Dame,kada kazete sebi TO JE TO....

NE-Pismena

Zainteresovan član
Poruka
316
dakle imam jednu dilemu
mozda uspemo da pomognemo jedna drugoj
Sve zene -ukljucujuci i mene
uvek mastamo da ce naici lep zgodan pametan,,koji ce nas bezuslovno voleti
koji ce ici u pola noci iz kreveta da vam kupi cokoladu
koji ce vas paziti kada ste bolesni
...
koji ce vas voleti i kada ste rascupani nikakvi i ne okupani
...
Pa ja sve to imam,
zivim sa njim 3 godine
znamo se 10 godina
meni je dugo vremena smetalo sto je mladji od mene
ali kada se razvio u muskarca pravog ,,onda mi nije bilo tako ne pojmljivo da budem sa njim
i tako malo po malo
i rvo
delimo svasta zajedno
i nemastinu i kada imamo....
u par navrata sam bila sigurna da je to to
okolina je videla i pre mene da je to to...
i sve bi bilo uredu da,,,on nije imao tezak zivot...

Nekako
ja sam mu isprva popustala u mnogim stvarima kao i on meni verovatno
ali ,depresija se javljala u sve gorem obliku
nekako
krvi su mu prvo bio moj sestric koji ima lagodan zivot a on je morao da radi u njegovim godinama-12 godina
pa onda ,kriv i rugoban mu je bio moj neki brat jer je ne ozbiljan
i ne radi nista
a u njegovim godinama on je morao da brine o
majci koja je priskila u krevet
i koja je za tri godine umrla od raka
,,
pa onda mu je smetala moja sestra koja zavrsavala fakultet 10 godina
a on je pravni zavrsio u roku i to sa 9,2 prosekom,plus sto je sam sebe izdrzavao
tri meseca radio tri meseca
ucio
....................
onda je doslo ,da mu smetaju i da je ne zadovoljan mojim zivotinjama- znao je kada se iznervira-kada mu se moj macor popiski u pesak
da ga uhvati za glavu i podigne besno
,,drugi su mi pricali
,,danas macor sutra ti
......................................

,,,onda sam cutala i smirivala ga svo vreme
retko kada sam nesto vikala na njega i svadjala se
,,objasnjavala sam se sa njim ali nikada vikala
bila sam u mogucnosti vodila sam ga na more 2 meseca,sledece godine on je isao i radio ,,
da bi on mene odveo na more 2 meseca,,,,
,,ma
sustina je da mene covek stvarno voli
ali njemu stalno nesto smeta
kada mu kazem da treba kod psihijatra,,
on kaze zasto ja ja sam zdrav ti treba da ides kod psihijatra
...................................................................
dva puta se desilo da je zamahnuo na mene da hoce da me udari
posle se izvinjavao plakao itd
bude miran i savrsen jedno vreme i
opet ga odna izvede iz ttakta nesto
,,ja sam budala i dalje uverena da je on vredan svega
i mojih izgubljenih zivaca i nerava
i para
ali,,,nekako ...pocela sam da svoj zivot ne volim
,,hocu da vas pitam
,,kada i gde je granica ,,kada kazete sebi
da to je to,ali to meni skodi
nema smisla,,,
?
 
to je to - kad znas da si toliko toga pokusala da bi promenila stanje sa kojim si nezadovoljna, a nista se nije promenilo..
kad te obraduje kad se javi da ce da zakasni..
kad ti iz stana izadje sva negativna energija cim on zatvori vrata za sobom..
kad ti je lepse bez njega, nego sa njim..
kad shvatis da si u njegovom prisustvu prestala da se smejes..
 
shvatiti da je nesto pulo i da ne mzoe da se sastavi trazi vreme....nemoj da zuris....ali, u jednom momentu ces znati svim svojim bicem da je puklo.....to je momenat kad treba nesto prekinuti, ne ranije.....covek mora da bude siguran, u dubini sebe, da je sve, ali sve sto je u skladu sa njim, preduzeo, da spasi vezu i da to nije pomoglo....ne smes ostaviti stvari nedorecene jer kajati se za propustenim je preveliki, ogroman teret......
 
