Danas se navršava 30 godina od prvih masovnih demonstracija protiv režima Slobodana Miloševića

комшија

Stara legenda
Poruka
96.548
1615274797039.png




Danas se navršava 30 godina od prvih masovnih demonstracija protiv režima Slobodana Miloševića

9mart-2-1024x768[1].jpg


09.03.2021

Pre 30 godina na današnji dan 1991. godine, Srpski pokret obnove (SPO) organizovao je na Trgu Republike u Beogradu prve masovne demonstracije protiv režima Slobodana Miloševića sa sloganom "Miting protiv petokrake".

9.-mart-750x452[1].jpg


Taj protest organizovan je u ime pobune protiv režima i uredjivačke politike državne televizije koja je bila neobjektivna, puna optužbi i uvreda na račun opozicije i u službi propagande za tadašnji režim Slobodana Miloševića zbog čega su je zvali "TV Bastiljom".

Oko 100.000 demonstranata zahtevalo je smenu generalnog direktora Dušana Mitevića i četiri urednika RTS-a Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova.

Zabrana mitinga, jake snage policije, pokušaji da se gradjani rasteraju suzavcem, vodenim topovima, gumenim mecima, konjicom i silom, prebijanje demonstranata bili su način na koji se tadašnji režima Slobodana Miloševića za obračun s neistomišljenicima.

1615274500731.png


U sukobu demonstranata i policije bilo je povredjeno više od 200 ljudi. Poginuo je policajac Nedeljko Kosović. Policija je pucala bojevom municijom i tada je ubijen 17-godišnji Branivoje Milinović. Uhapšen je predsednik SPO Vuk Drašković i zabranjen je rad Televizije Studio B i Radija B92.

1615274550038.png


Kao odgovor na to 10. marta studenti su krenuli iz Studentskog grada ka Terazijskoj česmi i tako je počela "plišana revolucija".


1615274744383.png


Posle nekoliko dana protesta zahtevi studenata su usvojeni, Vuk Drašković je pušten iz zatvora. Ministar policije Radmilo Bogdanović je podneo ostavku.

Rukovodstvo RTV Beograd je bilo smenjeno, a Studio B i Radio B92 su nakon zabrane nastavili da rade.

Govoreći o tome kuda ide Srbija tri decenije posle 9. marta predsednik Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Drašković rekao je za NIN da ide ka članstvu u Evropskoj uniji, ali je sve više onih koji traže zaokret ka Rusiji i Kini.

"Današnja opozicija i ne liči na onu 90-tih. Udaljena je od ljudi, njihovih nevolja i htenja, nepokretna, odveć razdrobljena, bez jasnog programa i cilja. I gotovo svi su protiv onoga protiv čega, zbog državnih i nacionalnih potreba, ne bi smeli biti. Protiv Briselskog sporazuma, mini šengena, razvojnog i strateškog povratka Amerike u Srbiju", rekao je Drašković.

1615274579957.png



1615275368419.png


Kako je naveo, dominira nadmetanje u odbrani izgubljenog Kosova i u odanosti crkvenim dogmama iz srednjeg veka, a glas SPO u vladajućoj većini često je usamljen i marginalizovan.

1615275067218.png


link

9.Март је један од најсветлијих датума у новијој Србијанској историји. Наш град је тада устао против злочиначке политике Слободана Милошевића који се увелико спремао на бесмислени рат. Зато је Београд био први град у Југославији на чије је улице Балкански касапин извео своје тенкове.
 
Pogledajte prilog 877757



Danas se navršava 30 godina od prvih masovnih demonstracija protiv režima Slobodana Miloševića

Pogledajte prilog 877750


09.03.2021

Pre 30 godina na današnji dan 1991. godine, Srpski pokret obnove (SPO) organizovao je na Trgu Republike u Beogradu prve masovne demonstracije protiv režima Slobodana Miloševića sa sloganom "Miting protiv petokrake".

