Decenijama nam je najveca uvreda sto smo mali pa se upinjemo kao niska osoba koja se propinje na prste i glasno govori ne bi li se umesala u razgovor.
Mesamo se tamo gde ama bas nikavog razloga za nase mesanje nema. I onda poturimo svoj tur a mali po turu dobije lako. Em nema ko da ga brani em nema snagu sam da se brani.
Posle nam bude djavo kriv pa se zalimo kako nas niko "ne voli"...kao da neko treba u politici stvarno da voli.
Sankcije treba da budu pitanje politicke a ne emotivne odluke. Hirurg operise i gadne stvari, to je coveku posao. Politicar, makar u teoriji, ima obavezu da donese najbolju odluku po buducnost svoje zemlje.
Moraju se stvari racionalizovati i staviti na kantar. Koliko kosta doneti sankcije a koliko kosta ne doneti sankcije.
Ljubav cuvati za muza i zenu.
Ovako izgubljeno, levo i desno, uz cara i protiv cara, sa EU i bez EU...delujemo pomalo sasavo...kud svi tu i ti i beri svoju brigu a ne svetsku...dao bog svojih briga imas za izvoz...