Danas sam procitala:

RužnaKoLopov

Buduća legenda
Moderator
Poruka
42.825
Eto danas sam procitala da prava ljubav dolazi tek poslije 40-

Ljubav u srednjim godinama - naučnici ističu da se srodne duše često pronalaze posle 40 - e godine života!

……..
Kada je reč o pravojh ljubavi i voljenju, tu je situacija drugačija. Moguće je da su mnoge osobe u zrelim godinama izgubile taj osećaj zaljubljenosti, ali one znaju kako da pruže ljubav i usmere je prema nekoj osobi. U umu zaljubljenog čoveka odnos prema realnosti potpuno je zamagljen, dok ga ljubav potpuno bistri. Da bismo voleli, moramo upoznati suštinu nekog čoveka, a ako ga i pored svih nedostataka i mana koje poseduje i dalje volimo, to je ona prava i istinska ljubav.

U takvoj ljubavi oslobađamo se iz zamki ega, racionalnije posmatramo stvari, mirniji smo, trezveni. Ljubav u zrelijim godinama ne donosi konstantno jaka osećanja, već se smenjuju snažna i prijatna, poput oluje i Sunca. U mladosti su ljubavi burne, konfliktne, pune preokreta, a u zrelom dobu su one prave, jer znamo šta želimo, a šta ne, kako da volimo i očekujemo da nam ta ljubav bude istom merom uzvraćena.

Kaa mi sazrimo, tada dolazi i do zrele ljubavi. Naučna istražianja pokazuju da se zaljubljenost koja s epretvara u divnu i stabilnu ljubav najviše dešava negde od 40 godine. Tada smo svesni da zaslužujemo ljubav, verujemo u sebe, znamo da saslušamo i tražimo partnera sa kojim možemo zajedno da se razvijamo i rastemo.

Izvor: Sensa



🤷🏻‍♀️



Šta ste vi procitali na netu ? Pa podijelte ovde
 
Danas sam procitala da na pogrebu kraljice Elizabete prisustvuju 150 stranih delegacija, dok je na pogrebu druga Tita pisustvovalo 218 stranih delegacija.
Naziv vesti je malo zajedljiv, pise konacan rezultat, ali brojke govore dosta o nasoj proslosti, gde smo bili, a gde smo stigli.

Inace videla sam deo ceremonije ispracaja i veoma mi se dopalo, dostojanstveno, sa pijetetom, postovanje tradicije..Zena koja je 70 godina bila u sluzbi nacije, zasluzila je takav dostojanstven ispracaj
 
Tito : Elza
+68

zivela Srbija :kez:

p.s. za razliku od "pokojnice" Tito ni bivsa SFRJ nisu otimali bogatstva ni kolonijalizovali mnogih zemalja jer " britanija(namerno malim) je jedina kraljevina gde sunce nikada ne zalazi" .
E zato Tile vodi sa +68... jer je bio sahovski velemajstor obmane i balansiranja izmedju istoka i zapada severa i juga
 
Eto danas sam procitala da prava ljubav dolazi tek poslije 40-

Ljubav u srednjim godinama - naučnici ističu da se srodne duše često pronalaze posle 40 - e godine života!

……..
Kada je reč o pravojh ljubavi i voljenju, tu je situacija drugačija. Moguće je da su mnoge osobe u zrelim godinama izgubile taj osećaj zaljubljenosti, ali one znaju kako da pruže ljubav i usmere je prema nekoj osobi. U umu zaljubljenog čoveka odnos prema realnosti potpuno je zamagljen, dok ga ljubav potpuno bistri. Da bismo voleli, moramo upoznati suštinu nekog čoveka, a ako ga i pored svih nedostataka i mana koje poseduje i dalje volimo, to je ona prava i istinska ljubav.

U takvoj ljubavi oslobađamo se iz zamki ega, racionalnije posmatramo stvari, mirniji smo, trezveni. Ljubav u zrelijim godinama ne donosi konstantno jaka osećanja, već se smenjuju snažna i prijatna, poput oluje i Sunca. U mladosti su ljubavi burne, konfliktne, pune preokreta, a u zrelom dobu su one prave, jer znamo šta želimo, a šta ne, kako da volimo i očekujemo da nam ta ljubav bude istom merom uzvraćena.

Kaa mi sazrimo, tada dolazi i do zrele ljubavi. Naučna istražianja pokazuju da se zaljubljenost koja s epretvara u divnu i stabilnu ljubav najviše dešava negde od 40 godine. Tada smo svesni da zaslužujemo ljubav, verujemo u sebe, znamo da saslušamo i tražimo partnera sa kojim možemo zajedno da se razvijamo i rastemo.