to je to - kad znas da si toliko toga pokusala da bi promenila stanje sa kojim si nezadovoljna, a nista se nije promenilo..
kad te obraduje kad se javi da ce da zakasni..
kad ti iz stana izadje sva negativna energija cim on zatvori vrata za sobom..
kad ti je lepse bez njega, nego sa njim..
kad shvatis da si u njegovom prisustvu prestala da se smejes..
Kad shvatiš da se u njegovom prisustvu osećaš usamljeno i da je to redovno stanje.
Kad ne možeš da se setiš kada ste se poslednji put smejali zajedno.
Kada on sve to ne vidi ili odbija da prizna.

Depresija je užasna stvar, pojede i čoveka i one oko njega. Izmeni karakter do neprepoznatljivosti i što duže traje, veća je šansa da ta promena ostane zauvek. To ne zna onaj ko nije doživeo.
A uz naš opšti društveni trip "nisam lud da mi treba psiholog/psihijatar", takav problem je jako teško rešiv.
 
Kad shvatiš da se u njegovom prisustvu osećaš usamljeno i da je to redovno stanje.
Kad ne možeš da se setiš kada ste se poslednji put smejali zajedno.
Kada on sve to ne vidi ili odbija da prizna.

Depresija je užasna stvar, pojede i čoveka i one oko njega. Izmeni karakter do neprepoznatljivosti i što duže traje, veća je šansa da ta promena ostane zauvek. To ne zna onaj ko nije doživeo.
A uz naš opšti društveni trip "nisam lud da mi treba psiholog/psihijatar", takav problem je jako teško rešiv.

kao neko zlo da se uvuce u tog coveka i on sebe dozivi kao jedinog i apsolutnog istinozborca....i sto god mu govoris, ne dopire.....i nece da prizna da ima problem, da treba da se leci jer svojim ponasanjem unistava i sebe i one koji ga vole.....a depresija povlaci sa sobom i mnoge organske promene i vodi u teske bolesti......
 
dakle imam jednu dilemu
mozda uspemo da pomognemo jedna drugoj
Sve zene -ukljucujuci i mene
uvek mastamo da ce naici lep zgodan pametan,,koji ce nas bezuslovno voleti
koji ce ici u pola noci iz kreveta da vam kupi cokoladu
koji ce vas paziti kada ste bolesni
...
koji ce vas voleti i kada ste rascupani nikakvi i ne okupani
...
Pa ja sve to imam,
zivim sa njim 3 godine
znamo se 10 godina
meni je dugo vremena smetalo sto je mladji od mene
ali kada se razvio u muskarca pravog ,,onda mi nije bilo tako ne pojmljivo da budem sa njim
i tako malo po malo
i rvo
delimo svasta zajedno
i nemastinu i kada imamo....
u par navrata sam bila sigurna da je to to
okolina je videla i pre mene da je to to...
i sve bi bilo uredu da,,,on nije imao tezak zivot...

Nekako
ja sam mu isprva popustala u mnogim stvarima kao i on meni verovatno
ali ,depresija se javljala u sve gorem obliku
nekako
krvi su mu prvo bio moj sestric koji ima lagodan zivot a on je morao da radi u njegovim godinama-12 godina
pa onda ,kriv i rugoban mu je bio moj neki brat jer je ne ozbiljan
i ne radi nista
a u njegovim godinama on je morao da brine o
majci koja je priskila u krevet
i koja je za tri godine umrla od raka
,,
pa onda mu je smetala moja sestra koja zavrsavala fakultet 10 godina
a on je pravni zavrsio u roku i to sa 9,2 prosekom,plus sto je sam sebe izdrzavao
tri meseca radio tri meseca
ucio
....................
onda je doslo ,da mu smetaju i da je ne zadovoljan mojim zivotinjama- znao je kada se iznervira-kada mu se moj macor popiski u pesak
da ga uhvati za glavu i podigne besno
,,drugi su mi pricali
,,danas macor sutra ti
......................................

