Deca i njihovi odnosi

Emily_Bg

Aktivan član
Poruka
1.774
Unapred se izvinjavam, sigurna sam da je ovakva ili slicna tema vec postojala, ali koliko mi se cini ista je opet aktuelna.
Citam u novinama o decaku koji je izvrsio samoubistvo zato sto su ga zlostavljali vrsnjaci iz skole, zatim citam tekst o devojcici, gimnazijalki koje je prezivela traumu zbog ponasanja njenih vrsnjaka prema njoj...
Nailazim na razlicite komentare citalaca koji vode polemiku da li roditelji treba da se umesaju i rese problem svoje dece ako ga imaju sa vrsnjacima? Ili treba da ih ''puste'' i nauce sami da se brane i bore za svoje mesto u drustvu? Naravno, kada ovo kazem , ne mislim na fizicka zlostavljanja , vec na ona druge vrste:ignorisanje, ogovaranje, odbijanje druzenja sa nekim detetom i slicno.
Moje dete nema problem sa tim, razgovarajuci sa njom, shvatam da u njihovom razredu toga trenutno nema i do sada nije bilo. Ali, da je moje dete u pitanju, ne znam kako bih se ponela, jer ne znam koje je resenje bolje. Mozda sam dosadna ,ali mene su potresle ove price. Pomislim, kako bi deci period skolovanja trebao biti jedan od najlepsih, a nekoj deci se prosto pretvori u pakao. Da li je u takvim slucajevima promena skole dobro resenje? I da li su deca postala osetljivija sada nego sto su bila nekada? Ili surovija?
 
Pa sta znam i mi kad smo isli u skolu bilo je onih koji se izdvajaju kao omiljeni i oni omrazeni..jedino sto su im sad mladi roditelji koji su razmazeni i pogresno su vaspitali decu samozivo i isfolirano..umesto skromno lepo na selu da svakog cene i sitnice da ih zadovolje..tako bi se lakse napravio balans ko ima/nema
 
Unapred se izvinjavam, sigurna sam da je ovakva ili slicna tema vec postojala, ali koliko mi se cini ista je opet aktuelna.
Citam u novinama o decaku koji je izvrsio samoubistvo zato sto su ga zlostavljali vrsnjaci iz skole, zatim citam tekst o devojcici, gimnazijalki koje je prezivela traumu zbog ponasanja njenih vrsnjaka prema njoj...
Nailazim na razlicite komentare citalaca koji vode polemiku da li roditelji treba da se umesaju i rese problem svoje dece ako ga imaju sa vrsnjacima? Ili treba da ih ''puste'' i nauce sami da se brane i bore za svoje mesto u drustvu? Naravno, kada ovo kazem , ne mislim na fizicka zlostavljanja , vec na ona druge vrste:ignorisanje, ogovaranje, odbijanje druzenja sa nekim detetom i slicno.
Moje dete nema problem sa tim, razgovarajuci sa njom, shvatam da u njihovom razredu toga trenutno nema i do sada nije bilo. Ali, da je moje dete u pitanju, ne znam kako bih se ponela, jer ne znam koje je resenje bolje. Mozda sam dosadna ,ali mene su potresle ove price. Pomislim, kako bi deci period skolovanja trebao biti jedan od najlepsih, a nekoj deci se prosto pretvori u pakao. Da li je u takvim slucajevima promena skole dobro resenje? I da li su deca postala osetljivija sada nego sto su bila nekada? Ili surovija?

Ja sam trpeo gotovo svakodnevno ruganje dece u srednjoj i manjim delom u osnovnoj. Iako je bilo tesko mislim da sam sada jaca osoba jer znam da me niko ne moze omesti ako sam OK sa sobom. Nisam se zalio nikom jer jednostavno to ne bi nista resilo.
Nekako razmisljam, ako odustanem oni pobedjuju. A ja to ne smem da im dozvolim ikad.
 
