Jeste da sam sad kao neka strina abronoša ali... KAKO PROĐE SINOĆ?
Evo me
Resila sam sve danas.
Ostao je jutros kuci do 10:30h i posto sam decu odvezla u skolu u 10h, vratila se u 10:10h imali smo i vise nego dovoljnih 20 min da kazem sve sto mi je na dusi, detaljno uz slobodu gestikulacije i dozu tradicionalnosti kroz lep govor srpskog jezika.
Ne znam ni sta je odgovorio. Ne zanima me. Ja sam svoje rekla. On cuo. Meni dovoljno.
Onda su mi dosli mama i tata. Stavim rucak da se kuva, rasirim ves, i moja mila majka me pita sta mi je u kesi u kuhinji? Kazem joj da je to za psa. I sad to nju bode jer ne vidi sta je jel... nadje ona nacin da mi “pomogne” i donese tanjir u sudoperu pa baci pogled na kesu i zacudjeno upita:”Sto ove pogacice sto sam ti juce poslala?” (Tihim glasom i vrati se u dnevnu)... ja joj kazem da su suve i vec dva dana stoje, nisam ih ni prekrila... na sta ona opet tihim glasom “Kako dva, juce sam ih pekla.” Nastavim ja “Pa juce ceo dan i danas stoje.” Naravno gospodja se nastavlja tiho kao uvek “Pa ja sam ih u 13h pekla.”
E kad sam digla glas! Ne podnosim pasivnu agresiju! Dreknem “Evo spakovacu ti ih! Nemoj mi vise nista ni slati!”
“Ne treba. Pa necu.”
“Pa nemoj molim te da mi saljes hranu sa uslovima!!!”
“Dobro.” i okrenusmo pricu...
Bas mi drago da sam joj rekla jer me jako nervira kad mi broji jesam li pojela i sto nisam i kako da cuvam itd...
Drugi deo dana... 12h... dovozim decu kuci... ceka me masina broj dva i drugi deo rucka ali moje mladje dete me pita da li mogu da se igram danas sa njom... moze... ukljucujem masinu, igram se sa njom u sobici, pakujemo poklone za lutkice, kutijice male od kremica itd... sirim ves, pazim supu... idem da kuvam dalje, tu mi se ubacuje sin jer on obozava da kuva... ajde moze... kao hobotnica u kuhinji... inace dok sam se igrala sa njom on mi je stojao iznad glave i pitao svako malo da mu pomognem oko domaceg! Reka na L, pa na Lj. Pa planina...
Rucak gotov u 14:45h a u 15h krecem, vozim ih na eng. Ulecem u kupatilo i zakljucavam se ... jer i to moram na zurbu... i ona pocinje da kuca i lupa, pricaju smeju se ispred... njoj se bas sad kaki... imamo 3 kupatila!!! Nisam vikala ali sam bila tako ozbiljna! Dovela me do ivice. Objasnih im sustinu zivota.
Odvezemo nju, sa njim u knjizaru po kartu Srbije, dva komada! “Zalepis na zid i vise me ne pitas!”
Sednemo na kafu pola sata pa po malu a njega ostavim na eng. Onda sa njom po neki poklon. Pa kuci. Ona seda da radi domaci, sve me pita naravno... radi, ja opet sedam u kola po malog sa eng... pa nastavi domace, plus eng... onda ih poslah na kupanje, jedno po jedno... pa kosa, nokti sve redom... vecera izd... i legoh ih u 19h... nek citaju... do 21h su citali...
I onda mala poce da place... suza suzu stize... sta je duso... kaze “Ja ne bih da ti sutra ides za Ns vec da budes sa mnom.” I joda dete...
A 24/7 sam sa njima. Bukvalno. Ne znam da li me zaebava ili sta... udahnuh duboko... utesih je... treci nervni slom sam prezivela...
PS. Preskocila sam drugi
Prvi wc i njeno kucanje u tih 2 minuta i 34 sekunde koliko sam bila sama.
Drugi oko 17h kad sam pokusala da sednem, a ona me doziva iz wc da dodjem. Eto ti tate! Neeeee mama!!! Dolazim! Sta je bilo? Isflekala se pa da joj pomognem.
Danas mozak kasa
Lakse mi bilo dok su bili na sisi.
PS2. A izmedju se tuku i vriste. Zato sam ih kaznila u 19h u krevet.