Evo šta bi nas snašlo u kratkom roku
1.
"Rat" unutar SNS - nije nepoznato da stranka sa 700.000 članova ima raznovrsnih struja. Odlaskom Vučića, nekoliko struja unutar partije pokušalo bi da preuzme vođstvo, što neminovno vodi ka osipanju i rastakanju. Niko, pokazuju i istraživanja, nema autoritet, odnosno podršku kao Vučić
2
. Beskonačni izbori - u opozicionim redovima i sada je raskol. Traže izbore, a boga mole da ih ne bude. U takvim okolnostima, kad bi otišao Vučić - dok se u SNS i opoticiji bave sobom - usledila bi velika politička nestabilnost. A pošto niko ne bi mogao da obezbedi većinu za formiranje vlasti, izvesno bismo doživeli političku sudbinu Bugarske, gde ni posle četiri izborna cikulsa održana u samo godinu i po, nisu uspeli da dobiju novu vladu
3.
Ekonomski problemi - rezultati postignuti protekle decenije brzo bi bili anulirani. Politička nestabilnost proizvela bi ekonomsku. Usled izvesnog usporavanja pregovora sa EU, sledilo bi i zaključavanje fondova, donacija, pad kreditnog rejtinga, slabljenje dinara... Stopiranje i povlačenje investicija. Rast nezaposlenosti, pad životnog standarda, a usled nezadovoljstva građana i protesti/haos na ulicama
4.
Raskidanje veza sa Kosovom- odlaskom Vučića pao bi branik odbrane nacionalih interesa u južnoj srpskoj pokrajini, što bi Priština iskoristla za još učestalije napade na Srbe, kako bi isprovocirali sukobe i preuzimanje severa KiM
5.
U regionu bi pojedini jedva dočekali odlazak Vučića, koji godinama priželjkuju zbog čega i vode gotovo svakodnevne kampanje protiv njega. To bi bilo iskorišćeno za brutalan pritisak na Srbe u regionu, naročito u Repblici Srpskoj i Crnoj Gori.
6.
Napadi iz međunarodnih centara moći - predsednik je, zahvaljujući ličnim kontaktima sa svetskim liderima, uspevao da reši mnoge probleme s kojima se Srbija suočavala - od korone do gasa, energetike, povoljnih finansijskih aranžmana... Njegovim odlaskom ne da bismo ostali bi bez takve podrške, već bi pojedini centri to iskoristili za ostvarivanje nedobronamernih interesa.
I ne samo to.