Deca 1-3 godine (toddlers)

A cime sam ja to licno nezadovoljna?

Muz mi napravio decu i naredio da radjam?! Ne razumem.

Trudim se, kao i svaka normalna osoba, da svoje zelje i potrebe, uskladim, sa svojom porodicom.
Ne vidim sta je za osudu tu?

Jel treba osuditi svaku majku koja radi?
Svaku koja ima i jednu zelju?

Ne moze, rodila si dete, i tu je kraj tvog zivota
. :mrgreen:

Meni je iskreno smesno. :)

Svi su shvatili sta pitam i kakva je dilema, samo se neo bavi dubljom analizom.
Hvala neo... nije potrebno :zag:

kao i obicno, ti odes u drugu krajnost :lol:
ja sam majka koja radi i koja je upisala postdiplomske studije i apsolutno te ne osudjujem zbog zelja i ambicija, i treba da ih imas!. dala sam svoje misljenje na tvoju dilemu.
ali, kod tebe je sve crno ili belo. uopste nije sporno sto ti zelis da napredujes, da radis na sebi i da to uskladis sa porodicom. ja sam samo zelela da ti skrenem paznju na to kako bi to tvoje dete moglo da dozivi, posebno sto uskoro ocekujete i drugu bebu.
 
ja samo prepisujem sta su drugi pisali po drugim temama ;-)
Sta te briga sta drugi misle?
Valjda imas svoje misljenje. Svoj stav.
Dobro de Cicak, vecina ti je rekla da ne bi dete ostavila babi I dedi.
Ja se secam I price jedne forumasice koja je ostavljala dete babi da bi ona I novopeceni tata, koliko se secam dete tada nije imalo ni godinu dana, otisli na more I tako imali neke varijante za njih dvoje a bez tog deteta. Meni je to bilo strasno, ali eto, ima roditelja koji ostavljaju decu babam I dedama I donekle zadrzavaju svoj zivot kakav je bio I pre nego sto su dobili decu. Meni je to nezrelo, sta si radjo decu da ti ih podizu babe I dede ali svako ima svoje vidjenje porodice.
Niko ne kaze da kad imas dete treba da se zakopas ziva, ali ocigledno je ovo sto ti cicak pises izvan granice prihvatljive za vecinu ovde.
Ok.
I ja to prihvatam. Zato sam i pitala da cujem Vase misljenje. Vase iskustvo.
Postujem stavove drugacije od mojih.

Mi smo dete ostavili, posle godine, i otisli 7 dana u Rim. Nisam se pokajala ni sekunde.
Letos je ostao sa mojima 10 dana na Zlatiboru, dok smo mm i ja bili na moru. Nisam se pokajala sekunde.

Mm i ja smo kuci sa detetom 24/7, i imamo jasne stavove o tome.
U svakom slucaju, hvala na misljenju. ;)
P.S. sve mi radimo na sebi, ali samo si ti u problemu.
U dilemi. Dilemi!
kao i obicno, ti odes u drugu krajnost :lol:
ja sam majka koja radi i koja je upisala postdiplomske studije i apsolutno te ne osudjujem zbog zelja i ambicija, i treba da ih imas!. dala sam svoje misljenje na tvoju dilemu.
ali, kod tebe je sve crno ili belo. uopste nije sporno sto ti zelis da napredujes, da radis na sebi i da to uskladis sa porodicom. ja sam samo zelela da ti skrenem paznju na to kako bi to tvoje dete moglo da dozivi, posebno sto uskoro ocekujete i drugu bebu.

To sam i pitala.
Razumele smo se. :)
 
Ja moram da dodam da ima bas gomila mama koje potpuno prekinu svoj zivot rodjenjem deteta, i posle drugima koji normalno zive kao sude da nisu dobre mame & shit. Ne pricam o vama sa foruma, nit vas poznajem dovoljno, nego ste me podsetile.

