Da li su video igre umetnost?

jedan zanimljiv komentar sa neta

"Silazi sa tog kompjutera! Po ceo dan sediš tu i bleneš u taj ekran! Samo gubiš vreme! Te igrice ničemu ne služe! A i nasilne su, kako možeš to da igraš?" –svačija keva, ikad.

Kao i strip ili film, u svom začetku video igra, kao umetnički medij, nailazi na otpor. Video igre u tom pogledu i danas znaju da budu na lošem glasu, pogotovo kod nas. Uglavnom demonizovane, predstavljenje kao faktor koji pospešuje agresivnost, anti-socijalno ponašanje. Ali da skratim mudroserje, citiraću jednu, svim gejmerima, dragu osobu – „Video igre su loše za vas? To su rekli i za rokenrol", rekao je Šigeru Mijamoto, čovek koji je napravio samo najuticajniju i verovatno najvažniju igru svih vremena – Super Mario Bros .

Video igre su, uprkos svim stereotipima, vrlo bezbedno mesto i mogu savršeno da posluže kao ventil ili meditaciona kapsula. Jako korisne u tom pogledu, pogotovo u današnjem dobu kada je ljudima više nego ikada potrebno da budu sami sa sobom, i promisle. Ako najboljeg prijatelja pitam zašto igra video igre, on će mi dati jedan uopšten odgovor, sa kojim je, ipak, teško ne složiti se.

- Igram igre iz istog razloga iz koga ljudi čitaju knjige ili gledaju filmove, da bi se bar na trenutak isključili iz ovog sveta, ušli u tuđe cipele i koračali negde gde inače nikada ne bi mogli. U igrama sam superheroj, svetski poznati detektiv, letim, spašavam svet. Lep sam i zgodan. Tako je to barem počelo. Danas iz video igara crpim inspiraciju za sve ono čime se bavim. One su uvek tu kada dan ne krene baš najbolje i znaju kako da poprave raspoloženje.
 
Eli pokušava da preživi u postapokaliptičnoj pustoši iz igre The Last of Us

Clipeli.jpg
 
Definitivno jesu umetnost , jer realno dosta je teze napraviti dobru igru nego ne znam snimiti dobar film, dobru pesmu ili naslikati lepu sliku, mislim primera radi pesma traje nekoliko minuta i bitno je samo napisati dobar tekst ili ubosti dobru melodiju ili refren , film traje sat ipo ili dva a recimo jedna video igra traje recimo 20 ili 30 sati i da bi ta igra valjala ono bukvalno sve mora da bude na mestu i savrseno uskladjeno, mora da bude zanimljiva i kvalitetna prica, radnja, likovi , atmosfera, muzika , glasovna gluma + ono sto je mozda i najbitnije za neku igru a to je mora da ima kvalitetan, zabavan i raznovrstan gejmplej jer dzaba ti recimo ako igra ima dobru pricu, likove, atmosferu, lepu grafiku, itd ako ima slab gejmplej i ako je dosadna za igranje, tako da je jako jako zahtevno napraviti jednu vrhunsku video igru , takodje recimo prvo osmisliti lika, zatim ga kompjuterski animirati a potom ga i "oziveti" na ekranu, datu mu glas, emocije, karakterne osobine, osobnost, istoriju i sve sto ima i jedna prava ziva osoba i maltene od njega (tj. piksela na ekranu) napraviti "zivog" stvora je zaista mozda i najvisi moguci oblik umetnosti, a da ne pominjem jos da onda tog lika treba uklopiti u neko okruzenje i isto fiktivni svet, uklopiti ga sa isto takvim drugim likovima, itd , to ono ne da je umetnost, nego je umetnost na kub.
 