Pogledajte prilog 877749

Taj protest organizovan je u ime pobune protiv režima i uredjivačke politike državne televizije koja je bila neobjektivna, puna optužbi i uvreda na račun opozicije i u službi propagande za tadašnji režim Slobodana Miloševića zbog čega su je zvali "TV Bastiljom".

Oko 100.000 demonstranata zahtevalo je smenu generalnog direktora Dušana Mitevića i četiri urednika RTS-a Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova.

Zabrana mitinga, jake snage policije, pokušaji da se gradjani rasteraju suzavcem, vodenim topovima, gumenim mecima, konjicom i silom, prebijanje demonstranata bili su način na koji se tadašnji režima Slobodana Miloševića za obračun s neistomišljenicima.

Pogledajte prilog 877751

U sukobu demonstranata i policije bilo je povredjeno više od 200 ljudi. Poginuo je policajac Nedeljko Kosović. Policija je pucala bojevom municijom i tada je ubijen 17-godišnji Branivoje Milinović. Uhapšen je predsednik SPO Vuk Drašković i zabranjen je rad Televizije Studio B i Radija B92.

Pogledajte prilog 877752

Kao odgovor na to 10. marta studenti su krenuli iz Studentskog grada ka Terazijskoj česmi i tako je počela "plišana revolucija".


Pogledajte prilog 877756

Posle nekoliko dana protesta zahtevi studenata su usvojeni, Vuk Drašković je pušten iz zatvora. Ministar policije Radmilo Bogdanović je podneo ostavku.

Rukovodstvo RTV Beograd je bilo smenjeno, a Studio B i Radio B92 su nakon zabrane nastavili da rade.

Govoreći o tome kuda ide Srbija tri decenije posle 9. marta predsednik Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Drašković rekao je za NIN da ide ka članstvu u Evropskoj uniji, ali je sve više onih koji traže zaokret ka Rusiji i Kini.

"Današnja opozicija i ne liči na onu 90-tih. Udaljena je od ljudi, njihovih nevolja i htenja, nepokretna, odveć razdrobljena, bez jasnog programa i cilja. I gotovo svi su protiv onoga protiv čega, zbog državnih i nacionalnih potreba, ne bi smeli biti. Protiv Briselskog sporazuma, mini šengena, razvojnog i strateškog povratka Amerike u Srbiju", rekao je Drašković.

Pogledajte prilog 877753


Pogledajte prilog 877762

Kako je naveo, dominira nadmetanje u odbrani izgubljenog Kosova i u odanosti crkvenim dogmama iz srednjeg veka, a glas SPO u vladajućoj većini često je usamljen i marginalizovan.

Pogledajte prilog 877760

link

9.Март је један од најсветлијих датума у новијој Србијанској историји. Наш град је тада устао против злочиначке политике Слободана Милошевића који се увелико спремао на бесмислени рат. Зато је Београд био први град у Југославији на чије је улице Балкански касапин извео своје тенкове.
Najveći od svega fazon je ako se gledaju skroz objektivno brojni snimci bez komentara i naknadnih tumanje ekipe sa balkona NP , to je suštinski bio gibaničarski ,može se slobodno reći ratnohuškački skup, gde je najveća zamerka Slobi bila što tada već nije već uveliko izveo svoje tenkove po ostalim ex Yu republikama ,odnosno što je kasnio po mišljenju velike većine demonstranata . One priče o Miteviću , RTB i navodnoj demokratiji su bili samo inicijalna kapisla da se ljudi skupe , ali veliku većinu je boleo misirac za Duleta Mitevića i Radmila Bogdanovića
A druga stavka je bio otvoreni antikomunizam i četinarenje ,prvi masovni antikomunistički skup u Beogradu još od sahrane pukovnika Miloša Masalovića ,što je bez obzira na ikonografiju pozitivna i istorijska stvar , jer u ono vreme obični ljudi i nisu znali da se protiv komunizma i totalitarnih ideologija može i treba boriti na drugi način ,a ne bradom i šubarom .
 