Izvor: Sensa



🤷🏻‍♀️



Šta ste vi procitali na netu ? Pa podijelte ovde
A jel moze i od ovi legendi sa krstarice?:think:
 
Eto danas sam procitala da prava ljubav dolazi tek poslije 40-

Ljubav u srednjim godinama - naučnici ističu da se srodne duše često pronalaze posle 40 - e godine života!

……..
Kada je reč o pravojh ljubavi i voljenju, tu je situacija drugačija. Moguće je da su mnoge osobe u zrelim godinama izgubile taj osećaj zaljubljenosti, ali one znaju kako da pruže ljubav i usmere je prema nekoj osobi. U umu zaljubljenog čoveka odnos prema realnosti potpuno je zamagljen, dok ga ljubav potpuno bistri. Da bismo voleli, moramo upoznati suštinu nekog čoveka, a ako ga i pored svih nedostataka i mana koje poseduje i dalje volimo, to je ona prava i istinska ljubav.

U takvoj ljubavi oslobađamo se iz zamki ega, racionalnije posmatramo stvari, mirniji smo, trezveni. Ljubav u zrelijim godinama ne donosi konstantno jaka osećanja, već se smenjuju snažna i prijatna, poput oluje i Sunca. U mladosti su ljubavi burne, konfliktne, pune preokreta, a u zrelom dobu su one prave, jer znamo šta želimo, a šta ne, kako da volimo i očekujemo da nam ta ljubav bude istom merom uzvraćena.

Kaa mi sazrimo, tada dolazi i do zrele ljubavi. Naučna istražianja pokazuju da se zaljubljenost koja s epretvara u divnu i stabilnu ljubav najviše dešava negde od 40 godine. Tada smo svesni da zaslužujemo ljubav, verujemo u sebe, znamo da saslušamo i tražimo partnera sa kojim možemo zajedno da se razvijamo i rastemo.

Izvor: Sensa



🤷🏻‍♀️



Šta ste vi procitali na netu ? Pa podijelte ovde
Svakako da će zreliji ljudi pre i ranije (i možda na vreme) razlučiti zaljubljenost, upaljenost hormona i obnevidelost; od "prave" ljubavi.

Stavila sam pod navodnike jer to nije opšte mesto, i svakom je njegova "prava" njegova lična. Ostali ne mogu da sude, osim u extremnim situacijama. Ali ako niko nije ugrožen, nije dozvoljeno suditi tuđem odabiru "prave" ljubavi.


Elem, o fabuli radnje. Jeste, slažem se da postoji veća verovatnoća da zreliji ljudi prepoznaju istinsku sklonost, poštovanje i eventualni uspešan suživot; od nekog dripca ili klinke od 18. Sećam se sebe u tim godinama, gospodebože. Mnogo bi šta u mom životu danas bilo bolje da nisam bila toliko - 18. To je ona narodna: da su mi one godine i OVA pamet....


S druge strane, ljudsko društvo se već mnogo decenija infantilizuje, svojom ili tuđom voljom, da ne ulazim u teorije zavere. Fakt je da se odrasli ljudi danas ponašau sličnije tinejdžerima nego, recimo, pedesetih godina prošlog veka. Mladost se forsira na radnom mestu, detinjasti filmovi sa superherojima su maltene jedini blokbasteri itd itd. Odrastao čovek danas mora biti vrlo utemeljen u tome ko je i šta je i vrlo otporan na uticaje, da bi ostao dosledan sebi i ne upao u rabbit hole današnjeg društva. Mnogima to ne polazi za rukom. Priznajem da nikad nisam videla toliko detinastih odraslih ljudi koliko zadnjih godina. TREBALO bi biti logično da čovek pametnije i opreznije razmišlja što je stariji, ako ništa, na osnovu sopstvenog neslavnog iskustva - međutm, zadnjih se godina čini da to baš i nije slučaj.
 
1664019403924.png
 
Mnogobrojni meštani Pribora, Šibovske, Šereg Ilove i drugih sela oko Prnjavora ispratili su na večni počinak mladog zaštitnika životinja Gorana Karanovića (19) koji je sebi prekjuče oduzeo život.


Goran se u četvrtak uveče obesio na imanju svoje porodice u selu Štivor nakon višemesečnog maltretiranja i prtenji zbog toga što se na svom imanju starao o napuštenim psima do njihovog zbrinjavanja.