Zovem drugaricu da joj cestitam rodj (ima dvoje dece) ona mi rece "Ma sad nisu bitni nasi rodjendani, sad slavimo decije, bla bla..." :eek:
Ista fora i za more - iju kako ces na more sa bebom, to je mucenje i za nju i za vas. Mi odemo na more, nikad se lepse nismo proveli, predivno nam je bilo, ona uzivala, lepo spavala u kolima ceo put, tamo fino ruckala, spavala na plazi u hladu, brckala se, uzivala, imali drustvo, ma milina..
Meni poznanica nije zbog dece dosla na vencanje od nase drugarice, a mogla je ostaviti decu (tad je imala mladja preko godinu) kod svekrve i doci..a ne, problem je. I znam da nije izgovor, da bi volela da dodje inace.
Ne izlazi nikad u grad sa drugaricama, svasta, pa ona je sad mama, ne ide to.

I slicno.

Naravno kad imamo novorodjence u kuci da je sve podredjeno njemu, i mi smo u potpuno drugom planu, sto je i prirodno. Ali covece ima ekstrema bas, jos se hvale sa tim kako 3 godine nisu bili razdvojeni od svog deteta ni jedan jedini dan. Kao, to je to, to je prava pozrtvovana majka..
 
Kao u svemu I u tome ima potpuno licnih I drugacijih stavova.
Meni je normalno da odredjeno vreme svog zivota u celosti posvetim rodjenom detetu, I podredila sam. To je bilo tada I nikad vise u zivotu njegovom a ni mom. Evo sada ima 5,5 godina I imam vise I vise vremena za sebe a on polako ide svojim putem, tako da ne zalim ni tren sto sam prve godine njegovog zivota posvetila najvise njemu, da tako kazem stavila sebe u drugi plan. Vremenom se zena vraca sebi sve vise I vise.
 
Pa ok, ali moguce je i jedno i drugo, samo to kazem. Meni je ona na prvom mestu, uvek, bez ikakvog razmisljanja.
Ali sam izasla pre neki vikend sa drugaricama uvece u 22, nju uspavala, ostavila sa mojom kevom, i vratila se u 2. Ne vidim problem, nije se ni probudila, jer se budi uglavnom rano ujutru nekoliko puta.
A nekom bi to bilo IJuuuuuuuu strasno.
 
Ja moram da dodam da ima bas gomila mama koje potpuno prekinu svoj zivot rodjenjem deteta, i posle drugima koji normalno zive kao sude da nisu dobre mame & shit. Ne pricam o vama sa foruma, nit vas poznajem dovoljno, nego ste me podsetile.

Zovem drugaricu da joj cestitam rodj (ima dvoje dece) ona mi rece "Ma sad nisu bitni nasi rodjendani, sad slavimo decije, bla bla..." :eek:
Ista fora i za more - iju kako ces na more sa bebom, to je mucenje i za nju i za vas. Mi odemo na more, nikad se lepse nismo proveli, predivno nam je bilo, ona uzivala, lepo spavala u kolima ceo put, tamo fino ruckala, spavala na plazi u hladu, brckala se, uzivala, imali drustvo, ma milina..
Meni poznanica nije zbog dece dosla na vencanje od nase drugarice, a mogla je ostaviti decu (tad je imala mladja preko godinu) kod svekrve i doci..a ne, problem je. I znam da nije izgovor, da bi volela da dodje inace.
Ne izlazi nikad u grad sa drugaricama, svasta, pa ona je sad mama, ne ide to.
I slicno.

Naravno kad imamo novorodjence u kuci da je sve podredjeno njemu, i mi smo u potpuno drugom planu, sto je i prirodno. Ali covece ima ekstrema bas, jos se hvale sa tim kako 3 godine nisu bili razdvojeni od svog deteta ni jedan jedini dan. Kao, to je to, to je prava pozrtvovana majka..


Ма то су будалетине које немају никакву идеју шта би са собом друго радиле него изигравају ВЕЛИКУ МАЈКУ, као да ниједна друга жена нема дете.

Ја сам богами увек гледала и себе и остављала итекако простора да будем сама са мужем. Изем ти брак ако се све своди само на децу и причу о њима.

