Nenad Čanak danas u Srbiji može da radi šta god hoće. Kao jedan od lidera vladajuće koalicije, kao gazda četvoro poslanika bez kojih nema evropejske, skupštinske većine, Čanak danas i ovde ima dozvolu za neograničeno kršenje Ustava i zakona.
Njemu je dozvoljeno ono što je svakom drugom zabranjeno. On može nekažnjeno da poziva na rušenje države, on sme da prekraja granice, on može da pljuje po Srbiji, Srbima, srpskoj Crkvi, istoriji...
E, sad u ovdašnjim medijima najviše je onih koji sve te silne Čankove ispade ignorišu ili tretiraju tek kao politikantsku estradu nedostojnu ozbiljnije analize. Ali, to je velika, fatalna greška! Svi oni u vrhu srpske politike koji danas potcenjuju Čanka ili su glupi ili imaju interesa da se prave glupi. Jer, kada Čanak pre neki dan, mrtav ‘ladan, izjavi da je Srbija okupator u Vojvodini, šta on zapravo radi?! Pa, isto ono što su Kučan, Tuđman, Izetbegović, Rugova radili krajem osamdesetih godina prošlog veka. On priprema teren, on ispira mozgove mladim ljudima, on šalje poruku srpskim neprijateljima da je spreman da za određenu količinu keša odradi još jedan prljavi posao, on konačno testira čvrstinu i odlučnost ovdašnje nacionalne elite...
No, da se razumemo, nije naš problem Nenad Čanak. On je samo posledica. Naš problem su oni u vrhu vlasti koji su mu dozvolili da radi to što radi. Naš problem je Boris Tadić. Naš problem je to što „voljeni predsednik", zarad očuvanja vlasti, ćutke gleda brojne Čankove sad već otvoreno secesionističke poruke. Naš problem je to što Tadić i „tadićevci" pristaju na sve otvorenije i sve bezobraznije ucene Čanka i njemu sličnih.
Boris Tadić nam, dakle, duguje brojne odgovore. On mora da objasni zašto Čanku oprašta neoprostivo. On mora da nam kaže dokle misli da ćutke prelazi preko ligaških poziva na novo rasparčavanje Srbije. On mora da kaže da li je zvanični stav DS-a ono što hoće Bojan Pajtić. Da li, moliću lepo, i predsednik smatra da je najbolje rešenje za Vojvodinu oživljavanje titoističkog ustava iz 1974. godine?! I zašto, na primer, predsednik misli da su Nišlije dvadeset puta manje vredne od Novosađana? Zašto jednima ide pet odsto od privatizacije DIN-a, a drugi dobiju čak 90 odsto od prodaje NIS-a?!
Objasnite, gospodine predsedniče. Vaše ćutanje ima se shvatiti kao saučesništvo.