,,,onda sam cutala i smirivala ga svo vreme
retko kada sam nesto vikala na njega i svadjala se
,,objasnjavala sam se sa njim ali nikada vikala
bila sam u mogucnosti vodila sam ga na more 2 meseca,sledece godine on je isao i radio ,,
da bi on mene odveo na more 2 meseca,,,,
,,ma
sustina je da mene covek stvarno voli
ali njemu stalno nesto smeta
kada mu kazem da treba kod psihijatra,,
on kaze zasto ja ja sam zdrav ti treba da ides kod psihijatra
...................................................................
dva puta se desilo da je zamahnuo na mene da hoce da me udari
posle se izvinjavao plakao itd
bude miran i savrsen jedno vreme i
opet ga odna izvede iz ttakta nesto
,,ja sam budala i dalje uverena da je on vredan svega
i mojih izgubljenih zivaca i nerava
i para
ali,,,nekako ...pocela sam da svoj zivot ne volim
,,hocu da vas pitam
,,kada i gde je granica ,,kada kazete sebi
da to je to,ali to meni skodi
nema smisla,,,
?


Pre nego sto dognes ruku od coveka do koga ti je stalo, pokusaj da razgovarate da odete zajedno kod psihologa ili psihijatra
Depresija se uspesno leci, a ti treba da budes karakter i da shvatis da je on bolestan, i da mu pomognes da ozdravi
Na muci se poznaju junaci, pred iskusenjima se pokazuju prijatelji

Vi pre svega treba da budete prijatelji jedno drugom, i kao prijatelj tvoja je duznost da mu pomognes tako sto cete otici zajedno
Prvo to sto cete zajedno pricati o problemimas koje imate ce pomoci da on razume da mu pomoc lekara jeste potrebna, ali ne zato sto je lud, vec zato sto ima zdravstveni problem koji je resiv
 
....e, Ljubinka kako bi bilo lepo kada bi to tako lako i jednostavno moglo da se resi, psihicki bolesnici ne priznaju da su bolesni, nikada,
ili jako, jako retko....narocito muskarci...
....ona treba da bude njemu prijatelj, ali treba da bude i sebi prijatelj, i da razmisli sta je ceka "sutra" sa njim, da li je pametno uloziti
u njega jos npr., 5 godina zivota, a da tek onda digne ruke od svega...a dozvoli da joj prodju najbolje godine zivota bez neke velike nade
za izlecenje i uspeh...

...naravno da bi bilo divno i lepo kad bi bilo moguce, ali neko ko ne prihvata, ne priznaje, ne zeli da se leci...ne znam kako se moze pomoci....

...tuzno, mozda surovo, ali je iskreno i istinito....neko rece ko nije probao ne zna...e, upravo to....
 
to je to - kad znas da si toliko toga pokusala da bi promenila stanje sa kojim si nezadovoljna, a nista se nije promenilo..
kad te obraduje kad se javi da ce da zakasni..
kad ti iz stana izadje sva negativna energija cim on zatvori vrata za sobom..
kad ti je lepse bez njega, nego sa njim..
kad shvatis da si u njegovom prisustvu prestala da se smejes..

Kad shvatiš da se u njegovom prisustvu osećaš usamljeno i da je to redovno stanje.
Kad ne možeš da se setiš kada ste se poslednji put smejali zajedno.
Kada on sve to ne vidi ili odbija da prizna.

