Dame su obožavale Lido

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
392.900
Leta su i pre jednog veka bila duga i žarka. Beograđani i Zemunci jedva su čekali da završe posao ne bi li se što pre domogli peskovitih obala Save i Dunava i rashladili u njihovim talasima. Vikendom su se plaže Lido i Lapad pretvarale u mravinjak od ljudi. Na starim fotografijama zapažamo vesela lica kupača, željnih zabave i opuštanja, na ogromnom peskovitom prostranstvu, u kostimima koji su sada neobični, a u to doba su bili u modi.

Veliko ratno ostrvo nekada je bilo pogodno za bašte i da je povrće tamo uzgajano dostizalo visoku cenu. Zemlja na ostrvu važila je za kvalitetnu, a vode u izobilju. Zbog zasejanih i uređenih bašta bilo je zabranjeno od marta stoku dovoditi na ovo mesto.

Plaža Lido na severnom špicu Velikog ratnog ostrva je zemunski biser –– Postojalo je i prirodno hladno kupatilo, zapravo kupalište iza „Radeckog”, Veslačkog kluba „Galeb” i Široke staze. Važilo je za prvo besplatno javno kupalište koje je 1930. uredila zemunska opština. Do tada je to bila „divlja” plaža. Odlučeno je da se prostor za decu i neplivače ogradi.
 
688z387_Ovako-je-Lido-izgledao-pre-Drugog-svetskog-rata.jpg
 
Veliko ratno ostrvo ima zanimljivu prošlost. Sve počinje 1741. potpisivanjem Carigradske konvencije, kada je podeljeno na austrijski i turski deo. Austrijski je više naginjao Zemunu, a turski Beogradu. Iako je zabranjeno da se na njemu bilo šta radi, to niko nije poštovao. Prvi put je Lido uređen po završetku Prvog svetskog rata, pa su ga mnogi svrstavali u jednu od najlepših plaža na Dunavu. I danas živi legenda da je u Velikom ratu ovde potopljen austrijski brod koji je Dunav zatrpao peskom, posle čega je stvoren čuveni špic. Sve do izbijanja Drugog svetskog rata kupalište je bilo dobro posećeno i lepo uređeno. U socijalističkom dobu postojala je ideja da se potpuno preuredi i da više ne bude kupalište, već veliko gradilište, ali se u sve umešao moćni Dunav, naneo velike količine peska i projektanti su odustali od svoje ideje.

Prema zapisima hroničara, oko 1935. hladno kupatilo je među Zemuncima bilo poznato i kao „švimšule”. Dragutin Karl Henig raspolagao je s dva kupališta: Lido na zemunskoj plaži i „Sunčano kupatilo” kod Mornarske ulice. Sima Ivanov je 1932. bio vlasnik restorana „Venecija” kod kojeg su pristajali teretni brodovi i manje lađe.
 
Fotograf časopisa „Žena i svet” je avgusta 1928. baš na Lidu dobio ideju za naslovnu stranu svog magazina. Pronašao je dve kupačice, tutnuo im u ruke omanje kečige, škljocnuo i posao je završen. Slika je ubrzo postala antologijska, jer su reklamirani Lido i dunavski alasi.

Danas je na Veliko ratno ostrvo lako stići, posebno od kada vojska svake godine montira pontonski most. Do tada se stizalo čamcima. Beograđani su takođe voleli Lido, a s njim i Zemun, tako da su s radošću dočekali vest o izgradnji lančanog mosta, po projektu arhitekte Nikole Krasnova. Zbog gradnje zabranjen je rad kupališta na levoj obali Save i porušeno oko 1.000 kabina. Most kralja Aleksandra otvorio je knez Pavle, 16. decembra 1934. godine.
 
Imao je Lido i loše dane. Posebno 2006. kada je, zbog velikih poplava, Dunav uništio i ono malo infrastrukture koja je tu postojala. Te godine nije postavljen pontonski most, pa je broj posetilaca drastično smanjen. Docnije je sve popravljeno. Dok nije postavljen pontonski most, oni koji nisu imali čamce strpljivo su čekali da se prevezu skelom.

Iako nikad nije dostigao popularnost Ade Ciganlije, Lido je, pre svega za Zemunce, bio i ostao najomiljenije kupalište. Ponosni su i na njegovo ime, dobijeno po italijanskom mondenskom letovalištu. Ratno ostrvo je sada prirodno dobro Srbije i stavljeno je pod zaštitu države. Ornitolozi ga izuzetno cene, jer mnoge vrste ptica ovde provode zimu. Prema nekim istraživanjima, na ostrvu živi oko 200 vrsta ptica.
 

Back
Top