Najbolje bi bilo da ostavis dete samo da se odbrani i da samo jaca. No, na Vama je da svoje dete non stop kontrolisete, posecujete skolu ili slicno. Da razgovarate o svim problemima sa svojim detetom.
Ukoliko problemi postoje i ako preko tih problema ne mozete da predjete onda treba da reagujete i da se ne plasite reakcija. Jer, svako ima pravo da brani svoje dete!
.
 
Ja sam trpeo gotovo svakodnevno ruganje dece u srednjoj i manjim delom u osnovnoj. Iako je bilo tesko mislim da sam sada jaca osoba jer znam da me niko ne moze omesti ako sam OK sa sobom. Nisam se zalio nikom jer jednostavno to ne bi nista resilo.
Nekako razmisljam, ako odustanem oni pobedjuju. A ja to ne smem da im dozvolim ikad.

Ocigledno da si jaka osoba, uspeo si da se izboris sa njima i sada si jos jaci, to je sigurno. Ali, sta sa onom decom koja ne znaju da se brane? I uopste kako deca biraju metu kojoj ce da se rugaju? Mislim, bilo je i toga dok sam ja isla u skolu (davno, priznajem) , ali uglavnom bi trajalo kratko i prelazilo bi na nekog drugog. Mislim da su se deca promenila :-)
@georgejune Mislim da ne diraju samo onu decu koja nemaju ili imaju manje nego ostala, vec prosto odrede nekoga koga ce maltretirati, osete da je taj neko slabiji i da ne ume da se brani.
 
Svega toga je bilo oduvek. Ali, u moje vreme nastavnik, profesor - bili su autoriteti i predmeti strahopoštovanja, a danas, sprdnje i podsmeha. Ruke su im bukvalno vezane, pa su tako deca prepuštena sama sebi. A tada u prvi plan isplivavaju ajkule, dok ostala sitna riba pokušava da se sakrije, i kako-tako održi u životu. A o ovim novim generacijama histeričnih roditelja ne želim ni da trošim vreme.
Žuta demokratija nam je uništila školski sistem, i mene je sada, do neba sramota, što sam lupao po jadnim šerpama, i šerpicama, i tako ih trajno oštetio...
 
Ocigledno da si jaka osoba, uspeo si da se izboris sa njima i sada si jos jaci, to je sigurno. Ali, sta sa onom decom koja ne znaju da se brane? I uopste kako deca biraju metu kojoj ce da se rugaju? Mislim, bilo je i toga dok sam ja isla u skolu (davno, priznajem) , ali uglavnom bi trajalo kratko i prelazilo bi na nekog drugog. Mislim da su se deca promenila :-)
@georgejune Mislim da ne diraju samo onu decu koja nemaju ili imaju manje nego ostala, vec prosto odrede nekoga koga ce maltretirati, osete da je taj neko slabiji i da ne ume da se brani.

Pa ako ne znaju da se brane onda jednostavno moraju umreti ili slegnuti ramenima. Tako je i u evoluciji, samo najsposobniji opstaju. Roditelji zato moraju da nauce decu kako da se brane i obracunaju sa nasilnicima.
Naravno, ako nasilje preraste u takav oblik da je zivot ugrozen onda treba reagovati. Ali na zadirkivanja, prozivke, udaranja, vredjanja itd. treba samo dete da se obracuna.
 
