Da li volite nekog člana porodice više nego oca i majku?

white_warg

Iskusan
Poruka
5.883
Ah...
Da, u mom slučaju da. Volim.
Mog dedu volim više od oca i majke zajedno.

Nisam odgajena sa ocem. Deda mi je uvek bio zamena za njega. Uvek sam njemu sve prvo govorila pa onda majci.
I dan danas prvo njemu nešto kažem pa tek onda majci.


Pre neki dan sam sanjala da je umro i pala sam sa kreveta. Sva sreća majka je bila na poslu, a u suprotnom bi se prestravila da me je videla.
Sećam se tog sna nažalost. I sećam se svog vrištanja i plakanja. Ono što je najgore, sećam se tog bola. Tog osećaja praznine.
Bože što je užasno.

Onda,kada sam se probudila, zgrabila sam telefon i pozvala dedu.
Zamalo srčani da dobijem kad se nije javio na telefon.
Bio mu se ugasio pa ga je stavio na punjač.
Onda kada se konačno javio,tako mi je laknulo. A do tada sam se tresla.
I kada sam mu ispričala za san,on se zacenio od smeha i rekao mi da sam mu barem sad produžila život.


Eh....
Užasno je sanjati nečiju smrt. Užasno....
Ako deda bude umro, umreću i ja sa njim. Ne mogu to preživeti...nema šanse.
Povezani smo previše.

Sa kim ste vi najbliži u porodici?
Ili familiji?
 
I meni je deda značio mnogo više nego li roditelji. Sa njim sam imala posebnu vezu i bio je moja omiljena osoba na svetu do kraja.
Sad već na jučerašnji dan mu je bila treća godišnjica i moram priznati da nisam mnogo tugovala. Ovih dana sam ga sanjala i to mi je popravilo raspoloženje za mnogo narednih dana.
Posetila sam ga, ali nisam dugo ostala. Nije ni on voleo groblja.

Plašila sam se tog dana uvek i mislila da će me ubiti takvo jedno saznanje, ali, vidiš, nije. Bilo je teško, ali i otrežnjujuće: ''Nema više tvog životnog čuvara, zaštitnika, onog ko hrabri, gura, navija!''
Niko više ne pominje i ne zna nadimke koje mi je on nadevao.
I od tad sam sama sebi moj deda.
I mean... You know what I mean! :D

Ali, da, razumem te, i Bog neka poživi tvog dedu dugo, dugo...

I tvoj deda je nekad bio mlad i voleo babu ili dedu, oca, majku, ali eto-živeo je lep život i dočekao da te zavoli i da njega ti voliš toliko, a to je divno i vredi. Tako i ti treba sutra da dočekaš da te neko toliko voli u tvojoj starosti.
 
Ah...
Da, u mom slučaju da. Volim.
Mog dedu volim više od oca i majke zajedno.

Nisam odgajena sa ocem. Deda mi je uvek bio zamena za njega. Uvek sam njemu sve prvo govorila pa onda majci.
I dan danas prvo njemu nešto kažem pa tek onda majci.


Pre neki dan sam sanjala da je umro i pala sam sa kreveta. Sva sreća majka je bila na poslu, a u suprotnom bi se prestravila da me je videla.
Sećam se tog sna nažalost. I sećam se svog vrištanja i plakanja. Ono što je najgore, sećam se tog bola. Tog osećaja praznine.
Bože što je užasno.

Onda,kada sam se probudila, zgrabila sam telefon i pozvala dedu.
Zamalo srčani da dobijem kad se nije javio na telefon.
Bio mu se ugasio pa ga je stavio na punjač.
Onda kada se konačno javio,tako mi je laknulo. A do tada sam se tresla.
I kada sam mu ispričala za san,on se zacenio od smeha i rekao mi da sam mu barem sad produžila život.


Eh....
Užasno je sanjati nečiju smrt. Užasno....
Ako deda bude umro, umreću i ja sa njim. Ne mogu to preživeti...nema šanse.
Povezani smo previše.

Sa kim ste vi najbliži u porodici?
Ili familiji?
Burazera volim više od roditelja!
 
I meni je deda značio mnogo više nego li roditelji. Sa njim sam imala posebnu vezu i bio je moja omiljena osoba na svetu do kraja.
Sad već na jučerašnji dan mu je bila treća godišnjica i moram priznati da nisam mnogo tugovala. Ovih dana sam ga sanjala i to mi je popravilo raspoloženje za mnogo narednih dana.
Posetila sam ga, ali nisam dugo ostala. Nije ni on voleo groblja.

Plašila sam se tog dana uvek i mislila da će me ubiti takvo jedno saznanje, ali, vidiš, nije. Bilo je teško, ali i otrežnjujuće: ''Nema više tvog životnog čuvara, zaštitnika, onog ko hrabri, gura, navija!''
Niko više ne pominje i ne zna nadimke koje mi je on nadevao.
I od tad sam sama sebi moj deda.
I mean... You know what I mean! :D

Ali, da, razumem te, i Bog neka poživi tvog dedu dugo, dugo...

I tvoj deda je nekad bio mlad i voleo babu ili dedu, oca, majku, ali eto-živeo je lep život i dočekao da te zavoli i da njega ti voliš toliko, a to je divno i vredi. Tako i ti treba sutra da dočekaš da te neko toliko voli u tvojoj starosti.
Hvala ti :heart:
 
pre :heart: i 🐞🐞 .... moju sesrtu S.....
tako i vaspitani da sve resavamo udruzeni ...i toliko izlazaka i radosti i tuge i svega podelili i uvek tu jedno za drugo.i Na visokom drugom mestu je mam moje mame , baka Milunkica moja ... lcz

Rastuzim se kada vidim, cujem , da se braca ili sestre ili brat i sestra svadjaju , ne pricaju, nemaju osecaj da su jedna krv, jedno srce u dva tela.


