Dalimilova Hronika

Radi se o tome da je staroslověnski od Dalimilove hronike pa do Jerneja Kopitara bio SRPSKI JEZIK.


Jernej Kopitar: "Vidi se, dakle, da je dijelekat dvojice braće apostola ... starosrpki dijalekat."


Onda je došla baba Jaga i bečko-berlinksom metlom prěokreta počela da satire slověnsku istoriju.

Nemam šta da dodam , već je sve rečeno..samo da se uključim u temu da bih imala obaveštenja o novim odgovoruma)))
 
Dalimilova kronika 01

Ot Babylonské věžě a o sedmidcát jazycích
Když vešken ľud pro svú vinu
kromě osmi vodú zhynu,
tehdy ti, již biechu ostali,
ot vzchodu slunečného vstali,
(5) ku poledni vešdy sě brachu;
nebo biechu plni strachu.
Potopy sě vešdy bojiece,
sami sobě v tom nevěřiece,
když na jednom poli biechu,
(10) jemužto Senaar diechu,
tu nemúdrú radu vzěchu
a právě podobnú k smiechu
řkúc: "Postavimy věži sobě,
ta buď vysoka až do nebě!"
(15) A když tu věži děláchu,
tvrdými cihlami ju stláchu.
Klí miesto vápna jmějiechu
všickni jednu řěč mluviechu.
Bohu sě jich dielo nesmíli,
(20) i jich jazyky tako zmýli,
že bratr bratru neurozumě,
ale každý svú řěč jmě.
Tu svého diela přěstachu,
a druh ot druha pryč sě brachu.
(25) Každý těch sobě vlast ustavi
a ot těch sě vzněchu rozliční nravi.
Ti sobě osobichu země,
jakž i dnes jmá každá jmě.
Mezi jinými Srbové
(30) tu, kdežto bydlé Hřěkové,
podlé mořě sě usadichu,
až do Říma sě vzplodichu.


Ima ovde vrlo interesantna stavr, na samom početku hronike.Poreklo je iz babilonskog medjurečnog kraja, gde j enko "pomešao" jezike... a carstvo Srbova (u kome je jedan jedini jezik-srpski) se prostrlo (posle pada babilonske kule "od az do neba") do Rima.
Relja Novaković je puno pisao o ovome (vezano za božanstvo Dagon kod Srba, po Karlovačkom rodoslovu) a naravno i Milojević.Prvog nisu ismejali, drugog jesu.Prvi pominje na više mesta -citirajući validne autore_da se jedna od reka tog čuvenog "medjurečja" zvala Srbica, i opet naši akademici ništa!!?
Uvak se zapitam u ovakvim situacijama i nad ovakvim tekstovima šta akademici uopšte rade kad ne čitaju osnovnu literaturu????
 
Poslednja izmena:
Ima ovde vrlo interesantna stavr, na samom početku hronike.Poreklo je iz babilonskog medjurečnog kraja, gde j enko "pomešao" jezike... a carstvo Srbova (u kome je jedan jedini jezik-srpski) se prostrlo (posle pada babilonske kule "od az do neba") do Rima.
Relja Novaković je puno pisao o ovome (vezano za božanstvo Dagon kod Srba, po Karlovačkom rodoslovu) a naravno i Milojević.Prvog nisu ismejali, drugog jesu.Prvi pominje na više mesta -citirajući validne autore_da se jedna od reka tog čuvenog "medjurečja" zvala Srbica, i opet naši akademici ništa!!?
Uvak se zapitam u ovakvim situacijama i nad ovakvim tekstovima šta akademici uopšte rade kad ne čitaju osnovnu literaturu????

To bi vodilo ka izolacionizmu naših DHN-naučnika. Treba i tu biti pametan. Ovako kako jeste, polako se kristališu dve struje i u lingvistici, ali mora za to biti interesa od države (para) i od (makar) ruskih naučnika jer je u pitanju koncepcija slavistike.