Kod mene je u osnovnoj bogami bilo zestokog maltretiranja...Nisam ja bila meta, mada su i mene par puta "zakacili" ali je bilo nekoliko budala koje su konstantno zezala odredjenu grupu...i mi smo branili te zrtve donekle, ali ne mogu ja da se suprodstavim liku koji je duplo veci i jaci od mene, a profesori su se pravili ludi jer je zajebavanje preslo i na njih, tako da nisu mogli da odbrane ni sebe, a kamoli djake...u srednjoj toga nema jer bi takvo bahacenje bilo sankcionisano, a i nema takvih retarda, normalni su, hvala Bogu...
 
pitanje je majke mi
ipak mislim da treba detetu obezbediti što sigurniji i lagodniji put
****** te fazone nek očeliči
mislim u smislu naučiti dete da rešava probleme u skaldu sa društvenom stavrnošću i da poštuje sebe
definitvo roditelj ne treba da bude detetov PR jer to stavra kontraefekat
mnogo priče, mnogo ohrabrivanja i sagledajte realnost
bez fazona, kao ignoriši ili budi iznad toga
bori se
 
Bila je jedna napaljena riba u mom razredu u osnovnoj i stalno me je cackala i ja se nisam branila nego se jednostavno sklonim. I ona da se pokaze kolika je riba okupi svoje sledbenice i zatvore me u toalet uz usputna sikaniranja i ponizavanja. Ja se nekako provucem ispod vrata jer sam sitna, sacekam da se cas zavrsi i izadjem na odmor kao da nista nije bilo. Na sred skolskog dvorista se razderem koliko me grlo nosi i pozovem doticnu, a ona puna sebe krene na mene sa uvredama. Dohvatila sam je da nije znala sta ju je snaslo i olesila kao vola u kupusu pred celom skolom ukljucujuci i zapanjene dezurne nastavnike.

Ne moram da vam kazem da me nikada niko vise u osnovnoj nije pipunuo.

Ja sam uvek za to da deca rese medju sobom. Osima ako dodje do fizickog ili psihockog zlostavljanja i vredjanja na nacionalnoj/verskoj osnovi i slicno. Kada bi mi se dete u takvoj situaciji kao roditelju pozalilo, otisla bih u skolu prvo kod pedagoga/psihologa pa kod direktora. A kada se naprave blesavi tresnula bih im inspekciju.
 
Bila je jedna napaljena riba u mom razredu u osnovnoj i stalno me je cackala i ja se nisam branila nego se jednostavno sklonim. I ona da se pokaze kolika je riba okupi svoje sledbenice i zatvore me u toalet uz usputna sikaniranja i ponizavanja. Ja se nekako provucem ispod vrata jer sam sitna, sacekam da se cas zavrsi i izadjem na odmor kao da nista nije bilo. Na sred skolskog dvorista se razderem koliko me grlo nosi i pozovem doticnu, a ona puna sebe krene na mene sa uvredama. Dohvatila sam je da nije znala sta ju je snaslo i olesila kao vola u kupusu pred celom skolom ukljucujuci i zapanjene dezurne nastavnike.

Ne moram da vam kazem da me nikada niko vise u osnovnoj nije pipunuo.

Ja sam uvek za to da deca rese medju sobom. Osima ako dodje do fizickog ili psihockog zlostavljanja i vredjanja na nacionalnoj/verskoj osnovi i slicno. Kada bi mi se dete u takvoj situaciji kao roditelju pozalilo, otisla bih u skolu prvo kod pedagoga/psihologa pa kod direktora. A kada se naprave blesavi tresnula bih im inspekciju.

I ja sam bio huligan. :ok: :mrgreen:
 
bojim se da promena skole nece puno toga da promeni..
dete istraumirano zbog promene kompletnog okruzenja, maltretirano u prethodnoj i za to kazenjeno preseljenjem..
rodietelji grese kad svoju decu prezasticuju..
za zivotnu borbu moraju da ih osposobljuju od najmanjih nogu..ne radis e to sa 10, 15 godina..nego cim stanu na noge.
socijalizacija medju vrsnjacima je jako bitna..
onako kako se izbore tada, borice se i kad porastu..
a roditelji im cine samo medvedju uslugu time sto idu naokolo i izvlace drugim klincima usi..tate i mame nece ziveti koliko i njihova deca..
roditeljska najvaznija uloga je da svoju decu osposobe za samostalno prezivljavanje i opstanak na ovom svetu.
 