Dragoljub Mićunović: Mit je odmah stvoren
Dešava se, skoro kao po pravilu, što se više vremenski udaljavamo od datog događaja, sve se više aktivira „mitotvoračka mašta“ da oblikuje mitove i uloge aktera u njima.
0Piše: P. D.09. marta 2021. 09.44
Istinomer
Dragoljub Mićunović: Mit je odmah stvoren 1
Foto: FoNet/ Aleksandar Levajković


Ali, sa 9. martom bilo je neobično to što je odmah stvoren mit. Nije prošlo ni par nedelja, a već smo imali i mitologizovanu verziju tog događaja, koja je godinama nastojala da se godišnjim „praznovanjem“ održi
Šta je bilo 9. marta pre trideset godina? Šta se stvarno dogodilo, a šta se priča?
Dosta se često, u memoarskoj literaturi, javlja nesuglasje oko opisa istih minulih događaja. Posebno je to primetno kod viđenja događaja od strane aktivnih učesnika u njima. Zbog toga mi se dopao jedan „slogan“, koji sam često citirao i kao opomenu samom sebi, kad god bih se laćao memoarskog posla. On glasi: „Da li je bilo sve čega se sećam?“
Dešava se, skoro kao po pravilu, što se više vremenski udaljavamo od datog događaja, sve se više aktivira „mitotvoračka mašta“ da oblikuje mitove i uloge aktera u njima. Ali, sa 9. martom bilo je neobično to što je odmah stvoren mit. Nije prošlo ni par nedelja, a već smo imali i mitologizovanu verziju tog događaja, koja je godinama nastojala da se godišnjim „praznovanjem“ održi.
Kako je to je bilo moguće? Verovatno, samo sticajem okolnosti da se 9. mart vremenski podudarao sa drugim, mnogo značajnijim i sudbonosnijim događajima za opstanak države, koji su se odigravali istovremeno, ali daleko od očiju javnosti. Tada su se održavale sednice Predsedništva SFRJ, koje je raspravljalo i odlučivalo o predlogu vojnog vrha za uvođenje „vojnog režima“ za spas države od separatističke pretnje pojedinih republika. Tajnost ovih sednica i obrti u glasanju o predloženim odlukama proizveli su razne mistifikacije i nagađanja.
Tek nakon desetak godina mogli smo da vidimo televizijski snimak toka višednevne sednice Predsedništva tih martovskih dana 1991. godine. To nam je pružilo mnogo više svetla na pozadinu političkih zbivanja tih dana i na ponašanja rukovodećih ljudi države u tim okolnostima. Da bismo sudili o „istorijskim događajima“ tog vremena neophodne su nam bar neke „istorijske činjenice“ koje omogućuju verodostojnije zaključke.
Priroda i namena ovog teksta ne dozvoljavaju mi ulaženje u opis događaja 9. marta, o čemu sam inače detaljno pisao u svojim memoarima Život u Nevremenu. Neophodno je jedino da napomenem da se u „martovskim danima“ radi o dva odvojena i različita događaja. Jedan je sam protest 9. marta, koji se tog dana i završio uveče, sa tragičnim bilansom: dva poginula (jedan mladić demonstrant i jedan milicioner), sa brutalnim napadom policije, kad je povređeno mnogo demonstranata, uhapšen lider SPO-a, organizatora protesta, Vuk Drašković, počinjena znatna materijalna šteta na uličnim izlozima i parkiranim automobilima, i na kraju izlazak tenkova na ulice i njihovo postavljanje ispred zgrada javnih institucija – Skupštine, Vlade, Pošte, Televizije…
Nastupila je tiha noć i mirni 10. mart, sa besmislenom postavkom tenkova, koja je trebalo da svedoči o kraju protesta i garantovanom miru. Ali, u osvit zore 11. marta Terazijski plato „kod česme“ ispunjen je studentima, javnim ličnostima, piscima, glumcima, koji se smenjuju u govorima, pevaju iako su opkoljeni policijom koja preti, ali još miruje. Ovaj mirni protest, koji će neki nazvati „plišanom revolucijom“, preuzima da vodi Demokratska stranka, koja traži hitno zasedanje parlamenta. Za tri dana, do 14. marta, ona uspeva da nenasilnim, ali sve masovnijim protestom, kao i borbom u Skupštini i „pritiskom“ u pregovorima na predsednika države, izvojuje prihvatanje svih zahteva demonstranata – puštanje svih uhapšenih demonstranata iz zatvora, smena rukovodstva RTS-a, ostavka ministra policije i puštanje Vuka Draškovića iz pritvora…
(Deo teksta dostupan na Fejsbuk stranici NIN-a)
 