Односе са другарицама никад нисам прекидала нити су ми деца била изговор.
 
Poslednja izmena od moderatora:
ne znam cicak, nemam masinu za sudje

a ovo za mame, sta da kazem, ima raznih, na srecu ni jedna moja drugarica - mama nije takva, sve su u fazonu da odu na vikend/ nedelju dana solo, da kazu da im je nekada tesko i frka i da bi najradije pobegel od kuce unekim momentima itd

i jbg, svi smo mi imali zovt pre bebe, pa nije fora da potpuno izgubimo sebe i prekinemo sa svim onim sto smo voleli, iste smo osobe valjda...

- - - - - - - - - -

e,a da, htedoh da vas pitam kako se igrate sa svojim bebcima, sali prvenstveno, jer smo slicnog uzratsa : )
a ostale mame ako se sete sta su tada radile, ili neka dobra knjiga sa idejama na tu temu?
 
Dobro de Cicak, vecina ti je rekla da ne bi dete ostavila babi I dedi.
Ja se secam I price jedne forumasice koja je ostavljala dete babi da bi ona I novopeceni tata, koliko se secam dete tada nije imalo ni godinu dana, otisli na more I tako imali neke varijante za njih dvoje a bez tog deteta. Meni je to bilo strasno, ali eto, ima roditelja koji ostavljaju decu babam I dedama I donekle zadrzavaju svoj zivot kakav je bio I pre nego sto su dobili decu. Meni je to nezrelo, sta si radjo decu da ti ih podizu babe I dede ali svako ima svoje vidjenje porodice.
Niko ne kaze da kad imas dete treba da se zakopas ziva, ali ocigledno je ovo sto ti cicak pises izvan granice prihvatljive za vecinu ovde.

Nekako se sa ovim postom slazem najvise. U stvari u ovom postu sam se najvis prepoznala :rumenka:

Jos kada sam bila trudna znala sam da decu koju radjam, radjam sebi i mom suprugu. Ako zatreba pomoc tu su bili moji, ali necu da mi decu "podizu" drugi vec mm i ja. Meni nije tesko povesti Juniora gde god idem, a da je prikladno da ga povedem. Sa 6 meseci je prvi put presao granicu, sa 8 je prvi put bio sa nama na moru, sa 14 meseci je prvi put leteo avionom ( i od tada jos par puta) i namervam da ga sto vise okruzujem novim, zanimljivim stvarima. Nekako se trudim da ga sto vise ukljucim u NAS zivot. U mojoj "grupi" na poslu od nas dvanaestoro ja sam jedina koja ima dete. Svaki put kada se nesto organizuje ja ispitam sta je u planu, gde i kada i kako i ako procenimo suprug i ja da je ok voditi ga onda odemo svo troje, a ako mu zbog necega ne bi odgovralo, ja odem sama. Ne verujem da bilo ko zbog toga pati ili se zrtvuje. Cak sta vise, mislim da je bolje od malih nogu biti okruzen raznim ljudima sa razlicitim shvatanjima, stavovima i u razlicitim situacijama. Nekako covek onda lakse "nauci" sta je drustvani zivot, kako se postaviti u nekoj situaciji i kada sta moze ocekivati. Narocito dok su kao mali sundjeri, samo posmatraju pa posle reprodukuju vidjeno. Sada nismo u situaciji da ga bilo kome ostavljamo, ali i da imamo kome da ge ostavimo, ne verujem da bi smo igde isli bez njega. Ne znam, ja sam takva. Ne bih bila mirna tamo gde sam, ako znam da on nije uz nas. Mozda odem u januaru u London na 3-4 dana sa koleginicama. Junior bi ostao kuci sa suprugom. Ovo bi bilo prvi put da negde idem bez njega, ali znam da ce sve biti ok, jer on ostaje sa svojim idolom kuci, sto znaci da ce imati svog TATU samo za sebe :zaljubljena: S druge strane znam da ce mi nedostajati cim uzletim. Ali eto, takva sam ja i tako smo mi organizovali nas zivot u troje. Nama tako odgovara. Ali svi smo razliciti i svi radimo onako kako mislimo da je najbolje. Verovatno niko nece namerno uraditi nesto za sto zna da je lose.

