Neke ljude volim da čitam, jer imaju fascinantan um, neke ljude doživljavam kao prijatelje, jer imaju životno iskustvo, neke baš cenim i poštujem, jer su jako mudri i odmereni,, jer su dobronamerni, i divni ljudi ...a ostale i ne primećujem. Čak i kada ih prenikovane...prepoznam. Odnosno, prepoznajem. Da.
Te ljude, gore navedene, cenim i poštujem, vredujem. U njihovim rečima i mislima, uživam.
Ali, način kao što ti pitaš, stalo, kao stalo, stalo...emotivno...da crkavam, da upijam nečije reči, koje imaju moć da me razbole i ozdrave...Ne.
Na taj način mi nije stalo.
Na da mi nije stalo, prejaka je to reč..nego mi je ravno.
Što da mi bude stalo?