Manje im se isplati da budu ekskomunicirani iz svetske naučne zajednice nego da 'ute i vrte se kao ćorava baka. Primer je, recimo, Vasilije Krestić, ako ne i naš najveći živi istoriograf, potpredsednik akademije nauka, kojem je zabranjen ulazak u Hrvatsku samo zbog onoga što je pisao u naučnim radovima - a naša država ćuti.

Drugi je problem osrednjost, nerad i propala (ako je ikad postojala) srpska DHN-škola. KAd smo kod Dalimila, kao primer može poslužiti činjenica da kod nas postoje dvojica nezavisnih proučavalaca srednjeg veka a u HRvatskoj 50 (slovima: pedeset).

:besna:
 
Poslednja izmena:
Iz hronike tak řečeného Dalimila

800px-Dalimilova_kronika_parizsky_fragment.jpg


http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c4/Dalimilova_kronika_parizsky_fragment.jpg

Primerak na latinskom mozete da pregledate odavde
http://www.manuscriptorium.com/Site/CZE/volne_dostupne_dokumenty.asp

Ceo tekst sa uvodnim delom
http://web.archive.org/web/20070804091914/http://people.fsv.cvut.cz/~gagan/jag/litera/dalimil.htm

I jos je preglednije odavde
http://cs.wikisource.org/wiki/Rýmovaná_kronika_česká_tak_řečeného_Dalimila

Trazim prevod, ali njega nema:(
dalimil.gif
 
Legenda o Čehu, Lehu i Mehu

Ovu je znamenitu legendu prema narodnoj krapinskoj predaji zapisao Ljudevit Gaj oko 1851./1852. godine. Priča glasi ovako:

Na ova tri brijega što se nad ovim mjestom (Krapinom) dižu bijahu tri grada. Ovaj, od koga su se ovolike stare zidine još uzdržale, od negda zvaše se, a tako i današnji dan, kao i samo mjesto Krapina. Na onom brdu, ondje nad franjevačkom crkvom, bijaše grad imenom Psar, a tu nad gospodskom (spahinskom) vodenicom, na brijegu Šabcu bijaše grad istoga imena Šabac. U ova tri grada tri brata, po imenu Čeh, Leh i Meh, negda vladahu. Ova tri brata bijahu kraljevske krvi našega (slavenskoga) naroda te imahu sestru, koja se je zvala Vilina. U ono vrijeme Rimljani gospodovahu ovom zemljom. Od njih naš narod za nevolju mnogo stradaše te podnošaše velike sile. Viteška se braća dogovarahu među sobom, kako bi se mogli oteti ispod teškog jarma rimskoga. Kako najstariji ljudi pripovijedahu,među krapinskim i psarskim gradom kožnat visimost visaše o lancih. Po ovom mostu brat bratu dolažaše na tajne dogovore. Utom sestra njihova bijaše u skrovitoj (tajnoj) ljubavi sa rimskim poglavarom, koji je zapovijedao ovom zemljom. Kad su se braća dogovorila sa ostalim znamenitimi poglavicami narodnimi i okletvom (zavjerom) ujedinila protiv Rimljana te svijećala, da će na njih složno udariti, Vilina, prevelikom ljubavlju opojena, izdade okletvu ljubavniku svome. Okletnici ipak udare na njega te ga ubiju, a ona najprije uteče u Dupljaču u Strahinje, a odanle u Jame nad Žutnicom, koje se još i danas zovu Ljubine iliti Vuline Jame, a ono zato, jer su ondje prebivale vile, koje su od obranu svoju primile imenjakinju svoju. Ondje ona rodi gospodsko čedo. Malo je vrijeme potom postojalo, kad se ona sunčala pred špiljom, braća, našavši se u lovu, zapaze je, uhvate, odvedu u grad Krapinu i uzidaju u onom tornju, koji je nad vratima drugoga dvorišta blizu pećinske pivnice, u jednom uglu, a od djeteta se njena osobiti čudo stvori. Divlji vo, jedan dan kad su se vile po šumi bile razišle, utrči u špilju, gdje se dijete zlatnom jabukom sigralo. Divlji vo se u njega zaleti, digne ga na rogovima i divljim skokom proskočivši kroz podzemaljski put, koji je ispod gora Velikoga Žlieba i Hajdinskoga Zrna vodio, ća na drugu stranu ondje onako iznese napolje u šumu, gdje ga je neki pustinjak sahranio, a ono se mjesto od onoga vremena do današnjega dana, po lijepoj glavi ovoga djeteta, zove Lijepa Glava - Lepoglava. Rimljani da osvete ubistvo svoga časnika i da pokore pobunjeni narod, započeše utom sa svih strana kupiti vojsku. Tri brata, videći kako ne mogu onolikoj sili kolika se dizala na Zagorje, gdje su se oni bili utaborili, ni prevrlom hrabrošću da odole, skupe sve starješine, župane i satnike narodne, svijećahu - odluče, da sa svimi odličnijmi pristašami svojimi ostave svoju domovinu i da se posve isele iz rimske države. Oni su znali da se narod našega (slavenskoga) jezika daleko pruža preko Dunaja, i zato pređoše sa vjernimi svojimi preko Dunava pa se tamo raziđoše na tri strane i utemeljiše tri države slavenske. Čeh podiže stolicu svoju u Pemskoj zemlji Bohemiji, Leh u Poljskoj, a od Meha zadobiše Moskovati (Rusi) svoj početak. I ovako je prava korenika svega našega naroda slavenskoga izišla iz ove naše okoline.
 