Eto, kad me nema, nema, me. A kada najzad stignem da pisem, ondaK napisem roman :rumenko:
 
Poslednja izmena:
Taro, da se igram sa njom umem, ali zato pravim gresku sto jako malo vremena provodim uceci je necemu :rumenko:
Sto se igranja tice, ako smo kod kuce - tu ima svega, od glupiranja tipa vijam je puzeci a ona bezi, djihanja na nozi, prevrtanja, mazenja, golicanja, djuskanja zajedno sa njom, do igranja sa igrackama - imam one umetalice ili kako li se vec zovu, drvene, brojevi i voce, razni oblici, pa zajedno to slazemo, ili mi ona doda a ja slozim da vidi gde ide, jer ne raspoznaje jos sama, uspe da potrefi kad vidi gde ja stavljam...
Nasledila je nekih igracaka muzickih, neki chicco sto-klavir, pa to drndamo zajedno, sviramo, ja joj ponavljam sta je sta - tipa ovo je cvet, buba, zaba i sve sto se nalazi tu..ili slazemo puzle, ili ubacuje one oblike u kockicu, pa joj govorim sta da mi donese da vidim hoce li znati i slicno.
Ali uglavnom smo napolju, dok setamo pricam joj koliko-toliko, za drvece, listove, cvece, zivotinje i tako..a u parkicu ona sad jurca za decom, ako nema dece, ljulja se, ja je pridrzavam, idemo na tobogan i td
Ona sve razume - kad joj kazem donesi mi loptu, donese, kad kazem donesi medu, zna sta je to i slicno, ali slabo prica, pa sam shvatila da je ne ucim dovoljno recima..ali kad uzmem da joj citam nesto recimo, nju bas ne drzi paznja, ona ode svojim putem..

Od reci zna samo ove proste mama, tata, baba, deda, brm-brm, av-av, kva-kva, ko ko (za kokosku) :D bu-ba, daj, am-am i tako to...e sad ako je to do nje, nije problem sto ce kasnije propricati tek lepo, nego verujem da ima veze i sa tim sto joj nisam od rodjenja sve lepo deklamovala kad nesto radim, i objasnjavala i ucila pesmice (jesam joj pevala, ali ne svakodnevno)
 
Saly ja mislim da to sa govorom ima veze i sa karakterom deteta.
Sve moje prijateljice koje imaju decu istog uzrasta kao medo,
kazu da njihova deca slabo pricaju, a one su bas bas pricljive, i grlate,
i dosta rade sa njima i pricaju, ali ipak deca jednostavno ne pricaju puno.
Mm i ja nismo bas velike pricalice, nismo grlati itd... a medo ne zaklapa...
Evo danas je od naseg mesta do NS-a, u kolima, pricao... i dzabe sto su i baba i deda u kolima
i muzika, i mi nesto pricamo, ma njega bas briga, on nama peva, pa prica, pa objasnjava...
Pa kad vidi da ga ne konstatujemo, ako se zapricamo, a on pocne da se smeje ahahahahah...
I onda se i mi smejemo... i tako... :)

Moja snaja ima dete od 2,5 godine, zive u zajednici, njih 9-oro u kuci, ima jos jedno od 1 godinu,
i mali nece da prica nema sanse... Vise prica mladji, od godinu dana... jednostavno nece...
par reci zna... i ona ga uci, ali ne, npr.kaze mu reci:"Nema!" on kaze:"Mi!" i njemu Mi znaci Nema. ahahahha
 