Na njegovoj sahrani, koja je upravo završena, nije bilo verskog obreda, ali je Goran ispraćen potresnim govorima onih koji ga vole, piše Srpskainfo

- Dao si život za svoje šapice, to ti svemogući Bog ne može uzeti za zlo. Otišao si, a nisi ispunio svoje mladalačke želje. Mislio si da su svi ljudi hodajući anđeli kao ti, ali eto nisu - rekla je iznad Goranovog groba njegova komšinica Snježana Emanuela Dalšašo Linke.

- Gledao si na život kako ne gleda ovaj jadni narod, da jaki pomognu nemoćnima, ali nisu te razumeli, nisi opstao u ovom nakaradnom svetu. Tvoj Reks, tvoje ćuke danas ne laju, nego plaču arlauču. Gorane otišao si u pravedniji svet, a ja ću se potruditi da tvoja misija ne bude zaboravljena. Ti počivaju u miru, a mi grešni ćemo odgovarati pred Bogom i pred ljudima za sve što smo učinili i što nismo učinili – rekao je komšija Mile Matijević.

Uplakana majka je stalno ponavljala: bio si pošten, zato su te i ubili.

Rekla je i da su njenom sinu “molitve služene po manastirima u Srbiji” i da njen Goran nije otišao nespokojan s ovog sveta iako sveštenici nisu služili zaupokojenu liturgiju, jer se to, po hrišćanskoj dogmi ne radi kada čovek izvrši samoubistvo.

Podsetimo, potresna vest o samoubistvu mladog humanitarca Gorana Karanovića uznemirila je javnost u čitavom regionu. Naime, devetnaestogodišnjak iz sela kod Prnjavora u Republici Srpskoj, kako se saznaje, više nije mogao da izdrži pretnje komšija, policije i insepkcije da će mu oduzeti pse koje je brižno čuvao od smrti i gladi, te se prekjuče obesio.

"Oni su zlotvori, mog su Gorana oterali u smrt, zbog njih je moj mali anđeo digao ruku na sebe", rekla je juče za naš medij Zora Karanović iz sela Štivor kod Prnjavora, Goranova majka.

On je imao 15 svojih pasa, ostali su bili sa ulice. Dešavalo se da ih se skupi i po 50, sve njih je on hranio, lečio i čuvao, bez ikakve materijale koristi, iz čiste ljubavi. Od svog novca im je kupovao lekove i hranu – priča neutešna majka za Srpskainfo.

Kaže da su mu u tom plemenitom poslu pomagali neki dobri ljudi, ali da je bilo i onih drugih, kojima je smetalo kad pas zalaje.

Neutešna majka je i pronašla Gorana obešenog u plasteniku.

Pokušavali su ga reanimirati, komšinica Snježana mu je sve vreme, dok nije stigla hitna, davala veštačko disanje i masirala srce, ali Goranu nije bilo pomoći.


izvor blic
 
Goran se u četvrtak uveče obesio na imanju svoje porodice u selu Štivor nakon višemesečnog maltretiranja i prtenji zbog toga što se na svom imanju starao o napuštenim psima do njihovog zbrinjavanja.
Ne znam stvarno sta da kazem za ovaj slucaj i ja sam juce procitala o ovome.
Prvo velika zaguba tako mlade osobe. Toliko je bio mlad, a toliko veliko srce. Da se brines o napustenim psima u tolikom broju, to je velika humanost, herojstvo. Ocigledno je imao neznu, sasosecajnu, empaticnu dusu i velike emocije. Zato nije mogao da izdrzi napade rulje koja ga je maltetirala.
Neka mu Bog oprosti dusu i neka se pobrine o zlotvorima, posto na ovom svetu verovatno nece odgovarati.
 
Ne znam stvarno sta da kazem za ovaj slucaj i ja sam juce procitala o ovome.
Prvo velika zaguba tako mlade osobe. Toliko je bio mlad, a toliko veliko srce. Da se brines o napustenim psima u tolikom broju, to je velika humanost, herojstvo. Ocigledno je imao neznu, sasosecajnu, empaticnu dusu i velike emocije. Zato nije mogao da izdrzi napade rulje koja ga je maltetirala.
Neka mu Bog oprosti dusu i neka se pobrine o zlotvorima, posto na ovom svetu verovatno nece odgovarati.


mnogo je tuzno 😢
 

Back
Top