Beztebre rasplakao sam se
 
pre :heart: i 🐞🐞 .... moju sesrtu S.....
tako i vaspitani da sve resavamo udruzeni ...i toliko izlazaka i radosti i tuge i svega podelili i uvek tu jedno za drugo.i Na visokom drugom mestu je mam moje mame , baka Milunkica moja ... lcz

Rastuzim se kada vidim, cujem , da se braca ili sestre ili brat i sestra svadjaju , ne pricaju, nemaju osecaj da su jedna krv, jedno srce u dva tela.


Beztebre rasplakao sam se
Drago mi je što barem ima ljudi na krstarici koji se ne stide svojih emocija.
Svaka čast. :heart:
 
Volim i svog oca neizmerno, sina mog omiljenog dede, jesmo kao luda braća jer me je vrlo mlad dobio a u stanju smo bili i ostali da se kao vuci pokačimo oko kocke čokolade, parčeta hleba.
Živimo kao jedinci a morali smo da se takmičimo između sebe i delimo moju babu i dedu, da se otimamo o njih, dokazujemo, ali danas imamo krajnje iskren prijateljski odnos lišen bezrazložnog umiljavanja i samo par minuta kasnije nakon neke rasprave sledi apologetična i anegdotarna razmena dobara između starosti i iskustva i mladosti i hrabrosti.
Bila bih cinik da kažem da sad kad nema dede moj otac nije moja omiljena osoba.
To stvorenje uvek puca tamo gde vežbam još uvek da kažem kao što bi moja baka: ''Dobro.''

Moja baka je tip osobe sa kojom i oko koje nema rasprave, ona je mag u tome, a samo kaže: ''Jeste.'', i ''Dobro.'', i čovek u žaru za raspravu stane i kao-čoveče, ovde nema šta više da se kaže, njeni ''Dobro.'' i ''Jeste.'' su kao vatrogasci, ćutiš i misliš u sebi pokislo i popi*ano: ''Koja sam ja meni ovca!''
I nju volim do beskraja i nadam se da ću jednom moći to kao ona-po kratkom postupku :''Dobro.'', ''Jeste.'' !
 
Ah...
Da, u mom slučaju da. Volim.
Mog dedu volim više od oca i majke zajedno.

Nisam odgajena sa ocem. Deda mi je uvek bio zamena za njega. Uvek sam njemu sve prvo govorila pa onda majci.
I dan danas prvo njemu nešto kažem pa tek onda majci.


Pre neki dan sam sanjala da je umro i pala sam sa kreveta. Sva sreća majka je bila na poslu, a u suprotnom bi se prestravila da me je videla.
Sećam se tog sna nažalost. I sećam se svog vrištanja i plakanja. Ono što je najgore, sećam se tog bola. Tog osećaja praznine.
Bože što je užasno.

Onda,kada sam se probudila, zgrabila sam telefon i pozvala dedu.
Zamalo srčani da dobijem kad se nije javio na telefon.
Bio mu se ugasio pa ga je stavio na punjač.
Onda kada se konačno javio,tako mi je laknulo. A do tada sam se tresla.
I kada sam mu ispričala za san,on se zacenio od smeha i rekao mi da sam mu barem sad produžila život.


Eh....
Užasno je sanjati nečiju smrt. Užasno....
Ako deda bude umro, umreću i ja sa njim. Ne mogu to preživeti...nema šanse.
Povezani smo previše.

Sa kim ste vi najbliži u porodici?
Ili familiji?
jao, i ja sam htela da umrem kad mi je deda umro,
imala sam 14 godina, krenula u srednju, najgore vreme
deda bio inace zdrav, dosli po mene u skolu da mi kazu,
to je bio najveci sok u mom zivotu,
kad smo stigli do kuce, uletela sam u kucu i ljubila ga mrtvog,
i drmala i vikala nije umro,
nisam mogla godinu dana da dodjem sebi,
u skoli popustila,...niko mi nije verovao da je zbog toga,
ali i babu sam isto toliko volela,
jer sam kod njih odrasla,
ali kad je baba umrla bila sam odrasla,
i sebe godinama psihicki spremala za taj trenutak
 
jao, i ja sam htela da umrem kad mi je deda umro,
imala sam 14 godina, krenula u srednju, najgore vreme
deda bio inace zdrav, dosli po mene u skolu da mi kazu,
to je bio najveci sok u mom zivotu,
kad smo stigli do kuce, uletela sam u kucu i ljubila ga mrtvog,
i drmala i vikala nije umro,
nisam mogla godinu dana da dodjem sebi,
u skoli popustila,...niko mi nije verovao da je zbog toga,
ali i babu sam isto toliko volela,
jer sam kod njih odrasla,
ali kad je baba umrla bila sam odrasla,
i sebe godinama psihicki spremala za taj trenutak
Moj deda nije umro,ali crcu za njim ukoliko bude ne daj boze...



zao mi je stvarno sto si sve to prezivela
 
Moj deda nije umro,ali crcu za njim ukoliko bude ne daj boze...



zao mi je stvarno sto si sve to prezivela
ti si verovatno sad odrasla osoba,
radi na svojoj psihi za taj momenat,
kod mene je pomoglo kad je baba umrla,
jedino sto par godina nisam mogla uci u njenu kucu posle njene smrti,
gde su se posle moji roditelji preselili,
gde me je sve podsecalo na nju
 

Back
Top