgovarao pristup mog oca. Mada to je sve individualno, ne mozemo globalizovati, svaki covek je prica za sebe, tako da moram reci da ima i dobrih majki koje vole decu bez obzira sto su iz muzevljevog prvog braka, a ima i tih koje ne vole...Ja mislim da je sve to posledica porodicnog odgajanja, vaspitanja itd...
 
Ako je tvoje pitanje:Da li je tacno da je to sasvim normalno moj odgovor je da to nije normalno.Ljudi su ili dobri ili nisu.Nema onih koji su malo losi,malo zli i malo pakosni.
Biti roditelj je samo po sebi tesko ( ne,ne mislim da treba davati odlikovanja ali oni koji jesu roditelji znaju na sta mislim) a biti maceha ili ocuh je jos mnogo teze.
Ne priznajem u tvojoj prici cinjenicu da otac deteta nije mogao da se izbori sa zlom macehom.To je budalastina.Nego je zatvarao oci, on je dobio porodicu ponovo,ona je njemu odgovarala, mirio se sa tim.
U drustvu postoje stereotipi i predrasude da su svekrve i macehe jednostavno zle i da njihov odnos prema snaji odnosno zatecenoj deci mora biti los.Neki ljudi toga ne mogu da se oslobode.

dobro što sam sve pročitao, jer sam hteo ovo da napišem...
...nema te žene kojoj bi dozvolio da maltretira bilo čije dete, a kamo li moje...
...
 
Ima raznih situacija a sve zavisi od toga kakva je ko osoba. Nema to veze ni sa polom ni sa tim da li neko ima ili nema svoju decu. Sve je stvar karaktera ......

Jedan moj drug je od nedavno razveden. Razveo se jer se očajnički zaljubio u drugu ženu koja je prilično starija od njega i nema dece i sa kojom se par godina pre toga viđao dok im je ona izigravala porodičnu prijateljicu. Ja sam ga prva podržala u tome da se razvede, da svojoj ženi koja je još mlada priliku da nađe boljeg muža a on započne život kraj žene do koje mu je stalo, što je daleko poštenije nego da vodi dvostruki život. Šokiralo me je kada sam, tri meseca nakon što je zvanično napustio kuću, čula da nijednom nije došao da vidi klinca jer ovoj dami to iz nekog razloga smeta. Čak nije zvao ni da pita kako je mali i kako se snašao u prvom razredu (to se dešava od avgusta na ovamo) :sad2: Da ne pričam o tome kako je i ta nova žena totalno indiferentna prema klincu (kom se inače neviđeno šlihtala dok nije smuvala tatu :neutral:) i kako ni ne pokušava da navede ovog mladog majmuna da se pozabavi rođenim detetom :roll: :neutral:

S' druge strane, jedan moj drugi prijatelj je odrastao sa ocem. Njegovi su razvedeni, ne znam da li je majka posle umrla, ne priča o tome. Otac mu se, kad je imao 8 godina, ponovo oženio i kasnije dobio još dece. Maćeha nikad nije pravila razliku između svoje dece i muževljevog sina iz prvog braka, čak mislim da je prema njemu mnogo blaža i popustljivija.

On se mlad oženio, pre dvadesete . Otac mu je bio protiv tog ranog braka, maćeha ga je podržala, čuvala i njihovu decu iako je imala svojih troje klinaca. Otac trenutno ne živi tu, dečko živi sa svojom suprugom i decom i maćehom i njenim klincima i svi se odlično slažu ;)
 
Kao što pojedini muškarci žele da kao čarobnim štapićem nestane sva emotivna prošlost njihove drage (zbog čega i po svaku cenu veruju u onu dobru staru "dragi, ti si mi drugi, a onaj prvi je bio loš u krevetu i retko smo se sexali"), tako i neke žene smatraju da kada uđu u brak sva prošlost njihovog dragog treba da bude obrisana. Braća i sestre da se ne javljaju, majka da umre, otac da ne zove, deca iz prethodnog braka nemaju tu šta više da traže, drugovi (a posebno drugarice) još manje. Jer on je samo njen, i ničiji više. Bolest. U pravom smislu te reči.
I blage veze nema sa bračnom zajednicom. Već sa karakterom (to jest psihopatologijom) dotične persone. A taj što je oženi je isti som, i zalužuje je. Jer, to su one veze, imate ih sigurno u svojoj okolini, gde je on navodno fin i dobar a ona rospija koja ga proganja, pravi mu ljubomorne scene, šamara svaku ženu koja mu se približi, seče vene, guta pilule i sve u krug. I svi se pitaju zašto je trpi? Zato što je bolestan koliko i ona i uživa u sado-mazohističkom odnosu koji imaju. Smatra njenu neurozu dokazom ljubavi. Tako je i sa očevima/majkama koji tolerišu da im bilo ko (bivši ili sadašnji bračni partner, roditelji, prijatelji) maltretiraju dete. Pravi roditelj u svakom momentu ima poriv da zaštiti dete. I taj poriv treba da je jači od svega. Ako je muškarcu iz priče žena važnija od deteta, on je podjednako loš kao i ona.
 
