da umrete sutra...

Gost377586

Veoma poznat
Poruka
11.136
s kim bi se oprostili,kome izvinuli a s kime bi proveli svoj poslednji dan?

da li ima nesto za cim bi zalili,neko koga bi pozvali da se objasnite i pomirite,i jel postoji nesto sto bi sebi dozvolili a nikad niste?

da li treba ziveti zivot punim plucima koliko nam to mat mogucnosti pruzaju,bez rezerve u emocijama(al sa nekim zdravim oprezom) dok ne uspemo ili velicansto propadnemo,jel znate tako neke ljude koji su sve ili nista i ne zale ni za cim?
kapiram da je svako posebna prica i skup isustva,al mi nekako deluje ko da se svi zadovoljavaju mirnim kalupom zivota,potpomognuti modernom tehnologijom koja onemogucava da se sudare sa strahovimai problemima...a i oni sto ne bleje na netu nekako ko da vlada opsta rezervisanost i to ne samo u ljubavi..

ko da je strah jaci od hrabrosti ili su svi postali toliko okrnjeni,te jedino pred kraj misle i zale za necim..
 
Nastojala bih da ga provedem u maksimalnom uzivanju sa meni dragim osobama.Ne bih nikoga zvala da mu se izvinim niti bih to trazila od njega,zapravo ispovijedila bih se svesteniku rano ujutro.......Mozda sam mogla dosta stvari uraditi bolje,ali one koje sam radila bile su iskrene,pa ne bih mnogo ni zalila........:)
 
pa ne sme,nismo tolko dobri:)
a i ne ide mi u prilog

- - - - - - - - - -



ma ko nas ijebe,svakako smo mrtvi:))))

ne znam ja sam mislila da ti je idgovorbio vise zezanje nego ozbiljan al da opet znas neku zanimljivu pricicu...u sv sl nebitno...
nego a jel bi sepomirio sa nekim..tipa cale i sl...jel bi oprostio radi drugih(iako to ne osecas)?
gde bi pobegao najedan dan da ugrejes srce?kod ljudi,na neko mesto sam?
jnt sto serem veceras..

- - - - - - - - - -

:lol:
 
tema je deplasirana jer niko na svetu ne zna tacan dan kada ce da bude rikavela...svet ne bi postojao kada bi znali taj dan jer bi se sve raspalo...realno ako ne verujes u sudbinu sve u zivotu biras osim zivota i smrti.
u stvarnosti, vecinu vaznih zivotnih odluka ne donosis nikad sam jer su sve spojene sa natprirodnim.
 
''Izvinuo'' se ne bih nikom, a bogami ni izvinio.

Ko se osvrće na prošlost i žali za bilo čim, taj je fundamentalno nezadovoljan svojom sadašnošću. Ne može se u isto vreme voleti sadašnjost i žaliti za nečim iz prošlosti. Sve ono što ti se desilo ili što si uradio u prošlosti te je neumitno dovelo do ovoga što si sada. Da su se stvari drugačije odvijale, ne bi bio u ovom duševnom stanju već bi bio u nekom drugom. Ali problem je što većina ljudi ne voli ovo što je sada te imaju za čim da žale. Onaj koji voli ono što je sada, taj fizički ne može da žali ni za čim iz prošlosti.
 
tema je deplasirana jer niko na svetu ne zna tacan dan kada ce da bude rikavela...svet ne bi postojao kada bi znali taj dan jer bi se sve raspalo...realno ako ne verujes u sudbinu sve u zivotu biras osim zivota i smrti.
u stvarnosti, vecinu vaznih zivotnih odluka ne donosis nikad sam jer su sve spojene sa natprirodnim.
poenta teme je o ponasanju i promenama,zaljenju itd..
svebodluke su spojene sa natprirodnim:lol:batice ja u to ne verujem;)
 
Da se pomirim ili nesto ne, nisam ni sa kim u ratnim odnosima, a ni od nekog posebnog nemam da se oprostim.
Da li bih zalio, pa moguce da bih, uglavnom jer sam se bojao da uradim neke stvari. Mozda sam mogao zivot da prozivim srecniji, sa nekim kvalitetnijim i boljim ljudima.