Unapred se izvinjavam, sigurna sam da je ovakva ili slicna tema vec postojala, ali koliko mi se cini ista je opet aktuelna.
Citam u novinama o decaku koji je izvrsio samoubistvo zato sto su ga zlostavljali vrsnjaci iz skole, zatim citam tekst o devojcici, gimnazijalki koje je prezivela traumu zbog ponasanja njenih vrsnjaka prema njoj...
Nailazim na razlicite komentare citalaca koji vode polemiku da li roditelji treba da se umesaju i rese problem svoje dece ako ga imaju sa vrsnjacima? Ili treba da ih ''puste'' i nauce sami da se brane i bore za svoje mesto u drustvu? Naravno, kada ovo kazem , ne mislim na fizicka zlostavljanja , vec na ona druge vrste:ignorisanje, ogovaranje, odbijanje druzenja sa nekim detetom i slicno.
Moje dete nema problem sa tim, razgovarajuci sa njom, shvatam da u njihovom razredu toga trenutno nema i do sada nije bilo. Ali, da je moje dete u pitanju, ne znam kako bih se ponela, jer ne znam koje je resenje bolje. Mozda sam dosadna ,ali mene su potresle ove price. Pomislim, kako bi deci period skolovanja trebao biti jedan od najlepsih, a nekoj deci se prosto pretvori u pakao. Da li je u takvim slucajevima promena skole dobro resenje? I da li su deca postala osetljivija sada nego sto su bila nekada? Ili surovija?

Не знам шта бих радио да ми деца нису социјализована. Не знам, али знам да сам тај део васпитања схватио врло озбиљно и да сам децу од малена усмеравао ка месту где једино и могу да се социјализују, а то је група вршњака. Нема везе, заглавио је у Тиршовој једном после одласка са обдаништем на Тару, али је и научио много више. И после је опет тражио да иде ;) Добро каже Џорџи, одговорност за то да ли ће се дете уклопити или не је и заслуга самих родитеља, која од, наводне, превелике бриге и посла, сопствене саможивости не раде на томе да разумеју дечје потребе. На жалост, у фамилији имам и децу која су по некој општој интелигенцији далеко испред својих вршњака, а социјална им је начисто заказала и са 11 година су на нивоу деце од 5. Мета су напада, не воле их, физички су инферниорнија, имају различита интересовања од вршњака, ругају им се и злостављају. Деца су и добри ђаци, васпитана лепо, ма све је то дивно, али кад он са 11 година нема ни једног друга, не иде сам у школу, није ствар само до друге деце.... Нешто не штима и не могу да предпоставим у шта може да се развије.
 
Nasa posla.


Svako drugacije dete cemo proglasiti krivim zato sto je drugacije i skoro pa sa odobravanjem gledati na to sto ga neko maltretira i bije.

E pa dragi moji, koliki god trud ili zelja roditelja bili veliki, nisu sva deca rodjena da budu drustvena, duhovita, fizicki dovoljno razvijena i zdrava...Neki su asocijalni, neki ruzni, neki, zaostali, neki neprihvaceni, neki uobrazeni, neki nasilni ali svi oni imaju pravo da bez straha zive, skoluju se i izlaze van. I strasno je pomisliti da je roditelj uvek krivac sto ima "drugacije" dete ali je roditelj uvek krivac ako ima dete koje tuce slabije od sebe, e o takvim roditeljima bih da se prodiskutuje.
 