Imao sam nekada davno prijatelje koji su imali troje dece.

Jedno je bilo samo njegovo iz prvog braka, a drugih dvoje su bili njihovi.

Razlika u godinama nije bila velika.

Zena nije mogla da sakrije svoju mrznju prema njegovom detetu.

Iako je dete imalo svega 7-8 godina i bilo vrlo poslusno , strasno ga je maltretirala...

Gore nego neka maceha iz spanskih serija, cak gore nego zla maceha iz bajke..

Muz nikako nije uspevao da zastiti dete jer zena je bila neverovatno agresivna i posesivna...


Dete je ipak sve prezivelo i nekako se spaslo...Sada je vec svoj covek...Divan covek...


Jednom sam je onda direktno pitao zasto tako maltretira tog slatkog decacica, a ona mi je rekla da je to sasvim NORMALNO: da ni jedna zena ne podnosi decu iz predhodnih barkova, samo neke to kriju a neke ne...

Ostao sam zapanjen, ali jos ni danas, kada se toga setim, ne znam da li je to tacno ili nije....


Dragi prijatelju, ne znam da li te je na ovu temu inspirisala ona moja zlosrecna, ali
upravo o ovim stvarima sam (naravno, bezuspesno :per: ) zeleo da prodiskutujemo na njoj. ;)

Te bih zeleo da ti zahvalim sto si je postavio. :ok:


@Tema;

Cak i u zivotinjskom svetu nije strana pojava da zenka prihvati tudje mladunce.
Ali zato je u ljudskom, odbacivanje izgleda "normalno"?? :eek:

Sta reci, a ne zakukati iz glasa? :(


Nikako se ne bih slozio sa time da otac nije mogao da se suprotstavi zeni i zastiti dete.

Stavise, to je bila njegova obaveza. :rtfm:
 
Nema Zlih maćeha iz bajki. Samo loših očeva koji im dozvoljavaju iživljavanje.

bas tako. lik iz teme je retard veci nego njegova nova zena. cuj "takva je, agresivna je", pa ja bih bila milion puta agresivnija kada je dete u pitanju.
inace znam slucajeva, i jednih i drugih gde nekad maceha bude moron a negde gde bude bolja od bioloske majke.
konkretan primer mojih prijatelja koji imaju dva sina i on ima jednog iz prethodnog braka. ona se prema svoj trojici ponasa isto, zove ga "sine", ma ni u jednoj sferi se ne oseca da mu ona nije bioloska majka. cak ljudi koji ih ne poznaju misle da je on njihov. meni je to sasvim normalno.
sa druge strane ovu iz teme bih smestila u neku ustanovu i izgubila kljuc :cool:
 
KA taj što je oženi je isti som, i zalužuje je. Jer, to su one veze, imate ih sigurno u svojoj okolini, gde je on navodno fin i dobar a ona rospija koja ga proganja, pravi mu ljubomorne scene, šamara svaku ženu koja mu se približi, seče vene, guta pilule i sve u krug. I svi se pitaju zašto je trpi? Zato što je bolestan koliko i ona i uživa u sado-mazohističkom odnosu koji imaju. Smatra njenu neurozu dokazom ljubavi. Tako je i sa očevima/majkama koji tolerišu da im bilo ko (bivši ili sadašnji bračni partner, roditelji, prijatelji) maltretiraju dete. Pravi roditelj u svakom momentu ima poriv da zaštiti dete. I taj poriv treba da je jači od svega. Ako je muškarcu iz priče žena važnija od deteta, on je podjednako loš kao i ona.

Apsolutno se slažem. Meni jedino ne ide u glavu kako neko ko je bio normalan roditelj sebi dozvoli da tako prsne kao lajsna i zanemari rođeno dete zbog neke tamo budale. Totalno je nebitno da li je to muškarac ili žena - nema opravdanja. Moj gorepomenuti prijatelj je bio odličan otac do nedavno. Oženio se mlad samo zato što je klinac bio na putu (on je insistirao da ona zadrži tu trudnoću), čuvao je klinca jednako koliko i majka ako ne i više, svuda ga je vodao sa sobom ... a sad se totalno pravi lud samo zato što mu je neka dronfulja dala ... :roll: Nije mi jasno kako može tako da se promeni preko noći. Pa to je njegovo dete! Ona može i ne mora da ga gotivi ali otac ne sme da dozvoli da ga maltretira a još manje sme da ga zanemari zbog tamo neke žene.
 