Pogledajte prilog 877757



Danas se navršava 30 godina od prvih masovnih demonstracija protiv režima Slobodana Miloševića

Pogledajte prilog 877750


09.03.2021

Pre 30 godina na današnji dan 1991. godine, Srpski pokret obnove (SPO) organizovao je na Trgu Republike u Beogradu prve masovne demonstracije protiv režima Slobodana Miloševića sa sloganom "Miting protiv petokrake".

Pogledajte prilog 877749

Taj protest organizovan je u ime pobune protiv režima i uredjivačke politike državne televizije koja je bila neobjektivna, puna optužbi i uvreda na račun opozicije i u službi propagande za tadašnji režim Slobodana Miloševića zbog čega su je zvali "TV Bastiljom".

Oko 100.000 demonstranata zahtevalo je smenu generalnog direktora Dušana Mitevića i četiri urednika RTS-a Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova.

Zabrana mitinga, jake snage policije, pokušaji da se gradjani rasteraju suzavcem, vodenim topovima, gumenim mecima, konjicom i silom, prebijanje demonstranata bili su način na koji se tadašnji režima Slobodana Miloševića za obračun s neistomišljenicima.

Pogledajte prilog 877751

U sukobu demonstranata i policije bilo je povredjeno više od 200 ljudi. Poginuo je policajac Nedeljko Kosović. Policija je pucala bojevom municijom i tada je ubijen 17-godišnji Branivoje Milinović. Uhapšen je predsednik SPO Vuk Drašković i zabranjen je rad Televizije Studio B i Radija B92.

Pogledajte prilog 877752

Kao odgovor na to 10. marta studenti su krenuli iz Studentskog grada ka Terazijskoj česmi i tako je počela "plišana revolucija".


Pogledajte prilog 877756

Posle nekoliko dana protesta zahtevi studenata su usvojeni, Vuk Drašković je pušten iz zatvora. Ministar policije Radmilo Bogdanović je podneo ostavku.

Rukovodstvo RTV Beograd je bilo smenjeno, a Studio B i Radio B92 su nakon zabrane nastavili da rade.

Govoreći o tome kuda ide Srbija tri decenije posle 9. marta predsednik Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Drašković rekao je za NIN da ide ka članstvu u Evropskoj uniji, ali je sve više onih koji traže zaokret ka Rusiji i Kini.

"Današnja opozicija i ne liči na onu 90-tih. Udaljena je od ljudi, njihovih nevolja i htenja, nepokretna, odveć razdrobljena, bez jasnog programa i cilja. I gotovo svi su protiv onoga protiv čega, zbog državnih i nacionalnih potreba, ne bi smeli biti. Protiv Briselskog sporazuma, mini šengena, razvojnog i strateškog povratka Amerike u Srbiju", rekao je Drašković.

Pogledajte prilog 877753


Pogledajte prilog 877762

Kako je naveo, dominira nadmetanje u odbrani izgubljenog Kosova i u odanosti crkvenim dogmama iz srednjeg veka, a glas SPO u vladajućoj većini često je usamljen i marginalizovan.