Vredan si, Mrki, kao i obično..:ok:
Oni su znali da se narod našega (slavenskoga) jezika daleko pruža preko Dunaja, i zato pređoše sa vjernimi svojimi preko Dunava pa se tamo raziđoše na tri strane i utemeljiše tri države slavenske. Čeh podiže stolicu svoju u Pemskoj zemlji Bohemiji, Leh u Poljskoj, a od Meha zadobiše Moskovati (Rusi) svoj početak. I ovako je prava korenika svega našega naroda slavenskoga izišla iz ove naše okoline.

Interesantno mi je ovo. DUNAJ i DUNAV..autohtonisti nalaze (h)industanski DUNAJ i balkanski DUNAV, koliko se sećam te literature.
 
Matija Antun Reljković (1732-1798)

Satir iliti divji čovik

Slavonija, zemljo plemenita,
vele ti si lipo uzorita,
nakićena zelenim gorama,
obaljana četirim vodama.
Na priliku zemaljskoga raja
rike teku sa četiri kraja:
Od istoka Dunaj voda pliva,
Od zapada studena Ilova,
Od ponoći Drava voda miče,
Kod Almaša u Dunav utiče,
A od podne Sava voda teče
I u Dunaj o Biograd češe.
Po tebi se bijele gradovi
Kao na vodi sivi labudovi:
Brod, Gradiško, Osik i Varadin, -
što je pram njih jal Niš jali Vidin!
Još varoše brojiš plemenite,
koji tebe sa svih strana kite:
Požega je i Virovitica,
Cernik, Pakrac i još Pleternica;
i Valpovo, Kaptol, Kutijeva,
od starine abacija ova;
i Našice i jošter Velika.
Brod i Kobaš i Novogradiška;
pak je Ilok, Osik i Vukovar,
i Vinkovci, Šarengrad, Djakovar,
Ruma, Irig, Zemun, Mitrovica,
i Slankamen dol nižje Karlovca.
Manastire takojer imadeš,
evo slušaj, ako ćeš da znadeš:
jednog ima i Virovitica,
lip manastir, to znaju i dica;
drugog imaš u Staroj Gradiškoj,
u Cerniku, Požegi, Velikoj,
u Našicah, Brodu, Djakovaru,
u Osiku i u Vukovaru,
u Iloku i u Šarengradu,
Varadinci jednoga imadu.
Sve su ovo domovi fratarski.
al poslušaj, gdi su kalujerski:
Pakra ima i još sveta Ana,
drugi svi su na Fruški planina:
Od sivera je Trivina Glava,
usrid Fruške stoji Beševina,
pak ostali: Divša, Šišatovac,
i Opovo, Kuveždin, Rakovac,
i Grgeteg, Krušedol, Remete;
čini mi se, ja se ne pomete,
jer još jedan ima, Ravanica,
drugi Jazak, treći Petkovica.
Još imadeš,
Slavonijo moja,
tko te slavi, ako pitaš koja:
Srim te diči po svem okolišu,
kako Strabo i Plinius pišu,
da u vrime Augusta cara
