Da li žene treba same da odgajaju mušku decu

Richard III

Domaćin
Poruka
3.892
Da li su žene emocionalno i psihički opremljene da same odgajaju mušku decu na pravi način? Ja što sam stariji sve sam ubedjeniji da to nije slučaj, iako sam ranije imao nešto drugačije mišljenje. Majka nikad ne može da zameni ulogu oca, niti pruži muškom detetu ono što je potrebno da bi ono sazrelo u muškarca. Znam za mnogo slučajeva dece koja dolaze iz ovakvih porodica, i mnoga imaju izražene probleme u socijalnom, psihičkom, društvenom ili nekom drugom smislu. Mnoge objavljene studije kazuju da ovakva muška deca često kasnije imaju problema u životu, mnoga skrenu i u kriminal, nelegalne radnje, ili se odaju drogama, alkoholu, depresiji, suicidu itd.

Naravno, da se razumemo, ja ne negiram herojstvo samohranih majki, one su svakako heroji jer su na sebe preuzele taj gigantski zadatak, ali se ovde bavim njihovom objektivnom sposobnošću da podignu mušku decu na pravi način, a da ta deca ne postanu ili hiper-razmaženi pojedinci koji bi uvek sve i odmah, ili ženskasti mekušci i pasivci koji drugima služe za otirač (često i kombinacija ovo dvoje). Šta vi mislite?
 
Poslednja izmena:
Imas milion tema o tome, sto dokaza preko unipolarnosti pristupa i vaspitanja, sto preko odsustva figure autoriteta itd...
Tvoja tema se moze shvatiti kao provokacija i preispitivanje takvog stava, a ne lenjost i glupost usled neznanja koriscenja search alata na forumu...

Sta ce biti kada u ovu temu ubacimo i homoseksualnu varijantu seksualnosti....

Da li je istopolni brak dobra ideja? Da li je odrastanje uz dvoje bioloških (heteroseksualnih) roditelja najbolja sredina za razvoj deteta? Prema svemu što nauka zna o braku, porodici i roditeljstvu, odgovor na oba pitanja je isti: Da. Kakve, međutim, to implikacije ima po centralno pitanje u savremenoj debati o gej pravima: Treba li gejevima i lezbejkama dopustiti da usvajaju decu?

Do nedavno, istraživači su bezmalo jednoglasno isticali da je venčani, heteroseksualni par bioloških roditelja u stanju da detetu obezbedi bolje i stabilnije uslove za odrastanje i razvoj u poređenju s nevenčanim heteroseksualnim parovima, samohranim roditeljima, rastavljenim i/ili razvedenim parovima i, implicitno, istopolnim roditeljima. Uzmimo da je to tačno; imajući u vidu da u realnosti ogroman broj dece ne živi pored svoja oba biološka roditelja, postavlja se pitanje: Koliko su ostali vidovi roditeljstva inferiorni u odnosu na „ideal“?

Akademski diskurs u vezi s gej parovima i njihovom adaptiranošću za roditeljstvo počeo je da se menja 2001, nakon rada američke sociološkinje Džudit Stejsi (Judith Stacey), „Da li je seksualna orijentacija roditelja bitna?„, objavljenog u časopisu American Sociological Review. Članak je zapravo metaanliza 21 uporedne studije gej i heteroseksualnih parova/roditelja, od kojih je svaka manje ili više uspešno nastojala da odgovori na pitanje: Da li se i u kojoj meri deca koju odgajaju gej roditelji razlikuju u odnosu na decu koja odrastaju uz svoje biološke, heteroseksualne roditelje? Ukratko, sumarni rezultat je sledeći:

Mada između dece heteroseksualnih i dece homoseksualnih roditelja postoje razlike, one su daleko manje od zdravorazumskih očekivanja. Neke od njih – na primer, veća sklonost dece gej roditelja da eksperimentišu sa istopolnim seksom – ne mogu se ni ubrojiti u deficite; kao takve ih doživljavamo jedino zbog toga što odstupaju od vladajućom kulturom oblikovanog standarda.