Pogledajte prilog 877760

link

9.Март је један од најсветлијих датума у новијој Србијанској историји. Наш град је тада устао против злочиначке политике Слободана Милошевића који се увелико спремао на бесмислени рат. Зато је Београд био први град у Југославији на чије је улице Балкански касапин извео своје тенкове.
Prvo, ne postoji "Srbijanija".
Drugo, zašto se dozvoljava ovako vređanje, kakav "kasapin"?
Treće, većina nas se nadala da će Milošević da ode sa vlasti, ali su samo naivni verovali da je sve to bilo spontano i bez organizacije države/službi. Ja sam imao priliku da iz prve ruke znam samo neke male detalje o organizaciji svega toga.
Četvrto, tu plišanu revoluciju (opet iz prve ruke, kao učesnik) je totalno upropastio ovaj musavi lik, glumac sa fotografije.
A vi i dalje verujte da se nešto u politici dešava na ulici, nekakvim revlucijama. Zato nam i jeste ovako, jer vam je ulica jednini način i jedino rešenje.
 
Prvo, ne postoji "Srbijanija".
Drugo, zašto se dozvoljava ovako vređanje, kakav "kasapin"?
Treće, većina nas se nadala da će Milošević da ode sa vlasti, ali su samo naivni verovali da je sve to bilo spontano i bez organizacije države/službi. Ja sam imao priliku da iz prve ruke znam samo neke male detalje o organizaciji svega toga.
Četvrto, tu plišanu revoluciju (opet iz prve ruke, kao učesnik) je totalno upropastio ovaj musavi lik, glumac sa fotografije.
A vi i dalje verujte da se nešto u politici dešava na ulici, nekakvim revlucijama. Zato nam i jeste ovako, jer vam je ulica jednini način i jedino rešenje.
Da li si i ti, kao i Aleksandar Zvončanin, bubao i učio dok su normalni protestovali 9. marta?
 
Pogledajte prilog 877757



Danas se navršava 30 godina od prvih masovnih demonstracija protiv režima Slobodana Miloševića

Pogledajte prilog 877750


09.03.2021

Pre 30 godina na današnji dan 1991. godine, Srpski pokret obnove (SPO) organizovao je na Trgu Republike u Beogradu prve masovne demonstracije protiv režima Slobodana Miloševića sa sloganom "Miting protiv petokrake".

Pogledajte prilog 877749

Taj protest organizovan je u ime pobune protiv režima i uredjivačke politike državne televizije koja je bila neobjektivna, puna optužbi i uvreda na račun opozicije i u službi propagande za tadašnji režim Slobodana Miloševića zbog čega su je zvali "TV Bastiljom".

Oko 100.000 demonstranata zahtevalo je smenu generalnog direktora Dušana Mitevića i četiri urednika RTS-a Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova.

Zabrana mitinga, jake snage policije, pokušaji da se gradjani rasteraju suzavcem, vodenim topovima, gumenim mecima, konjicom i silom, prebijanje demonstranata bili su način na koji se tadašnji režima Slobodana Miloševića za obračun s neistomišljenicima.

Pogledajte prilog 877751

U sukobu demonstranata i policije bilo je povredjeno više od 200 ljudi. Poginuo je policajac Nedeljko Kosović. Policija je pucala bojevom municijom i tada je ubijen 17-godišnji Branivoje Milinović. Uhapšen je predsednik SPO Vuk Drašković i zabranjen je rad Televizije Studio B i Radija B92.

Pogledajte prilog 877752

Kao odgovor na to 10. marta studenti su krenuli iz Studentskog grada ka Terazijskoj česmi i tako je počela "plišana revolucija".


Pogledajte prilog 877756

Posle nekoliko dana protesta zahtevi studenata su usvojeni, Vuk Drašković je pušten iz zatvora. Ministar policije Radmilo Bogdanović je podneo ostavku.

