U nekoj drljavoj knjižici, pronađenoj u podrumskoj zaostavštini moje muzikalne babe, opisana je operska sezona 1946-47. u Boljšom teatru, kojim je na kratko zablistala zvezda, soprana Koljke Zaharove, prelepog tranvestita anđeoskog glasa. Knjiga bez potpisanog pisca koga je Staljin verovatno streljao u svojim čistkama, ili mu je kao znak posebne milosti dozvolio da se anonimno raspiše, podrobno opisujući pikantne detalje iz Koljkinog života.
Zabeleženi su i prizori iz đačke klupe, kada je Koljka, dirnut ruskom poezijom, već dobijao napade sokratovske slabosti. Dok je profesor čitao Njekrasova ili Tjutčeva, Koljka je ispod klupe zavlačio ruku svom paru iz školske klupe, i masirao ga onako divljački kako to, što bi rekla Neva, "samo frustrirani maljčik ume". U muškom klozetu pevao je skaredne pesmice, vrckao je, depilirao malje.
Preko noći ružno pače razvilo se u labudicu. Naporedo s pravim znacima ženskosti koji su, na zavist i ljubomoru mnogih žena, obdarili njegovo telo, razvijao se i njegov glas, heruvimski nežan i efebski čulan. (Apel zavidljivima: nemojte ga mešati s kastratima, sapetim i neiživljenim dečacima koji sebi nikad nisu dali oduška, žrtvama surove fantazije nastale mnogo pre Kastra!)
Kada se poklanjao publici nacvjorckanoj od votke (koja je trupkala nogama, slaveći ga i psujući perverzni zanos u koji ih je uterivao), zadizao je kostim skoro do prepona i pokazivao butine, drhtave i vretenaste, zauvek izgubljene za fudbalske voleje i driblovanja.
Na premijeri "Evgenija Onjegina" Tatjana u njegovom izvođenju bila je nenadmašna što se glasa tiče, ali su neumoljivi reflektori obasjavali modrikaste obraze po kojima su se usled pevačkog napora pomaljale čekinje brade. Neki su mu donosili cveće i izjavljivali ljubav, neki su ga pljuvali. Ispljuvan vazduh koji ih je delio, bio je ispinjen nečim nalik na gustu spermu.
U garderobi, Koljku je lično posetio drug Staljin. Ni tada Koljka nije savladao nagon za zavođenjem. Obnažio je rame na kojem se ukazaše dva velika ožiljka od vakcinacije. Nije mu bilo dosta, te je zamolio druga Staljina da mu otkopča dugmeta haljine, iz koje iskočiše dve vidno dlakave bradavice, u koje se drug Staljin strogo zapiljio sučući brk.
Zbog neobičnih pojedinosti kojima obiluje ova priča bez svedoka, verujte da ju je napisao suprotan pol lično.