Nalaz da seksualna orijentacija roditelja ne utiče značajno na životne ishode dece ponovljen je i u kasnijim studijama, metaanalizama kojima su obuhvaćena i novija istraživanja, izvedena na bolje definisanim uzorcima. Istovremeno, znatan broj istraživača došao je do zaključka da su eventualno slabije performanse dece gej roditelja rezultat nepovoljne socijalne klime u odnosu na homoseksualnost.

Vise na : Sonja Pavlovic PhD in psychology
 
Cilj treba da bude :dobro socijalizovan muškarac-žena,sklon-a anarhiji,sposoban-a da se nosi s većinom situacija...

Tečko će kod nas neko da odvaspita-odgoji sam takvo skoro idealno dete...
Prvo,mora biti odlićan genetski "materijal",mora imati solidne egzistencijalne uslove za rast i odrastanje i mora
imati vaspitače i uzore koji će mu preneti potrebne informacije i formirati mu odgovarajući superego...
Pre svega,žemlja Srbija s okolinom i nije pogodno tlo za tako nešto...

Savet:Rađajte decu negde gde su povoljniji uslovi za odrastanje dece!
 
Da li su žene emocionalno i psihički opremljene da same odgajaju mušku decu na pravi način? Ja što sam stariji sve sam ubedjeniji da to nije slučaj, iako sam ranije imao nešto drugačije mišljenje. Majka nikad ne može da zameni ulogu oca, niti pruži muškom detetu ono što je potrebno da bi ono sazrelo u muškarca. Znam za mnogo slučajeva dece koja dolaze iz ovakvih porodica, i mnoga imaju izražene probleme u socijalnom, psihičkom, društvenom ili nekom drugom smislu. Mnoge objavljene studije kazuju da ovakva muška deca često kasnije imaju problema u životu, mnoga skrenu i u kriminal, nelegalne radnje, ili se odaju drogama, alkoholu, depresiji, suicidu itd.

Naravno, da se razumemo, ja ne negiram herojstvo samohranih majki, one su svakako heroji jer su na sebe preuzele taj gigantski zadatak, ali se ovde bavim njihovom objektivnom sposobnošću da podignu mušku decu na pravi način, a da ta deca ne postanu ili hiper-razmaženi pojedinci koji bi uvek sve i odmah, ili ženskasti mekušci i pasivci koji drugima služe za otirač (često i kombinacija ovo dvoje). Šta vi mislite?
znaci ovi iz hronika nemase oceve,ne bi reko
 
Da li su žene emocionalno i psihički opremljene da same odgajaju mušku decu na pravi način? Ja što sam stariji sve sam ubedjeniji da to nije slučaj, iako sam ranije imao nešto drugačije mišljenje. Majka nikad ne može da zameni ulogu oca, niti pruži muškom detetu ono što je potrebno da bi ono sazrelo u muškarca. Znam za mnogo slučajeva dece koja dolaze iz ovakvih porodica, i mnoga imaju izražene probleme u socijalnom, psihičkom, društvenom ili nekom drugom smislu. Mnoge objavljene studije kazuju da ovakva muška deca često kasnije imaju problema u životu, mnoga skrenu i u kriminal, nelegalne radnje, ili se odaju drogama, alkoholu, depresiji, suicidu itd.

Naravno, da se razumemo, ja ne negiram herojstvo samohranih majki, one su svakako heroji jer su na sebe preuzele taj gigantski zadatak, ali se ovde bavim njihovom objektivnom sposobnošću da podignu mušku decu na pravi način, a da ta deca ne postanu ili hiper-razmaženi pojedinci koji bi uvek sve i odmah, ili ženskasti mekušci i pasivci koji drugima služe za otirač (često i kombinacija ovo dvoje). Šta vi mislite?