A to deklamovanje sta radim, e to sam ja oduvek radila...
Svi mi se smejali...
Od kako se rodio, ja objasnjavam:"Ovo je masina, u nju stavljamo prljav ves. Onda sipamo prasak.
I sipamo omeksivac.(pa mu objasnim sta su prasak i omeksivac), onda je zatvorimo. Pa sad okrenemo programator,
pa ukljucimo."
Usput mu objasnjavam i sta znaci programator i lavor i sve zivo... ahahahahah
 
moja kuma ima jednu od 3 godine koja jos skoro uopste ne prica i jednu od 15 meseci koja brblja 100 na sat :lol:

moja je progovorila onako da kazes da je progovorila sa 2 ipo...a pocela je da kao nesto mumla sa 2...al sve po malo nesto...i to sve po dva slova ....nekad cak i slova kojih u toj nekoj reci i nema :lol:
i tako
sad ne zatvara usta,pogotovo ujutru kad se probudi
sve zavisi od deteta
 
moja kuma ima jednu od 3 godine koja jos skoro uopste ne prica i jednu od 15 meseci koja brblja 100 na sat :lol:

moja je progovorila onako da kazes da je progovorila sa 2 ipo...a pocela je da kao nesto mumla sa 2...al sve po malo nesto...i to sve po dva slova ....nekad cak i slova kojih u toj nekoj reci i nema :lol:
i tako
sad ne zatvara usta,pogotovo ujutru kad se probudi
sve zavisi od deteta

Junior najzad krenuo da prica :worth: Nekada razumem sta mi govori, iako izvrce slova, a nekada imam osecaj da samo brblja (a da i on sam zna da brblja nerazumno). Ima obicaj da me gleda pravo u oci i brblja. Valjda pomisli svi oko njega pricaju drugacije, pa da izmisli on neki jezik koji ON razume :cepanje: Krenuo je pricati pored madjarskog i engleski i malteski. Kuku meni, sada trebam prvo razaznati na kom jeziku mi dete prica, pa potom skontati sta mi govori :besna:
 
Jel vasa deca psuju?

Ja hocu da zadavim mm-a, kad se iznervira ili prica na telefon,
'ladno covek nema osecaj da ga medo slusa i malo malo pa opsuje.
Onda ja tri dana objasnjavam medi kako to nije lepo, pa kako to ne sme ponavljati itd...

Pre neki dan resio da se popne na trosed, a trosed visok i ne ide mu...
Uporno on nastavlja, i uspeo u jednom momentu, pa kaze:"Je-bo-Te zivot"

Meni smesno, da umrem od smeha... ali ne smem se smejati... :mrgreen:

Zamisljam sramote ako to ponovi negde pred nekim :rumenko:

- - - - - - - - - -

Ija, kazu da deca iz porodica u kojima se prica vise jezika, kasnije progovore ali progovore sve jezike
 
Treba mi vasa pomoc i misljenje!

Imam veliku dilemu.

Pocela su mi predavanja na faxu, 4 dana nedeljno pon-cet, u poslepodnevnim casovim su,
meni treba sat vremena do ns i sat nazad, nekad se vratim tek oko 9-10 uvece, zima je, magla,
klizavo itd... e sad, em toliki put svaki dan, meni nije problem da nije uvece, em svaki dan pare idu na gorivo.

Elem,
matorci mi predlazu da ostanem u ns pon-cet, dok su predavanja(brat ima stan, prazan),
em da ne vozim trudna tako kasno, em da ustedim pare.
I sad ja imam dve opcije:
1. Da idemo svo troje(mm, medo i ja) u ns od pon-cet, jer ga mm mora cuvati jer ja moram da ucim.
2. Da medo ostane kod mojih, ide u vrtic, a mi odemo u ponedeljak popodne, vratimo se u cetvrtak.

Dvoumim se jer je ovaj mesec taman krenuo redovno u vrtic i zavoleo ga, ne bih da mu narusavam to,
i sto ja ucim kad je on u vrticu.
S druge strane, falice mi i nedostajati, ne bih da pati, da misli da smo ga ostavili.

To bi trajalo do 25.decembra.

Sta bi ste vi uradile?
Jel neko bio u slicnoj situaciji?

1. a kada tvoj muz raditi?
 

Back
Top