Depresija je užasna stvar, pojede i čoveka i one oko njega. Izmeni karakter do neprepoznatljivosti i što duže traje, veća je šansa da ta promena ostane zauvek. To ne zna onaj ko nije doživeo.
A uz naš opšti društveni trip "nisam lud da mi treba psiholog/psihijatar", takav problem je jako teško rešiv.

kada počneš da se pribojavaš njegove reakcije na najobičnije stvari
kada uhvatiš sebe da sama praviš filtraciju informacija da ga neka ne bi isprovocirala
kada shvatiš da si izgubila joie de vivre
ali
džabe
i sve to znaš
i opet ne možeš da kažeš dosta sve dok ti je pod kožom
nažalost
 
Узми папир и направи две колоне. У једну испиши све оне лепе ствари које имаш са њим, сва лепа осећања која изазива код тебе, све оно због чега га волиш и поштујеш, све његове добре особине. У другу стави све оно лоше у вашој вези, све његове мане, сва негативна осећања која он изазива код тебе, све оно што ти смета...

Тек кад видиш све тако на папиру, јасно и конкретно - биће ти лакше да ствари сагледаш онако како јесу и да, сходно томе, одлучиш.
 
Узми папир и направи две колоне. У једну испиши све оне лепе ствари које имаш са њим, сва лепа осећања која изазива код тебе, све оно због чега га волиш и поштујеш, све његове добре особине. У другу стави све оно лоше у вашој вези, све његове мане, сва негативна осећања која он изазива код тебе, све оно што ти смета...

Тек кад видиш све тако на папиру, јасно и конкретно - биће ти лакше да ствари сагледаш онако како јесу и да, сходно томе, одлучиш.

meni je ovo oduvek bivalo besmisleno... nema svaka osobina istu težinu, niti postupak.
i kada već dođeš do toga da stavljaš na papir dobro i loše... :(
ili sam ja počela toliko radikalno da razmišljam, nemam pojma... ni sa kim više ne idem nizbrdo, njegov izbor nije i moj, kraj priče.
 
plus; minus samo zbunjuje, ili je prihvatljivo, ili neprihvatljivo, nema sredine.
a kada sebi postaviš pitanje "da li je to kraj" znači da si već na pola puta da odeš. ono što drži je možda neki osećaj odgovornosti, duga... griža savesti, a najgore je biti sa nekim iz sažaljenja.
a znaš sigurno da je to kraj kada budeš svesna da nemaš više čemu da se daješ. ovo vmože da se podvede i pod pasivno bitisanje, postojanje u odnosu, opet daješ, tačnije gubiš, trošiš sebe...
i nekako mi je, posle svih sranja uvek bila samo jedna stvar jasna, sve ostalo može da bude maglovito, a to je da uvek ostanem dosledna sebi i samo sebi. možda zvuči sebično, ali jednostavno moraš da izabereš.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Узми папир и направи две колоне. У једну испиши све оне лепе ствари које имаш са њим, сва лепа осећања која изазива код тебе, све оно због чега га волиш и поштујеш, све његове добре особине. У другу стави све оно лоше у вашој вези, све његове мане, сва негативна осећања која он изазива код тебе, све оно што ти смета...

Тек кад видиш све тако на папиру, јасно и конкретно - биће ти лакше да ствари сагледаш онако како јесу и да, сходно томе, одлучиш.

meni ove taktike iz nekog razloga nikad nisu uspevale : )) dve kolone, crno belo da ne... jeee pa ne znam ni sta hocu da obucem i koje pantalone da vratim u orman a sad cu da odredjujem u zivotu sta je dobro a sta lose?! mislim da bi mi vise pomogao www.random.org
 
to je to - kad znas da si toliko toga pokusala da bi promenila stanje sa kojim si nezadovoljna, a nista se nije promenilo..
kad te obraduje kad se javi da ce da zakasni..
kad ti iz stana izadje sva negativna energija cim on zatvori vrata za sobom..
kad ti je lepse bez njega, nego sa njim..
kad shvatis da si u njegovom prisustvu prestala da se smejes..

ebiga a onda naidje sledeci i primash se kako je on "pravi" a onda posle par godina i s njim zaglavis u istom sosu... ili slicnom
zavidim malo onim ljudima koje vode osecanja i koji su sigurni u to da nekog "vole" ovo ono... ili je to samo neki seh.
 