ne bi većeg nad Srima hambara,
i još jednog imenom Segesta,
ali ovom već imena nesta,
nego Sisak da je, potvaraju
i govore da pravo imaju.
Još te druge vode natapaju,
hranu melju i ribu davaju:
Pakra, Cernik, Crnac i Orljava,
Bić, Bitulja, Bosut, Vuka, Studva.
A ti ležiš posrid ovih voda
kano jedna zelena livada.
Bog je tebe lipo namirio
i svakakvim plodom nadilio,
da ti rodi vino i pšenica,
kom se hrani i junak i ptica;
marvu dao od svakakve fele:
konje, vole, svinje, ovce, pčele.
Imala si prid ovim junake,
kako kaže pismo i kronike,
koji uvik slavno vojevaše,
ovo ime Slavonci dobiše
s Aleksandrom od Macedonije,
koji njima dade dopuštenje
baš u pismu tako govoreći:
"Da ne može nitko posli reći
neg da ste nam bili pomoćnici
i hrabreni na glasu vojnici,
jerbo ste nam uvik bili virni,
pribivajte u kraljevstvu mirni.
Pa ako vam koji narod dojde,
i med vami pribivati pojde,
uzmite ga vi za vaše kmete,
nek da harač, a ne čini štete.
Za svidočbu svih oblasti ovi'
zaklinjam se velikomu Jovi,
i tako mi Pluta i Minerve,
ne sumljite u tomu ni m(e)rve!
Nek je svidok haznadar Atleta,
da vam nitko u tomu ne smeta".
Posli toga u mlogo vrimena,
ti promini i mlogo imena,
jer s početka Slovinci se zvaše,
pak poslije Slavinci prozvaše;
je l' od slova ovo ime došlo,
il od slave nazivanje pošlo,
znati nije, jer je bilo davno,
niki pišu, al je vrlo tavno.
Ilirijo za time postade
i kraljevat nad Slavinci stade:
on jih tada Iliri prozvaše
i svoje jim ime nadivaše.
Posli toga cesari iz Rima
Slavoniju dobiše i Srima,
prominiše ime Slavonija
pak nadiše Savska Panonija,
u države narod razdiliše
i razlika imena nadiše.
Ali ovo jošter valja znati,
da ti biše od sviju njih mati:
od českoga i od poljačkoga,
od vandalskog i od horvatskoga,
od moravskog i od moskovskoga,
od slovačkog i od bosanskoga,
dalmatinskog i srpskog jezika
mati biše, - to je tebi dika.
Pak kad jednoć bijaše u miru,
primi zakon i krstjansku viru,
imala si knjige i nauke
od Cirila i Metoda ruke;
i joštere svetog Jerolima
Slavonija dosta knjiga ima,
koji papu rimskog molili su,
da slavonski vam govore misu
i časove slavonski pivaju,
Dalmatinci tog i sad imaju.


Šteta što nije dao reference.
 