Kao što pojedini muškarci žele da kao čarobnim štapićem nestane sva emotivna prošlost njihove drage (zbog čega i po svaku cenu veruju u onu dobru staru "dragi, ti si mi drugi, a onaj prvi je bio loš u krevetu i retko smo se sexali"), tako i neke žene smatraju da kada uđu u brak sva prošlost njihovog dragog treba da bude obrisana. Braća i sestre da se ne javljaju, majka da umre, otac da ne zove, deca iz prethodnog braka nemaju tu šta više da traže, drugovi (a posebno drugarice) još manje. Jer on je samo njen, i ničiji više. Bolest. U pravom smislu te reči.
I blage veze nema sa bračnom zajednicom. Već sa karakterom (to jest psihopatologijom) dotične persone. A taj što je oženi je isti som, i zalužuje je. Jer, to su one veze, imate ih sigurno u svojoj okolini, gde je on navodno fin i dobar a ona rospija koja ga proganja, pravi mu ljubomorne scene, šamara svaku ženu koja mu se približi, seče vene, guta pilule i sve u krug. I svi se pitaju zašto je trpi? Zato što je bolestan koliko i ona i uživa u sado-mazohističkom odnosu koji imaju. Smatra njenu neurozu dokazom ljubavi. Tako je i sa očevima/majkama koji tolerišu da im bilo ko (bivši ili sadašnji bračni partner, roditelji, prijatelji) maltretiraju dete. Pravi roditelj u svakom momentu ima poriv da zaštiti dete. I taj poriv treba da je jači od svega. Ako je muškarcu iz priče žena važnija od deteta, on je podjednako loš kao i ona.


Potpisujem svako slovce! :worth:
 
Dragi prijatelju, ne znam da li te je na ovu temu inspirisala ona moja zlosrecna, ali
upravo o ovim stvarima sam (naravno, bezuspesno :per: ) zeleo da prodiskutujemo na njoj. ;)

Te bih zeleo da ti zahvalim sto si je postavio. :ok:


@Tema;

Cak i u zivotinjskom svetu nije strana pojava da zenka prihvati tudje mladunce.
Ali zato je u ljudskom, odbacivanje izgleda "normalno"?? :eek:

Sta reci, a ne zakukati iz glasa? :(


Nikako se ne bih slozio sa time da otac nije mogao da se suprotstavi zeni i zastiti dete.

Stavise, to je bila njegova obaveza. :rtfm:


Da, baš tako, u životinjskom svetu je jako čest primer da se prihvate tuđi mladunci, a kod ljudi upravo obrnuto.Ne znam šta je u pitanju, verovatno ljubomora, ništa drugo mi ne pada na pamet, ali ne mogu da razumem te ljude koji svom partneru dozvole takvo ponašanje.Valjda bi bilo logično, ako voli mene, da voli i sve što je moje, moje dete ili da se bar trudi da stvari funkcionišu normalno.

Znam dva primera, gde su žene prihvatile decu iz prvog braka svojih muževa, e sad situacije su donekle slične.

Prvi primer je koleginica sa posla koja je prihvatila sina iz prvog braka svog muža, dečak je imao 9 godina kada su počeli da žive zajedno i ostao je bez majke.Ta moja koleginica je stalno pričala o tom detetu , kada smo radile zajedno, on je već bio momak, malo mlađi od mene i meni ni na kraj pameti nije bilo da ga je ona usvojila.Ispričala mi je celu priču, kada se baš namestila situacija i bila sam oduševljena, koliko ona voli to dete i kako se bori za njega i kako čuva uspomenu na njegovu pokojnu majku. Inače moja koleginica nema svoje dece i ne znam kakva bi situacija bila u tom slučaju.

Drugi primer je iz mog komšiluka, takođe žena je prihvatila dete iz prvog braka svog muža, koji je isto tako ostao udovac sa malom devojčicom, možda čak i bebom, nisam sigurna.Ova žena ima sina iz prvog braka, koji je možda nekoliko godina stariji od ove devojčice i koji živi kod oca i redovno dolazi kod majke.Ova žena se tako brine o ovom detetu, kao da joj je majka, češće sam viđala nju, nego njenog muža da provodi vreme sa detetom i pored toga što je žena zaposlena, lekar-specijalista , uvek je imala vremena za dete.
 
bas tako. lik iz teme je retard veci nego njegova nova zena. cuj "takva je, agresivna je", pa ja bih bila milion puta agresivnija kada je dete u pitanju.
inace znam slucajeva, i jednih i drugih gde nekad maceha bude moron a negde gde bude bolja od bioloske majke.
konkretan primer mojih prijatelja koji imaju dva sina i on ima jednog iz prethodnog braka. ona se prema svoj trojici ponasa isto, zove ga "sine", ma ni u jednoj sferi se ne oseca da mu ona nije bioloska majka. cak ljudi koji ih ne poznaju misle da je on njihov. meni je to sasvim normalno.
sa druge strane ovu iz teme bih smestila u neku ustanovu i izgubila kljuc :cool:

Da, to SA STRANE tako izgleda.....