Ziveti punim plucima zavisi od licne filozofije. Nekome je zivot punim plucima da ima iza sebe normalnu porodicu koja ga voli, nekome je da proputuje svet, nekome da se napija i debilise svako vece #YOLO.
 
ja msm da bi ja totalno poludela:D,radila sve sta stignem i sta hocu,oprostila sebi neke stvari,rekla svima sta mislim,osim onima koje bi to povredilo bas bas,ofarbal se u zeleno ili roze i mozda osisala na kratko:mrgreen:,provozala onim balonom itd itd..
u sv sl ne znam,bilo bi mi zao nekih stvari,al opet da mogu da vratim vreme ne znam ni dal bi sama mogla da uticem na malu ludu mene da bude normalnija....
ne znam dal bi zelela da ubedim malu sebe da veruje u nesto drugo,sto bi bilo zdravije za dalji razvoj,kad ne mogu stariju sebe,al dobro sad te price vise i nisu problem...
i zadnji da n bi mozda i iskoistila da nateram ljude da se vise vole i da imaju vise strpljenja jedni za druge..
 
Nemam pojma, ne mogu ni da pretpostavim nepristrasno.. Valjda treba imati i poduži životni staž da bi i odlazak osmislio.. Mada, nisam nikad bila teatralna, možda bih i ovde propustila želje, čestitke i pozdrave. Još ako bi mi se najavila u pms-u, verovatno bih je dočekala širom raširenih ruku i naoštrenih noktiju. :think:
 
s kim bi se oprostili,kome izvinuli a s kime bi proveli svoj poslednji dan?

da li ima nesto za cim bi zalili,neko koga bi pozvali da se objasnite i pomirite,i jel postoji nesto sto bi sebi dozvolili a nikad niste?

da li treba ziveti zivot punim plucima koliko nam to mat mogucnosti pruzaju,bez rezerve u emocijama(al sa nekim zdravim oprezom) dok ne uspemo ili velicansto propadnemo,jel znate tako neke ljude koji su sve ili nista i ne zale ni za cim?
kapiram da je svako posebna prica i skup isustva,al mi nekako deluje ko da se svi zadovoljavaju mirnim kalupom zivota,potpomognuti modernom tehnologijom koja onemogucava da se sudare sa strahovimai problemima...a i oni sto ne bleje na netu nekako ko da vlada opsta rezervisanost i to ne samo u ljubavi..

ko da je strah jaci od hrabrosti ili su svi postali toliko okrnjeni,te jedino pred kraj misle i zale za necim..

Ni sa kim se ne bih opraštala, zašto da rastužujem ljude. Za oproštaj bih zamolila jednog Grka kojeg sam strahovito povredila. Poslednji dan bih provela sa svojim psom u prirodi. Nema nikog za kim bih žalila. Sve je to voda ispod mosta, oproštaj, pomirenje...ništa od toga. Život treba živeti punim plućima, s tim što baš ne zavisi samo od nas, mnogo što šta može osobu da spreči u življenju punim plućima. Ne poznajem nikog ko ne žali ni za čim. Blejanje na netu...je posebna tema :lol: U principu kad god mogu da zbrišem od monitora, nema sreće veće.

A smrt me ne plaši. Nimalo. Ionako je većina onih sa kojima sam se razumela (ili mogla da se razumem) ili pomrla i ili otišla odavde. Ne sviđa mi se sad. Valjda zato ne bih ni žalila kad bih ga napustila, iznenada i bez najave. Ili sa najavom. Svejedno. Sada živim samo za neke lepe trenutke, koji kratko traju i brzo prođu, a onda se vraćam u sivu svakodnevicu. Olovne godine.
 
Ni sa kim se ne bih opraštala, zašto da rastužujem ljude. Za oproštaj bih zamolila jednog Grka kojeg sam strahovito povredila.

ima te dodje zesci roming pa ce te kopaju iz sanduka da platis :lol: jer kad se moli oprostaj, taj razgovor cesto zna da se protegne na nekoliko sati posto pocne sa onim gadis mi se skote ili kucko, pa se smiri, pa se cmace, pa se seca proslosti i na kraju se dodatno zacini sa stotinak sms-ova ako se pomirite od onog trivijalnog jel si sad ok..pa do onog a sta imas sad na sebi :p...licno, kada zesce zaserem sa nekom zenom i kada se mirimo, cekam prvi u mesecu da mi ulete minuti iz paketa da ne udjem u trosak ako nije na istoj mrezi :lol:
 

Back
Top