Poslednja izmena:

Ne moze biti odlicno kad se radi o laznoj povelji Aleksandra Velikog Slavenima, tako da ponizeni i neugledni slavenski narodi opiju (isto kao i danas) svoju napacenu dusu laznom starinom i velicinom, i postave sebe u isti rang sa tlaciteljskim narodima poput Nijemaca, Talijana, Ugara, Turaka, itd. Jedna od tih tradicija je da su Slaveni ucestvovali u ratnim pohodima Ace Makedonskog. Tako je stvorena legenda o privilegiji u kojoj pise da su u znak zahvalnosti dobili bogatu zemlju. U ceskoj istoriografiji se pouzdano zna da je povelja bila poznata u praskom benediktinskom samostanu "Na Slovanech" u 14. vijeku, a poljski historik Martin Kromer (16. v.) ju je smatrao obicnom izmisljotinom dok Juraj Krizanic zastupa isto trijezno i skepticno Kromerovo misljenje, iako su mnogi vjerovali u njenu vjerodostojnost. Dovoljno je reci da se humanista Eneja Silvije Pikolomini grohotom smijao tim naivnim papcima i gorljivim pristasama panslavizma, isto vrijedi za Jovana Rajica koji je kategoricno odbio njenu autenticnost, nesto docnije Jan Kollar i mnogo kasnije N. Radojcic i H. Morovic.
Kod nas ju je prvi objavio ekstremni zanesenjak Vinko Pribojevic u "De origine successibusque Slavorum", uz propratno pismo Dubrovcanina Sigismunda Djordjevica i jos dva priloga (Nigrisov "Encomium" i posvetu Petru Vitaleu). Pribojevic je tekst povelje preuzeo od Djurdjevica uz biljesku da je originalan iskopan u Carigradu, a sam Djurdjevic je sirio jalovu famu da je otkrio povelju u Dubrovackom arhivu. Postoji i prepis Petra Lucica (oca istoricara Ivana Lucica) koji se cuva u biblioteci Fanfonja-Garanjin u Trogiru. Mnogi su spominjali ovu povelju prihvativsi tvrdnju o slavenskoj pripadnosti A. Makedonskog: A. Bohoric, M. Orbin, F. Glavinic (objavio cakavski prevod), H. Lucic, D. Ranjina, D. Zlataric, I. Gundulic, A. Kacic-Miosic i vec navedeni Reljkovic.

Medjutim, stariji tekstovi se mogu pronaci u Ceskoj, prvenstveno u spisu Martina Vavrinca (Kratke sebrani z kronik ceskych, 1435) i zbog ovoga se jedno vrijeme ukorijenilo u nauci misljenje da se radi o ceskoj izmisljotini iz vremena husitskih ratova da bi se Cesi lakse suprotstavljali njemackom osvajacu. Ali, kao sto je navedeno povise, tekst je uvrsten u registar samostana "Na Slovanech" jos 1329. godine. Postoji teza Dobrovskog da su povelju hrvatski glagoljasi iz nasih krajeva prebacili u Prag (Emauski samostan), sto je objelodanio u jednom pismu Kopitaru 1817. godine. Ceska istoriografija ovu pretpostavku nije uzela u obzir dok moderna istorijska nauka je definitivno stavila tacku na ovaj falsifikat (F. M. Bartos, Zapis Aleksandra Velikeho Slovanum a jeho pudovce, Casopis Narodniho musea, CHV, Praha 1946). Jednostavno, radi se o notornoj mistifikaciji poput Konstantinove darovnice ili one iz Slavenoserbskog magazina (1768) kad je objavljeno toboznje Pismo cara Dioklecijana upuceno dalmatinskom i arbanaskom narodu.
Ovo je poklon od mene za internetsku autohtonisticku bratovstinu poznatu po cudorednom zivotu i odanoj, beskrajnoj ljubavi prema falsifikatima (ovaj gore jos pita gdje su reference):

002ffn.jpg


003ueq.jpg


Slavenoserbski magazin, I, Venecija 1768, str. 70-71. Fototipsko izdanje Matice srpske, Novi Sad, 1960.
 