I meni je izgledalo, pa sam savetovao prijatelja da jednostvano ostavi takvu zenu.

Ali, on mi je odgovorio: "Ne mogu, ja nju VOLIM!"

Onda vise nisam imao sta da kazem.....
 
Imao sam nekada davno prijatelje koji su imali troje dece.

Jedno je bilo samo njegovo iz prvog braka, a drugih dvoje su bili njihovi.

Razlika u godinama nije bila velika.

Zena nije mogla da sakrije svoju mrznju prema njegovom detetu.

Iako je dete imalo svega 7-8 godina i bilo vrlo poslusno , strasno ga je maltretirala...

Gore nego neka maceha iz spanskih serija, cak gore nego zla maceha iz bajke..

Muz nikako nije uspevao da zastiti dete jer zena je bila neverovatno agresivna i posesivna...


Dete je ipak sve prezivelo i nekako se spaslo...Sada je vec svoj covek...Divan covek...


Jednom sam je onda direktno pitao zasto tako maltretira tog slatkog decacica, a ona mi je rekla da je to sasvim NORMALNO: da ni jedna zena ne podnosi decu iz predhodnih barkova, samo neke to kriju a neke ne...

Ostao sam zapanjen, ali jos ni danas, kada se toga setim, ne znam da li je to tacno ili nije....



Svi tvoji poznanici imaju neke zanimljive zivotne price ili karaktere. Poznajem par veza u kojima su deca iz prethodnih brakova i niko od njih ne mrzi a pogotovo ne maltretira decu koja su samo deca partnera.
Mislim da se nikad ne bih mogla toliko ogresiti da nanesem bilo kakvu patnju detetu koje se verovatno ionako oseca manje ili vise nelagodno. Svi ljudi koji su bitni i dragi mojoj deci obicno su bitni i meni, a brat ili sestra moje dece bili bi mi vazni skoro kao i rodjena deca.
 
Svi tvoji poznanici imaju neke zanimljive zivotne price ili karaktere. Poznajem par veza u kojima su deca iz prethodnih brakova i niko od njih ne mrzi a pogotovo ne maltretira decu koja su samo deca partnera.
Mislim da se nikad ne bih mogla toliko ogresiti da nanesem bilo kakvu patnju detetu koje se verovatno ionako oseca manje ili vise nelagodno. Svi ljudi koji su bitni i dragi mojoj deci obicno su bitni i meni, a brat ili sestra moje dece bili bi mi vazni skoro kao i rodjena deca.

Nemaju svi svi moji poznanici "neke zanimljive zivotne price ili karaktere".

Vecina mojih poznaika su nezanimljive osobe DA SE O NJIMA bilo sta PISE I DISKUTUJE.

Ovde se sakupljamo da pricamo o onome sto je na neki nacin nesvakidasnje i zanimljivo.

Da nesto cujemo ili cak naucimo, razmenimo iskustva.

Bez toga diskusije bi bile potpuno sterilne i puko ubijenje vremena.
 
Мени се све време у глави врти она глупа песма ,,Једно дете мало без мајке остало'' :sad2:
Знам много примера где ниједно дете није запостављено, иако је било ,,мојих'' ,,твојих'' и ,,наших''.
Иначе, бринем о туђој деци и волим их, али не бих могла да волим туђу децу као своју, па нека сам најгора на свету зато!
И мислим да се не бих удала за неког ко има децу из првог брака. Но, ако би се десило, не бих запоставила ту децу, посебно зато што је њима најтеже.
 
Šta je sa ocem? Kapirao je da mu žena maltretira dete pa ga i nije zanimalo, ili uopšte nije kapirao?
Šta je bilo sa majkom tog deteta? Ona nikada ništa nije primetila?

Setih se jedne anegdote o dvoje ljudi koji su se uzeli pošto su oboje imali dete iz prvog braka, pa su dobili i zajedničko dete i svi su zajedno živeli.
Klinac je nešto zezao ove starije, pa su oni dohvatili da ga "uče pameti", a žena je povikala mužu: "Tvoje dete i moje dete biju naše dete!".
 

Back
Top