....e, Ljubinka kako bi bilo lepo kada bi to tako lako i jednostavno moglo da se resi, psihicki bolesnici ne priznaju da su bolesni, nikada,
ili jako, jako retko....narocito muskarci.......

ja bih volela da vidim danas osobu koja nije "psihicki bolesnik"... stvarno me zanima kako izgleda takva licnost?! je l se prepoznaje po lepo iscupanim obrvama?
mana psiho-logo-jatrije je sto je pomalo ... ajd da kazemo linearna
dobro je dok je tu, ali kada nema sve pada u vodu
ideja je da traje beskonacno
pa ko ima para i nerava... nek izvoli
 
kad shvatis da si u njegovom prisustvu prestala da se smejes..

Meni je ovo bilo presudno.

Imala sam sličan slučaj, momka koji me je voleo više nego sebe, ali sebe nije ni malo voleo, a sve ostale na ovom svetu je mrzeo.
Bio je užasno negativan, mračan, ljubomoran, nesiguran u sebe, držao me kao malo vode na dlanu, ali na lancu.
Volela sam ga kako samo može da voli devojka koja prvi put u životu voli, iskreno, svim srcem, kao da je jedini na svetu.
Kako je vreme odmicalo bivalo je sve gore i gore, on je sve više bio siguran u moju ljubav, a time je njegov bes sve više izbijao na površinu, sve više su mu popuštale kočnice i ja sam shvatila da ću jednog dana završiti u nekom kontejneru. Izmrcvariće me i psihički i fizički.
Danas, skoro 15 godina kasnije, mogu samo da budem ponosna na sebe jer sam bila jako mlada i neiskusna, a ipak sam imala dovoljno mozga i snage da ne uništim sebi život.
I tebi želim isto, šta god odlučila.
 
Ako sebe ne voliš ne možeš voleti ni druge. To je živa istina. Tužna je njegova prošlost ali nije jedini koji je imao teško detinjstvo. Trebao bi da shvati da svako ima svoj život, neko teži a neko lakši i nema smisla da gubi svoje živce ljutnjom na druge što su različiti od njega (lenji ili uspešniji itd.). Ako to ne može ili neće da shvati to je veliki problem, nastavljaće da tebi ni krivoj ni dužnoj nanosi bol zbog svoje tvrdoglavosti. Mislim da si ti već dovoljno mu pokazala svoje stvpljenje, volju da mu pomogneš, svu svoju ljubav. Ako neće da ti uzvrati svojim pristankom da odete kod psihijatra, znači da neće da se potrudi i sve će biti po starom, na tebi će uvek moći da iskali svoj bes. To nije uredu. Razmisli da li je vredan da čitav život posvetiš samo njegovom hiru a da na sebe zaboraviš. Bio bolestan psihički ili ne, ako neće da se potrudi da ozdravi - nije te vredan!
 
onog momenta kada pocnes sebi da postavljas pitanje koje si upravo postavila :neutral: . pre toga bi uradila sve za njega, nakon ovoga vise neces moci. vec si priznala sebi da je on za tebe los, samo je pitanje koliko ti vremena treba da skupis hrabrost i odes.
i, kada odes, mozda mu time pomognes - jer ti si njegova stabilna tacka u zivotu. tvoj odlazak moze da u njemu probudi ono sto treba, kao sto moze i da bude okidac za niz drugih destruktivnih procesa... ako se boji sebe toliko da ne sme kod psihologa, mozda bi i ti trebalo da se zabrines. elem, kada sam bila u slicnoj situaciji, otisla sam nakon nekoliko godina. mislim da je to bilo najbolje sto sam uradila za nas oboje, on se tek nakon mog odlaska promenio - na bolje, za nekog drugog. ponekad ljudima treba patnja da bi uvideli sopstvene greske.
 

Back
Top