He he, više od 60% u Bosanskom Grahovu, odakle je Sveti Jeronim rodom... :) Mada je malo nategao više prema majčici Rusiji nego prema Lužici... ;)

A uz tvoju mapu i ovo:
Albertro Fortis, 1774:
– riječ Vlah nema nikakve sveze s latinskim,
– glavnina dačanskoga stanovništva, unatoč kolonijama što ih je ondje osnovao Trajan, kako svatko zna, bila od ljudi slavenskoga jezika, isto kao i narodi koji su tamo nagrnuli u kasnijim stoljećima;​

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230462&postcount=6 (vlaki)
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230628&postcount=7
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230657&postcount=9
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230657&postcount=11
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230657&postcount=12
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230657&postcount=13
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230657&postcount=14
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230657&postcount=15
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230657&postcount=19
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11230657&postcount=29
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12387957&postcount=141 (slovenska toponimija Albanije)
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12432789&postcount=250
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12433975&postcount=252
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12446140&postcount=265 (Ioannes Lucius (Ivan Lučić), Knj. VI. Gl. 5. str. 459)
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12449132&postcount=278 (1641: Lingua antica illyrica carattere serviano)
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12449325&postcount=280
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12450754&postcount=288
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12490247&postcount=374 (Vikipediji se "omaklo" - vlah je slovenska reč:


The name of "Vlachs" is an exonym that was used by Slavs to refer to all Romanized natives of the Balkans. From the Slavs, it was passed on to other peoples, such as the Hungarians (Oláh) and Greeks (Vlachoi). (see: Etymology of Vlach). Wallachia, the Southern region of Romania, takes its name from the same source.

I opet, govorili su latinski jer su bili rimski vlaki (sluge) dok su ih Rimljani nazivali Srbima (Servi) i Slovenima (S(c)lavi) koje su reči u latinskom vremenom počele da označavaju sluge i robove - ono isto što na staroslovenskom, srpskom označava reč vlak (onaj koji vuče, tegli).

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12527053&postcount=461 (Geti su Sloveni)
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12527053&postcount=461 (Bunjevci (u izvorima Valachi Catolici))
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=13923893&postcount=1240 (jezik vlaka)

Prejagićevska situacija - mapa Balkana: http://img90.imageshack.us/img90/7164/ethnographischekartederfn3.jpg


Matija Petar Katančić, katolički dr teologije iz 18. věka, parafraziram "Mađari nas Ilire/Vlahe sve (T)Racima zovu" (naći ću tačan citat).


Imaš li tu web-referencu za Anatolija Kljosova?


Glupost, Sloveni su se doselili na Balkan, nisu istocni Romani poreklom od romanizovanih Slovena, koje istorija nije ni poznavala u to vreme.
Argumenti za tako nesto ne postoje sem mitova koje su panslavisti pisali, na veoma romantican nacin, a sve u cilju budjenja nacionalne svesti kod slovenskih naroda.

Tracki i ilirski nisu toliko nepoznati danas, pa je svima jasno da to nisu bili protoslovenski jezici.

Kada ste vec kod Vlaha, Leha i svih ostalih varijanti te reci sto ne proglasite sve Romane poromanjenim Slovenima sto samo istocne Romane!
 
Ja sam u temama o genetici vise puta govorio o nalazu Harvardskog Prof-a Anatolija Kljosova koji je najstarije zivece predstavnike "slovenske" rase nasao medju danasnjim Srbima... t.j. u Srbiji, Bosni, Kosovu i Makedoniji. Pripadnici "slovenske rase" kod Srba imaju starost zajednickog pretka od oko 12000 godina dok je kod ostalih naroda njegova starost ne vise od 5000 godina. Po njegovom tumacenju, upravo oni odlaze za Indiju i tamo odnose sa sobom jezik iz kojega ce se kasnije izroditi sanskrit. Najdominantnija rasa kod danasnjih Srba je I2a2 "ilirska" koja se pored R1a1 "slovenske" nalazi u svih slovenskih naroda.

da bi se razumelo ovo sto je napisao Mrki privodim i kartu geografske rasprostranjenosti haplogrupe I2a2
HaplogroupI2.png


Vise je nego ocigladno da je I2a2 haplogrupa povezana sa slovenskim zivotnim prostranstvom.