  • Podržavam
Reactions: vd
Наравно је да је родитељ кривац ако дете туче слабије од себе, јер је то питање кућног васпитања.
Исто је и са тужакањем и удруживањима деце која ће у инфериорнијем наћи жртву. Таква деца која то раде су слика својих родитеља.
Али је, такође, тачно и то, да деца, у раном детињству, имају непогрешив осећај за солидарност, да заштити слабијег, па су они који су одбачени стереотипно најчешће тужибабе и деца тачно знају зашто их не прихватају.. ништа се ту ново није променило код деце кроз генерације.
Тек касније , у животу, смутљивци, килавци, лажљивци..имају шансу да се афирмишу у животу. У дечјој хијерархији јок.. :)
 
Наравно је да је родитељ кривац ако дете туче слабије од себе, јер је то питање кућног васпитања.
Исто је и са тужакањем и удруживањима деце која ће у инфериорнијем наћи жртву. Таква деца која то раде су слика својих родитеља.
Али је, такође, тачно и то, да деца, у раном детињству, имају непогрешив осећај за солидарност, да заштити слабијег, па су они који су одбачени стереотипно најчешће тужибабе и деца тачно знају зашто их не прихватају.. ништа се ту ново није променило код деце кроз генерације.
Тек касније , у животу, смутљивци, килавци, лажљивци..имају шансу да се афирмишу у животу. У дечјој хијерархији јок.. :)

Sasvi suprotno. U detinjstvu su lazljivci, prelivode i licemeri uglavnom oni koji maltretiraju druge a zrtve su uglavnom deca koja se razlikuju najcesce po socijalnom statusu, tj deca koja dolaze iz siromasnih porodica, lose obuceni, ne vode racuna o higijeni, imaju smetnje u razviju, nisu drustveni, preplaseni su.
I to o decijoj nepogresivosti je smesno, nema okrutnijih bica od lose vaspitane dece.

Mislim da muskarci, tacnije jedan veliki procenat muskaraca doprinosi nasilnickom ponasanju svojih sinova pa i kcerki. Secam se kad su deca bila mala da je svaki put kad bi moj sin nekog istukao muz nekako prikriveno i blago likovao. Stajalo me truda da objasnim deci se snaga manifestuje stiteci slabije od sebe. Kostala ih je cesto ta moja skola ali znam da su danas bas ono sto treba da budu.
 
Sasvi suprotno. U detinjstvu su lazljivci, prelivode i licemeri uglavnom oni koji maltretiraju druge a zrtve su uglavnom deca koja se razlikuju najcesce po socijalnom statusu, tj deca koja dolaze iz siromasnih porodica, lose obuceni, ne vode racuna o higijeni, imaju smetnje u razviju, nisu drustveni, preplaseni su.
I to o decijoj nepogresivosti je smesno, nema okrutnijih bica od lose vaspitane dece
Деца су генерално, велики манипуланти, али ту је кућа да их васпита - лаж, крађа, цинкарење, основне ствари и са друге стране ту је социјализација коју стичу баш у школском друштву и кроз утицај учитељице. У разговору са просветарима, сами наставници се жале на суровост деце чији су објекат изругивања сва друкчија деџа..не социјални статус, него понашање.. А они не смеју да кажњавају те мале хулигане.
Имам у породици сасвим супротан пример -дете из добростојеће породице интелектуалаца које има проблема са социјализацијом. Дете у свом малом свету има све, јединче које је центар света, никад одвајано од куће...Кад је кренуо у школу, све што је учио је знао, па је певао на часу, пошто нема стида (оно што има 99% деце) смарао је одрасле, њега деца не занимају, ишао код секретара школе, код педагога, директора, да их пита шта има ново и седао за њихове столове...Није га блам да ти приђе на улици и тражи ти телефон да погледа какав је. Не игра фудбал, не занима га већина ствари које интересују друге и постао је мета дечака које то нервира....Мислим, из прича знам, ја сам му ујак, када га друг позове да иду заједно у школу и да се друже, он каже да неће. Кад играју фудбал, он седне на пањ и пије сок..не интересује га нико. Кад сам га видео последњи пут (има 10 год) рекао је да му је живот ужасно монотон, тим речима, и да мора да га осмисли... Био је агресиван до поласка у школу, а кад је видео да има јачих, онда се одједном претворио у жртву. :neutral: Не може да доминира у средини и то је схватио, а страшно га вређа кад му кажу да је дебела свиња и шта све деца не говоре данас...