Rukovodstvo RTV Beograd je bilo smenjeno, a Studio B i Radio B92 su nakon zabrane nastavili da rade.

Govoreći o tome kuda ide Srbija tri decenije posle 9. marta predsednik Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Drašković rekao je za NIN da ide ka članstvu u Evropskoj uniji, ali je sve više onih koji traže zaokret ka Rusiji i Kini.

"Današnja opozicija i ne liči na onu 90-tih. Udaljena je od ljudi, njihovih nevolja i htenja, nepokretna, odveć razdrobljena, bez jasnog programa i cilja. I gotovo svi su protiv onoga protiv čega, zbog državnih i nacionalnih potreba, ne bi smeli biti. Protiv Briselskog sporazuma, mini šengena, razvojnog i strateškog povratka Amerike u Srbiju", rekao je Drašković.

Pogledajte prilog 877753


Pogledajte prilog 877762

Kako je naveo, dominira nadmetanje u odbrani izgubljenog Kosova i u odanosti crkvenim dogmama iz srednjeg veka, a glas SPO u vladajućoj većini često je usamljen i marginalizovan.

Pogledajte prilog 877760

link

9.Март је један од најсветлијих датума у новијој Србијанској историји. Наш град је тада устао против злочиначке политике Слободана Милошевића који се увелико спремао на бесмислени рат. Зато је Београд био први град у Југославији на чије је улице Балкански касапин извео своје тенкове.
A ti i dalje navijas za Ivicu dacica...
 
Dragoljub Mićunović: Mit je odmah stvoren
Dešava se, skoro kao po pravilu, što se više vremenski udaljavamo od datog događaja, sve se više aktivira „mitotvoračka mašta“ da oblikuje mitove i uloge aktera u njima.
0Piše: P. D.09. marta 2021. 09.44
Istinomer
Dragoljub Mićunović: Mit je odmah stvoren 1
Foto: FoNet/ Aleksandar Levajković