U ww1 poginuo je svaki treći vojno sposoban Srbin, nacija je bila pred izumiranjem, ali se to nije desilo zahvaljujući ženama. Udovice su podigle svoju decu, a one koje su imale muževe, one su rađale puno dece.

Naravno, ti pričaš o izboru, a ovo su objektivne okolnosti,ali i to pokazuje da žene mogu da podignu decu same. Pitanje je da li bi isto tako uspešni bili i sami muškarci.Nevezano za pol deteta :)
 
Nije moguće generalizovati i jednosmernim odgovorom dati kalup za sve slučajeve.
Niti su svi muškarci niti su sve žene u istom stadijumu duhovne zrelosti.
Šta ovo znači?
Svaka osoba, iz života u život razvija u sebi i muške i ženske principe i nastoji da ih dovede u balans. Uistinu, to čini nesvesno ili bar najveći broj života (inkarnacija).
Ako je žena (muškarac) u odmaklom stadijumu duhovne zrelosti i u dobrom je balansu po pitanju ovih unutarnjih principa onda je takva osoba, nezavisno od pola sposobna da podiže oba pola deteta sa dobrim ili zadovoljavajućim uspehom.
Kako to?
Takva osoba, nezavisno od pola ima razvijene osobine preduzimljivosti, aktivnosti, progresivnosti ali i intuitivnosti i promišljenosti odnosno pasivnosti dosta dobro razvijene i kao takve može ih usađivati kod svoje dece - budući da deca ne nasleđuju osobine genetskim putem već ih kopiraju od svojih roditelja i u pisuju u svoj um kao etalon za dalje ponašanje i odnos prema životu.
Uistinu, ovi detalji su još uvek malo ili nimalo nisu poznati današnjem čoveku pa čak ni oba roditelja ne uspevaju sagledati šta je najvažnije i kako pristupiti odgoju dece da bi imala pristup životu mnogo uspešnijim i efikasnijim nego što je to imao ceo niz predaka u porodičnoj liniji...
 
Detetu treba otac, muška figura u životu, drugari iste ekipe, kako bi i samo moglo da sazri.

Dete bez oca će uvek tražiti da bude blizu muških figura, jakih i sposobnih, koje će da ga nauče stvarima za koje dete zna da ženska figura nikada neće.

Muškarci i žene su dva odvojena sveta. Dete koje odrasta samo sa ženskim članovima porodice će razumeti žene bolje, dok dete koje odrasta isključivo u muškom društvu će imati problema sa emotivnim sazrevanjem.

Potrebno je da ima i mušku i žensku stranu pored sebe kako bi odrastao u psihički normalnu osobu koja je u stanju da isto to pruži svom detetu sutra. Deca koja su rasla posmatrajući svađe roditelja, ogovaranja, spletke ili među roditeljima koji su stalno terali inat jedno drugom će gledati da ima razvode čak i kada su deca blizu. Ovakvi ljudi nisu zreli ni emotivno, a ni duševno na kraju krajeva, te pribegavaju kojekakvim drogama (najčešće bensedini), lutaju bez plana i cilja te ulaze u veze sa ljudima koji su ili i sami pred razvodom ili uveliko razvedeni, očekivajući porodičnu idilu u svojim četrdesetim što je, inače, izuzetno mala šansa da se i ostvari. Ako se kojim slučajem i ostvari drugi ili treći brak, velika je šansa da će i pući jer, ponovo, osoba nije dovoljno emotivno zrela, a ne ulazi se olako u brak sa ljudima.

To posle stvara puno drugih nevolja, laganje u društvu ili tome slično. Svako ko smatra da detetu treba samo jedan roditelj nema pojma osnovnu psihologiju deteta.

Najčešći uzrok pucanja brakova je nemaština, ljubomora sa ženine strane jer muškarac ide da posećuje decu iz prethodnog braka i njima posvećuje više pažnje, daje novac ili nešto deseto u tom smislu.

