Mi smo imali nekoliko slučajeva teškog zlostavljanja, i SVE smo preduzeli...ali šta je to ''sve'' što škola može a preduzme? Ukori, smanjenje ocene iz vladanja, ''pojačan vaspitni i savetodavni rad'', obaveštavanje roditelja, zajendički roditeljski sastanci, vanredni roditeljski sastanci...uključivanje psihologa, pedagoga....i to je sve!
Dete ne možeš da izbaciš iz škole ako se roditelj ne slaže sa time, a policija ne može da reaguje ako ne dođe do nekih ozbiljnijih fizičkih povreda. Centar za socijalni rad je obavešten, ali već dve godine ''ne stiže'' da se pozabavi tim slučajem...
I sutra će danas ture u novine jer nismo ''sprečili'' zlostavljanje....samo niko da kaže kako se ono može sprečiti u današnjoj školi i po današnjim zakonima...
A, trenutni slučaj je dete koje je, zbog zlostavljanja došlo iz druge škole. Deca nisu mogla znati, niti su imala neki konkretan razlog da počnu da zlostavljaju to dete, ali bukvalno prve nedelje posle prebacivanja je počelo... Zlostavlja ga bukvalno celo odeljenje, a kolovođu zlostavljača smo pokušavali da prebacimo u drugu školu, čak se i njegovi roditelji složili, ali nijenda škola neće da ga primi, i tu je tačka! Ministarstvo je upoznato sa situacijom i ne reaguje.
Majka zlostavljanog deteta neće da ga izmesti u treću škou...tako da već par godina gledamo užasne stvari...
Ne opravdavam zlostavljanje i zlostavljače, ali ovde je, kanda, u pitanju psihološki profil žrtve, koja očito prosto traži da bude zlostavljana jer je to jedini način da skrene pažnju na sebe...
A ako s nešto nedajbože desi - mi ćemo biti krivi!