Ali, sa 9. martom bilo je neobično to što je odmah stvoren mit. Nije prošlo ni par nedelja, a već smo imali i mitologizovanu verziju tog događaja, koja je godinama nastojala da se godišnjim „praznovanjem“ održi
Šta je bilo 9. marta pre trideset godina? Šta se stvarno dogodilo, a šta se priča?
Dosta se često, u memoarskoj literaturi, javlja nesuglasje oko opisa istih minulih događaja. Posebno je to primetno kod viđenja događaja od strane aktivnih učesnika u njima. Zbog toga mi se dopao jedan „slogan“, koji sam često citirao i kao opomenu samom sebi, kad god bih se laćao memoarskog posla. On glasi: „Da li je bilo sve čega se sećam?“
Dešava se, skoro kao po pravilu, što se više vremenski udaljavamo od datog događaja, sve se više aktivira „mitotvoračka mašta“ da oblikuje mitove i uloge aktera u njima. Ali, sa 9. martom bilo je neobično to što je odmah stvoren mit. Nije prošlo ni par nedelja, a već smo imali i mitologizovanu verziju tog događaja, koja je godinama nastojala da se godišnjim „praznovanjem“ održi.
Kako je to je bilo moguće? Verovatno, samo sticajem okolnosti da se 9. mart vremenski podudarao sa drugim, mnogo značajnijim i sudbonosnijim događajima za opstanak države, koji su se odigravali istovremeno, ali daleko od očiju javnosti. Tada su se održavale sednice Predsedništva SFRJ, koje je raspravljalo i odlučivalo o predlogu vojnog vrha za uvođenje „vojnog režima“ za spas države od separatističke pretnje pojedinih republika. Tajnost ovih sednica i obrti u glasanju o predloženim odlukama proizveli su razne mistifikacije i nagađanja.
Tek nakon desetak godina mogli smo da vidimo televizijski snimak toka višednevne sednice Predsedništva tih martovskih dana 1991. godine. To nam je pružilo mnogo više svetla na pozadinu političkih zbivanja tih dana i na ponašanja rukovodećih ljudi države u tim okolnostima. Da bismo sudili o „istorijskim događajima“ tog vremena neophodne su nam bar neke „istorijske činjenice“ koje omogućuju verodostojnije zaključke.
Priroda i namena ovog teksta ne dozvoljavaju mi ulaženje u opis događaja 9. marta, o čemu sam inače detaljno pisao u svojim memoarima Život u Nevremenu. Neophodno je jedino da napomenem da se u „martovskim danima“ radi o dva odvojena i različita događaja. Jedan je sam protest 9. marta, koji se tog dana i završio uveče, sa tragičnim bilansom: dva poginula (jedan mladić demonstrant i jedan milicioner), sa brutalnim napadom policije, kad je povređeno mnogo demonstranata, uhapšen lider SPO-a, organizatora protesta, Vuk Drašković, počinjena znatna materijalna šteta na uličnim izlozima i parkiranim automobilima, i na kraju izlazak tenkova na ulice i njihovo postavljanje ispred zgrada javnih institucija – Skupštine, Vlade, Pošte, Televizije…
Nastupila je tiha noć i mirni 10. mart, sa besmislenom postavkom tenkova, koja je trebalo da svedoči o kraju protesta i garantovanom miru. Ali, u osvit zore 11. marta Terazijski plato „kod česme“ ispunjen je studentima, javnim ličnostima, piscima, glumcima, koji se smenjuju u govorima, pevaju iako su opkoljeni policijom koja preti, ali još miruje. Ovaj mirni protest, koji će neki nazvati „plišanom revolucijom“, preuzima da vodi Demokratska stranka, koja traži hitno zasedanje parlamenta. Za tri dana, do 14. marta, ona uspeva da nenasilnim, ali sve masovnijim protestom, kao i borbom u Skupštini i „pritiskom“ u pregovorima na predsednika države, izvojuje prihvatanje svih zahteva demonstranata – puštanje svih uhapšenih demonstranata iz zatvora, smena rukovodstva RTS-a, ostavka ministra policije i puštanje Vuka Draškovića iz pritvora…
(Deo teksta dostupan na Fejsbuk stranici NIN-a)

zadrzacu se samo na fotosu ovog crnogorskog smrdljivca Micunovica, kojem Milosevic i Amerika treba da su najvise zahvalni za unistenje Jugoslavije.
(a verovatno i neki procent nisko-inteligentnih forumasa koje nije bilo tesko ubediti da je rasturanje SFRJ spas za cetnicku Srbiju).
Mucinovic je odigrao glavnu ulogu u spasavanju svog zemljaka crnogorca Milosevica. Kao jedan od najuticajnijih lidera DS , po nalogu CIA uspeo je da zaustavi svaku agresivniju akciju naroda Srbije u uklanjanju Milosevica sa vlasti. Tu ulogu je odigrao sa svojim skolskim drugom sa kursa u Vasingtonu, Vukom Draskovicem, koji je u saradnji sa Milosevicem organizovao atentate na samog sebe, kao i "pritvore" samog sebe.
Cilj je postignut: Milosevic je spasen od naroda i uz punu dalju podrsku Seselja, Draskovica, Micunovica, .........mogao je poceti demontazu SFRJ i to, opet smisljeno, krvavu demontazu, kako bi se narodi SFRJ zauvek omrzli i odagnali svaku pomisao na ponovno stvaranje jedne jake jugoslovenske drzavne zajednice na , za ameriku, tako vaznom regionu, ko sto je Balkan.

Nazalost, oni su previse postigli za americke nacionalne interese i to jos uvek rade, pa cemo ih verovatno gledati jos neko vreme..............BUDUCI DA JE NJIHOVA POLITICKA SUDBINA VEZANA ZA AMERICKE NACIONALNE INTERESE.........daklem, jos najmanje par godina.
 

Back
Top