Povezite karike i dobicete logican odgovor.

Jeste povezana je sa sadasnjim slovenskim zivotnom prostorom ali ne i sa nekadasnjim, predjasnjim zivornim prostorom protoslovena.
Ta haplogrupa nije slovenska.
 
Izvori iz ranog srednjeg veka govore o Češkoj (Bohemiji) kao o "Slavoniji" , (a) da su Česi (Bohumljani) bili Srbi u 6.veku jasno sledi iz izvešaja jednog nemačkog istoričara o sukobu Bavarske sa Bohemijom, to jest Sirfische Slaven 596.godine
http://www.scribd.com/doc/36592597/Ivo-Vukcevic-Rex-German-or-Um-Populos-Sclavorum

Vukcevich, Ivo: Rex Germanorum, Populos Sclavorum,University Centar Press,California,USA,(valjda) 2000.g.


Pregršt referenci i citata iz istog izvora, na srpskom jeziku:

srbicesi1.jpg


srbicesi2.jpg


srbicesi3.jpg


srbicesi4.jpg


srbicesi5.jpg


srbicesi6.jpg

Karta srpsko-slovenskih teritorija centralne Evrope sa ucrtanim teritorijama germanskih useljenika tokom 600 godina (od 800.-1400.)

granicagermanaisrba.jpg
 
kapitola 1

Ot Babylonské věžě a o sedmidcát jazycích

Každý sobě těch vlast ustavi
a ot těch vzněchu sě rozliční nravi.
Ti sobě osobichu země,
jakž dnes má každá jmě.
Mezi jinými Srbové
(30) tu, kdežto biechu Hřekové,
podlé mořě sě ustavichu,
až do Říma sě vzplodichu.


S obzirom da Česi, Slovaci i naši preostali Lužički Srbi, pa i Rusi..napisano H čitaju mekše i manje zvučno nego mi, a koriste ga u pisanju tamo gde mi koristimo slovo G (Grad/Hrad; Gusle/Husle; Gusar/Husar itd.) ovi Hrekovi su Grekovi, pretpostavljam da se misli na grečeskije Grke/ Eline.
Neki slobodan prevod citiranog dela iz I poglavlja bio bi:

Od (vremena) Vavilonske kule i (vremena) sedamdeset jezika
kad je svako od njih (naroda 70 jezika) svoju vlast uspostavio (svoju državu stvorio)
i od tih (njih) stvore se različiti narodi
Oni (svako od njih, tih naroda) zauze posebnu zemlu (oblast)
kao što je i danas (koju zauzima danas u 14 veku) i kaziva joj ime (dadoše toj oblasti posebno ime)

Medju njima Srbi,
tu, gde su Grci živeli (ranije)
ispod (pokraj, južno od) mora se uspostaviše (organizovali su se u zajednicu, neku državnu zajednicu)
i do Rima se raširiše. (rasplodiše)

Kandidati su Kaspijsko more, (Baltičko belo?) i Crno more, pojedinačno ili (dva zajedno ili sva tri?)) zajedno, jer je zapadna granica Srba,po ovoj hronici, preko četvrtog Jadranskog (pa čak potencijalno i petog,Egejskog) mora, u Rimu, znači maltene do Tirenskog mora.
http://www.tryukraine.com/images/black_sea.jpg
 
Poslednja izmena:
Помињу се Срби и у 58. и неким од следећих поглавља.
Тешко ми је да разумем.
Међутим јасно је да Далимилова Хроника не ставља знак једнакости између Срба и Словена.
Овде су Срби родитељско племе од кога су се одвојила остала племена, али које још увек егзистира, као посебно.
 
Помињу се Срби и у 58. и неким од следећих поглавља.
Тешко ми је да разумем.
Међутим јасно је да Далимилова Хроника не ставља знак једнакости између Срба и Словена.
Овде су Срби родитељско племе од кога су се одвојила остала племена, али које још увек егзистира, као посебно.