Социјални статус има везе али нешто касније, у завршним разредима основне и касније....Али ДЕЦА су до узраста 14. године.

Mislim da muskarci, tacnije jedan veliki procenat muskaraca doprinosi nasilnickom ponasanju svojih sinova pa i kcerki. Secam se kad su deca bila mala da je svaki put kad bi moj sin nekog istukao muz nekako prikriveno i blago likovao. Stajalo me truda da objasnim deci se snaga manifestuje stiteci slabije od sebe. Kostala ih je cesto ta moja skola ali znam da su danas bas ono sto treba da budu.

Могуће, али и код мог сина у школи и млађег у вртићу, ти дечаци који "заводе" ред су углавном из разведених бракова и живе са мајком..
Ја мог учим да не сме на слабије, никад, и никад у чопору, да мора да има свој лични став. Пре неки дан је добацио да је и он мушкарац у некој препирци са мајком :lol: Има тога, не кажем, не бисмо волели да су нам синови туњави..па то је архетип. Ја бих ако може да буде да су честити људи.

Јбга, ал сам бацио чаршаф 10 метра сад..
 
Poslednja izmena:
Pa ako ne znaju da se brane onda jednostavno moraju umreti ili slegnuti ramenima. Tako je i u evoluciji, samo najsposobniji opstaju. Roditelji zato moraju da nauce decu kako da se brane i obracunaju sa nasilnicima.
Naravno, ako nasilje preraste u takav oblik da je zivot ugrozen onda treba reagovati. Ali na zadirkivanja, prozivke, udaranja, vredjanja itd. treba samo dete da se obracuna.

Surovo ali istinito! Koliko sam samo morala da "stisnem srce" ...ali vrijedjelo je! Ako sam u cemu uspjela onda je to u njihovoj socijalizovanosti i samostalnosti...
 
Poslednja izmena:
bojim se da promena skole nece puno toga da promeni..
dete istraumirano zbog promene kompletnog okruzenja, maltretirano u prethodnoj i za to kazenjeno preseljenjem..
rodietelji grese kad svoju decu prezasticuju..
za zivotnu borbu moraju da ih osposobljuju od najmanjih nogu..ne radis e to sa 10, 15 godina..nego cim stanu na noge.
socijalizacija medju vrsnjacima je jako bitna..
onako kako se izbore tada, borice se i kad porastu..
a roditelji im cine samo medvedju uslugu time sto idu naokolo i izvlace drugim klincima usi..tate i mame nece ziveti koliko i njihova deca..
roditeljska najvaznija uloga je da svoju decu osposobe za samostalno prezivljavanje i opstanak na ovom svetu.

Da.
Ali moram da prokomentarisem ovo sto si rekao da su djeca kaznjena premestanjem u drugo odjeljenje jer su u prethodnom bila maltretirana...
U vezi clanka sto je postavi Hakim Bej na temu djevojcice Jasmine, kako je brutalno maltretirana i prebacena u drugi razred (pojasnjenje za one koji nisu citali)...i na kraju kazu kako je nova razredna ..parafraziram...rekla djeci: "ona je bila zlostavljanja u prethodnom odjeljenju, budite dobri i pazljivi prema njoj!" Koja teska i notorna glupost!!!! To pedagog? Ona radi sa djecom? Pa ona im je rekla "maltretirana je, sad vi nastavite da je maltretirate." Lijepo joj je lupila pecat zrtve pravo na celo!
Pa zar tako sa djecom u tom uzrastu...ko da je samo potrebno ukljuciti dugme i novi drugari iz odjeljenja ce biti dobri prema njoj. Je li moguce da je ocekivala djeciju samilost? Samilost copora? Ona je to izgovorila samo da se otrese odgovornosti i krivicu prebaci na jadno dijete! Nevjerovatno!
 
Poslednja izmena:

Back
Top