Srpski, racki, ilirski i slovenski su sinonimi. Gde je mogao da pročita o tome u srednjem veku - nemam pojma.
moje teze da su srpski, racki, ilirski i (staro)slovenski sinonimi
Tačan je odgovor: nigde. Nigde autor hronike ne bi mogao pročitati tako nešto, zbog toga što je, jednostavno, plod tvoje mašte. Za početak, ilirsko ime nije u tom kontekstu mogao pročitati, jerbo se ono uvodi tek vek i po docnije, za vreme mandata pape Pija II (1458-1464) odnosno bukvalno gotovo pred kraj srednjeg veka. Mnogi izvori čak i raško i srpsko ime iz tog razdoblja ne tretiraju kao sinonime, počev od upravo oko 1300. godine, čak razlikujući ta dva naziva (pa čak i kao dva naroda) zato što se temelje na podeli iz Deževskog sporazuma.
No, ti si ovde i strašno licemeran. S jedne strane, kritikuješ metode pojedinih kroatista i njihovog jednačenja hrvatskog i slovenskog (pa i ilirskog) imena — a u isto vreme ih u potpunosti usvajaš primenjuješ u slučaju Srba; zapravo, kopiraš ih. Ono što je tačan odgovor:
nigde se dotično nije moglo pričitati, jer kao tradicija ništa slično nije u srednjovekovno doba postojalo među slovenskim narodima.
* iz početka XII stoleća, u
Gesta principum Polonorum Gala Anonima, ničeg sličnog nema. Gal govori o Sloveniji i slovenskom jeziku.
* Kozma Praški,
Češka hronika iz pomenutog razdoblja; o njoj je već puno puta bilo priče na forumu, neću da se ponavljam...tamo se vrlo jasno govori o slovenskom jeziku, o slovenskom identitetu; nema ničeg što bi ni nagovestilo nešto što ti imaš na umu.
* Velikopoljska hronika, nastala u približno slično vreme kao i Dalimilova, takođe govori samo o Sloviji i o Slovenima. Termin koji koristi je slovenski jezik (
linguarum sclavonicarum)
Poljski hroničar govori o seobama Slovena i njihovom nastanjivanju u četiri zemlje Slovenije, u Kijevsku Rusiju, Panoniju, Češku i Poljsku, raspredajući celu istoriju, u kojoj antičke Parćane i pohode Marka Likinija Krasa u Aziji premešta u Poljsku, pa tako i u kroz Pompilija tj. potomke Julija Cezara vidi da su RImljani po Poljskoj osnovali razne gradove, a da je Poljska u pravom smislu te reči naslednik Rimskog carstva. Nigde ni ne nagoveštava dotično; štaviše, u toj hronici Rašani su samo jedan od ogranaka slovenskog plemena, čiju je etimologiju hroničar ovako rastumačio:
Item regnum Racie a Racz quod vestigium equorum multitudinis exercituum in unum congregatorum dicitur nominatum. Nam ex hoc Slawi multitudinem equitancium dicunt Raci
Račka zemlja se zove po Racima, a reč
rac znači „mnoštvo konja sabranih u jednu vojsku“, zbog čega i Sloveni mnoštvo konjanika nazivaju račkim imenom.
*
Anali Jana Dlugoša, cvet poljske srednjovekovne tradicije. Ni kod Dlugoša nema apsolutno ničeg sličnog. Po Dlugošu, Srbi su potomci ljudi doselivši se iz Panonije i to su potomci Negna (Jafetovo stablo; iz haldejske zemlje) jednako kao i Hrvati.
I tako dalje...možemo govoriti o drugim češkim hronikama, o Pulkavinoj, o staroruskim hronikama koje vrlo jasno razlikuju među slovenskim plemenima Srbe i Hrvate; o Popu Dukljaninu, Tomi Arhiđakonu, o ogromnom repertoaru drugih srednjovekovnih pisanih izvora. I bio sam, da, nedvosmisleno jasan; reč je o inovaciji autora tzv.
