Danas je subota

sabijam u guz dvadeset i petu
Tetkić, blago li je tebi
nema te rutine koja mi se cinila kao jedini nacin zivljenja i kao jedna sila koja vlada i koja ce me uvek tako smisleno terati u red.
Ko kaže da je nema?
Uvek je tu, tera te u red i ako joj se ne zada cilj oteraće te u maternu.
Lepo, ko čovek, porazgovaraj sa njom i saopšti joj neki svoj cilj, ne mora biti ništa epohalno i teraćete njemu. Kad ga postignete, a ti lepo opet smisli nešto dalje i videćeš ide to.
Nedoumice i dileme tipa oće kiša, neće kiša, ostavi onima koji o tome odlučuju, ako ima šta da kažeš a nema ušiju za to onda
"Piši Ljubiša piši sine", uvek je govorila majka Lubiši Manojloviću, kad ga je pratila na voz za Beograd, gde je studirao negde pedesetih prošlog veka, moleći ga time da joj se javi ponekad pismom. On takav kakav beše poslušao majku i postade pisac. Sad koliko poznat ne znam, ne znam ni da li je zavšio fakultet na kraju, ali pročitao sam negde u vreme studiranja par njegovih knjiga koje su me znale podići iz tih stanja tipa dva hleba, a mašina je sigurno već završila.
Ide proleće
i proleeće
Drž ga
 
Ćao malena....pa di si ti... a?
Pa......što pre naučiš da živiš u dobrim odnosima sa njom biće ti lakše....a i njoj sa tobom :cmok2:
ček da dodam još da ne ispadne kako se tako lako predajem hahahaha
Protiv rutine je najbolja borba cilj......nadji ga, zadaj sebi i pravac ka cilju. Ali ne bilo šta........cilj da bi bio pravi mora da te ponese....da se predaš tome....onda ne letiš na krilima rutine nego cilja i stvaralačkog zanosa. Onda ćeš celu kuću da središ za dva sata sa svim vešom, usisavanjem sudovima i ručkom i da se posvetiš ostvaranju cilja.
A ti si toliko kreativna da stvarno ne znam šta misliš o tom vešu dva sata......ajde more...diž se
 
Poslednja izmena:

Back
Top