Odlična sinteza u još boljoj, kristalizovanoj sintagmi.

Uz Dalimilovu hroniku može i ovo kao slikovnica:

NL26_4F.jpg

Herodotovi Traci

vitezovicslovenisuvlasi.jpg

Viteziovićevi Vlasi i "Croatia rediviva"
rittervitezovicvlasimrk.jpg
 
To bi vodilo ka izolacionizmu naših DHN-naučnika. Trěba i tu biti pametan. Ovako kako jeste, polako se kristališu dvě struje i u lingvistici, ali mora za to biti interesa od države (para) i od (makar) ruskih naučnika jer je u pitanju koncepcija slavistike.

Manje im se isplati da budu ekskomunicirani iz světske naučne zajednice nego da 'ute i vrte se kao ćorava baka. Priměr je, recimo, Vasilije Krěstić, ako ne i naš najveći živi istoriograf, potprědsednik akademije nauka, kojem je zabranjen ulazak u Hrvatsku samo zbog onoga što je pisao u naučnim radovima - a naša država ćuti.

Drugi je problem osrědnjost, nerad i propala (ako je ikad postojala) srpska DHN-škola. KAd smo kod Dalimila, kao priměr može poslužiti činjenica da kod nas postoje dvojica nezavisnih proučavalaca srědnjeg věka a u HRvatskoj 50 (slovima: pedeset).

:besna:

Украинци су добрим делом унијати, а да ли је и Данимил не знам?.
 
http://forum.krstarica.com/showthre...va-Hronika?p=14690800&viewfull=1#post14690800
"5. septembra 1538. godine car Ferdinand je dao povlastice Srbima koji su se naselili u severnoj Hrvatskoj. Car kaže kako mu je general Nikola Jurišić javio, da su se doselili neki srpski iliti racki (Seruianos seu Rascianos) kapetani i vojvode s narodom koji je pod njihovom vlašću.[35][36]U toj se povelji doseljeni Srbi nazivaju „Seruiani seu Rasciani” pet puta i „Rasciani” jedanput."
Oblik Seruiani je definitivno, jedan od oblika etnonima Srbi.
Ne vidim na osnovu čega se izvodi sumlja da je Zeriuani Bavarskog geografa nisu Srbi.

Ako neko može da se snađe u Dalimilovoj hronici, trebalo bi proveriti da li postoji veza između Zeriuana Bavarskog geografa i Dalimilovih Srba, onih koji su akteri poznijih događaja zapisanih u ovom delu (58.
poglavlje...)
Moram da priznam da su mi Vlasi i dalje enigma.
 
Poslednja izmena:
Ako neko može da se snađe u Dalimilovoj hronici, trebalo bi proveriti da li postoji veza između Zeriuana Bavarskog geografa i Dalimilovih Srba, onih koji su akteri poznijih događaja zapisanih u ovom delu (58. poglavlje...)

Отприлике, јер нисам читала редом да бих схватила о ком времену говори 58.поглавље, поред Прага одиграо се бој Срба и Чеха ( у наредним поглављима описује се бој Чеха и Пољака), у наслову су "мишeнски"? Срби. Srby míšeňskými.
Чешки вођа је Владислав и он долази са цезаревим? благословом и упутама, а српски вођа је Вацлав. Чини ми се да је Владислав (Чех) прво, по цезаровим упутама, напао Праг и Вишеград, односно брата Боривоја, па се Боривоју у одбрани прикључио српски поглавар Вацлав.
Српске снаге нису стигле до Прага, јер их је пресекла Владислављева војска.После тога Роже (изгледа брат Владислава) се измакао на Гору, и ту негде, на месту које се и данас (14.век) зове "Бојиште" , војске два брата су се сукобиле.Владислав је као победник освојио Праг.
 
Poslednja izmena:

Back
Top