Dalimilove hronike. Nikakva relativizacija dotično ne može promeniti, koliko god bi ti želeo da to ne bude činjenica, već da podatak pripišeš nekim nikome poznatim misterioznim izvorima, koji odstupaju u celosti svim drugim starijim i bliski savremenim narativnim izvorima. Ono što treba utvrditi sada jeste
šta bi mogao biti izvor Dalimilu. Ja sam predložio da je to inspiracija hrvatsko-srpskim kraljevstvom koje je izmislio Pop Dukljanin, a što je i samo po sebi bilo pod uticajem vizantijskih izvora razvijenog srednjeg veka koji su jedno vreme jednačili Hrvate i Srbe (nastavljači Skiličine hronike) i ne vidim niti jedno logičnije obrazloženje.
Nije pametno pretpostaviti da su svi izvori do danas sačuvani, te da ako je Takozvani Dalimil upotrebio naziv Srbi za sve Slovene to izmislio kao "inovaciju" je ne postoji u starijim izvorima (koji bi morali svi biti sačuvani po tom rezonu). To je, dakle, izrazito priglup način rezonovanja.
Zapravo — opet, ironije li čiste — ono što nije pametno jeste izvlačiti zaključke iz izrazito ograničenog, zanemarljivo malog repertoara. Srednjovekovnih hronika itekako da ima puno, ne samo zapadno slovenskih nego uopšteno slovenskih, pa i drugih pisanih izvora iz istog vremena. Intuicije da makar i predosetiš nešto kao npr. sumljivi_tip, nažalost nemaš (bukvalno ni u najograničenijim okvirima; može se reći i da si doslovno pravi antitalenat za istoriju), ali ovde čak dopuštaš sebi izvlačenje zaključaka na osnovu mrvica, odnosno pristupaš izvlačenju iz konteksta i selektivnom pristupu istorijskim izvorima. Tu se može videti i čista primena duplih aršina sa tvoje strane, jerbo to dopuštaš samom sebi — nekog drugog za višestruko blaže poteze, najoštrije bi osudio zbog toga što si upravo učinio i nazvao ovo što radiš politički motivisanom propagandom.
Jedino što
nije glupo; što je iole smisleno, jeste celovito upoznavanje sa srodnim i vremenski biskim istorijskim izvorima, kao i sa činjenicam iz istorije iz dotičnog vremena; istorije Čeha i regiona u poznom srednjem veku, pa i opšte slovenskih naroda u dato vreme. I samo se tako može čak i zagrebati površina; izvršiti, dakle, najosnovniji koraci koji bi uopšte mogli i otvoriti put ka otkrivanju prošlosti. Isprazne rečenice tipa
ko zna, možda nešto nije sačuvano, a mi ne znamo i to je bio izvor, ne'am pojma nema nikakve veze za istorijom; to je, naprasno, pseudoistorijsko izmišljanje izgovora kojim bi pokušao opravdati svoje potpuno proizvoljne insinuacije. A ovo što ti radiš, čista je nacionalno motivisana mitomanija, i to sve sa vrlo jasnim ciljem da dokažeš da je pokojni Jovan I. Deretić bio u pravu i ništa više od toga...
Kakvi se čudnovati zaključci mogu izvlačiti selektivnim tumačenjem, može se primeniti, primera radi, na ovom citatu iz Dlugoševih anala:
enim in Polonico seu Slawonico, dicitur ruga, kasz autem dicitur plica in modo imperativo
http://rcin.org.pl/Content/12588/PDF/WA303_8660_SZ27-r1983-R27_Studia-Zrodloznawcze 01 Gawlas.pdf
Neki Poljski Mrkalj bi verovatno i ovo istrgao iz konteksta da proglasi kako možemo tvrditi da je opšte slovensko ime bilo, tobože —
poljsko.