Jednostavno rečeno, ženska osoba NIJE u stanju da od dečaka načini muškarca, već će od njega praviti debila. Dete će u gotovo svemu uvek da pronađe idola ili figuru u muškim osobama. Mamina kmeza, pekmeza, ostane samac do 45te godine, ili nastavi da živi sam, putuje po svetu ili ima jednu ljubav koja se tragikomično završi zbog kompleksa, bude glupost i ludost.

Muškom detetu NE TREBA žensko okruženje ni u ludilu jer to apsolutno guši muško dete koje će to sve da potiskuje u sebi, izgubiće poverenje u sebe, dešavaće se čak i promene na psihofizičkom planu jer ta potišenost, nesigurnost će se odraziti prvenstveno na školu, na dešavanja sa društvom, dešavaće se mokrenje u krevetu pa možda čak i stolica, a to se sve događa ukoliko dete naglo izgubi mušku figuru u svom životu. Zavisi od deteta do deteta, ali ipak svaka majka koja deci brani očinsku figuru u životu je jednostavno rečeno idiot koji nema pojma ni o svom životu, a tek ne o životu dece i zbog toga će je deca kasnije mrzeti, pljuvati ili nešto još gore.

''Stefane, dođi da ti uradim piling''
''Evo, mama''
''Saće mama da ti nađe ženu''
''Dobro, mama''

:thumbdown::thumbdown::thumbdown:
 
Da li su žene emocionalno i psihički opremljene da same odgajaju mušku decu na pravi način? Ja što sam stariji sve sam ubedjeniji da to nije slučaj, iako sam ranije imao nešto drugačije mišljenje. Majka nikad ne može da zameni ulogu oca, niti pruži muškom detetu ono što je potrebno da bi ono sazrelo u muškarca. Znam za mnogo slučajeva dece koja dolaze iz ovakvih porodica, i mnoga imaju izražene probleme u socijalnom, psihičkom, društvenom ili nekom drugom smislu. Mnoge objavljene studije kazuju da ovakva muška deca često kasnije imaju problema u životu, mnoga skrenu i u kriminal, nelegalne radnje, ili se odaju drogama, alkoholu, depresiji, suicidu itd.

Naravno, da se razumemo, ja ne negiram herojstvo samohranih majki, one su svakako heroji jer su na sebe preuzele taj gigantski zadatak, ali se ovde bavim njihovom objektivnom sposobnošću da podignu mušku decu na pravi način, a da ta deca ne postanu ili hiper-razmaženi pojedinci koji bi uvek sve i odmah, ili ženskasti mekušci i pasivci koji drugima služe za otirač (često i kombinacija ovo dvoje). Šta vi mislite?

Ključna rečenica, već u 5-6 godina dečak je popustio naglo u školi i uveliko ima tendenciju ka suicidu. Pojavljuje se naznaka svraba na koži, sve nastalo uticajem stresa nad detetom. Čist psihološki problem koji sam MNOGO puta susretao u radu sa socijalnim službama. To je apsolutno tačno, jer socijalne službe ne interesuje psihofizičko stanje deteta, optužiće roditelje za sve, a dete će da se vucara po raznoraznim institutima gde će se tražiti mišljenja stručnjaka raznoraznog kalibra.

Socijalne službe koje razdvajaju dete od oba roditelja su kancer današnjice i moderne porodice iza kojih stoje često propali isfeminizirani slučajevi babadevojka, često koje leče komplekse malograđanstva glumeći neku silu, šta li. To treba sve pobiti, najozbiljnije.

LINK : http://www.dailymail.co.uk/news/art...ices-paid-bonuses-snatch-babies-adoption.html
 
Poslednja izmena:
Ko će odgajati mog sina, ako ga i ja napustim? Slobodno mogu tako da pišem, kad je tako.

Bila sam ubedjena da su deca radost života i da je velika sreća kad dolaze na svet. E, pa zeznula sam se. Ja sam decu rodila sebi. Očigledno, jer su se svi razbežali. Otac pošalje pare koliko mu je sud naredio i tačka. Presudom ima pravo da ih vidja, da ih vodi kod sebe, da provode vreme zajedno... Džaba presuda. Skotina se uopšte ne javlja. Kako on, tako i cela njegova familija. Nemaju drugu decu u porodici, nije ni izgledno da će ih imati i ne javljaju se. Nema ih.
Moji roditelji imaju svoj život, nema ni njih. Ustvari, ima, ali ne pretrže se niko.
Ko će da brine o mom sinu, ako i ja kažem da želim svoj život za sebe, kao što je otac to uradio? Ko će, ako sam ja žensko, pa nije baš najbolje da odrasta sa ženom? Šta pričate ljudi? Mislite da sam ja želela da mi se život pretvori u ovo? Koja žena želi sama da se bori za svoju decu? Inače je roditeljstvo najozbiljniji i najteži posao za oba roditelja, a za samohranu majku u društvu koje boli uvo što je ona sama... pa nemojte molim Vas...
 
Ko će odgajati mog sina, ako ga i ja napustim? Slobodno mogu tako da pišem, kad je tako.

Bila sam ubedjena da su deca radost života i da je velika sreća kad dolaze na svet. E, pa zeznula sam se. Ja sam decu rodila sebi. Očigledno, jer su se svi razbežali. Otac pošalje pare koliko mu je sud naredio i tačka. Presudom ima pravo da ih vidja, da ih vodi kod sebe, da provode vreme zajedno... Džaba presuda. Skotina se uopšte ne javlja. Kako on, tako i cela njegova familija. Nemaju drugu decu u porodici, nije ni izgledno da će ih imati i ne javljaju se. Nema ih.
Moji roditelji imaju svoj život, nema ni njih. Ustvari, ima, ali ne pretrže se niko.
Ko će da brine o mom sinu, ako i ja kažem da želim svoj život za sebe, kao što je otac to uradio? Ko će, ako sam ja žensko, pa nije baš najbolje da odrasta sa ženom? Šta pričate ljudi? Mislite da sam ja želela da mi se život pretvori u ovo? Koja žena želi sama da se bori za svoju decu? Inače je roditeljstvo najozbiljniji i najteži posao za oba roditelja, a za samohranu majku u društvu koje boli uvo što je ona sama... pa nemojte molim Vas...
miki ti si heroj<3
 
Da li su žene emocionalno i psihički opremljene da same odgajaju mušku decu na pravi način? Ja što sam stariji sve sam ubedjeniji da to nije slučaj, iako sam ranije imao nešto drugačije mišljenje. Majka nikad ne može da zameni ulogu oca, niti pruži muškom detetu ono što je potrebno da bi ono sazrelo u muškarca. Znam za mnogo slučajeva dece koja dolaze iz ovakvih porodica, i mnoga imaju izražene probleme u socijalnom, psihičkom, društvenom ili nekom drugom smislu. Mnoge objavljene studije kazuju da ovakva muška deca često kasnije imaju problema u životu, mnoga skrenu i u kriminal, nelegalne radnje, ili se odaju drogama, alkoholu, depresiji, suicidu itd.

Naravno, da se razumemo, ja ne negiram herojstvo samohranih majki, one su svakako heroji jer su na sebe preuzele taj gigantski zadatak, ali se ovde bavim njihovom objektivnom sposobnošću da podignu mušku decu na pravi način, a da ta deca ne postanu ili hiper-razmaženi pojedinci koji bi uvek sve i odmah, ili ženskasti mekušci i pasivci koji drugima služe za otirač (često i kombinacija ovo dvoje). Šta vi mislite?
Koliko godina ti imas, 14? Ozbiljno pitam...recu ti zato tine moj miji maji
 

Back
Top