Tek će se voditi debate o tome, a mi koji igramo znamo da su umetnost ali to se ne može reći za sve naslove koji su komercijalni ali i te igre su nekim delom umetnost tako da definitivno treba poštovati gejmere i statisiku koju pročitah ovde na forumu kao i novac koji se ulaže i zarađuje u igre. Odavno ne jurim nove naslove i nabudženu grafiku jer sve što je nastalo posle recimo 2006/07/08/ je grafički potpuno savremeno i igrivo. Poenta je igrati dobru igru a ne najnoviju igru. Takođe postoji dosta naslova koje prave mali developeri i koji ne zahtevaju hardver koji je teško priuštiti a toliko su inovativne i odišu svežinom i intelektom priče i mogu doneti nove horizonte i jedinstveno iskustvo.
Evo i jedan sajt od ljudi koji se trude da promovišu indie scenu, koja ima ponudu od koje zastaje dah
Na sajtu se i poklanjaju neke igre.
split.to/gameon
 
Po nekoj definiciji, sve ono što stvori čovek, a što za primarni cilj ima izazivanje estetskog (osećajnog) zadovoljstva u čoveku - jeste umetnost. Umetnost može biti dobra, loša; tako je i najnovija Cecina pesma umetnost, a umetnost je i Pink Floyd.

Video-igre su specifična kategorija. One, po ovoj definiciji koja je opšte prihvaćena u teoriji umetnosti, strogo gledano, najvećim delom ne spadaju u umetnost, jer je estetski momenat ipak sekundaran, a glavno je izazivanja drugačijeg zadovoljstva. Naravno, video-igre u sebi sadrže umetnost, ali to se može uporediti sa muzejom (ovo je primer koji je dao jedan slavni japanski dizajner video-igara): i u muzeju ćete naići na umetnost, ali on sam po sebi nije umetnost.

Niko, zapravo, ne konzumira igre zbog priče ako sama igra nije zabavna za igranje. Sve one čuvene igre u kojima se naširoko hvali priča, ne bi bile ni izbliza toliko cenjene i popularne kada ne bi bile zabavne. Tako, narativni aspekt u video-igrama samo je bonus koji ostavlja dodatan utisak na igrača, ali nikako nije suština igračkog iskustva.

Izuzetak od ovog pravila jesu strogo narativne igre, koje praktično ne sadrže elemente gameplaya - sistem pravila, odnosno igračku mehaniku.
 
Problem sa takvim gledištem je sledeći. Ljudi će reći: to šta je umetnost, to je subjektivno pitanje. Umetnost je i zalazak sunca, i kada Mesi prefinjeno predribla 5 fudbalera, i kada nam se simpatična devojka nasmeši. Ovakvo razmišljanje je, ipak, pogrešno. Jer, ako bismo tako gledali na stvar, kako bismo zvali ono što je čovek stvorio sa primarnim ciljem nadraživanja estetskog čula: muziku, film, književnost, slikarstvo, itd.

Umetnost je termin pod kojim su sve takve discipline objedinjene. A ako počnemo sve moguće pojave da nazivamo umetnošću, koje na nas deluju estetski, onda više ne opisujemo kategoriju umetničkog stvaralaštva, i samim tim ispada, da mi za tu pojavu i nemamo nijednu reč.

U principu umetnost je sve shto izaziva emociju, i neki uzlet kod choveka. Znachi umetnost hrani emocijonalne centre.
E sad mozhemo diskutovati o kvalitetu: shund, i prava umetnost.
 
Problem sa takvim gledištem je sledeći. Ljudi će reći: to šta je umetnost, to je subjektivno pitanje. Umetnost je i zalazak sunca, i kada Mesi prefinjeno predribla 5 fudbalera, i kada nam se simpatična devojka nasmeši. Ovakvo razmišljanje je, ipak, pogrešno. Jer, ako bismo tako gledali na stvar, kako bismo zvali ono što je čovek stvorio sa primarnim ciljem nadraživanja estetskog čula: muziku, film, književnost, slikarstvo, itd.

Umetnost je termin pod kojim su sve takve discipline objedinjene. A ako počnemo sve moguće pojave da nazivamo umetnošću, koje na nas deluju estetski, onda više ne opisujemo kategoriju umetničkog stvaralaštva, i samim tim ispada, da mi za tu pojavu i nemamo nijednu reč.
Pa nije bash tako ti govorish o umetnosti koju je stvorila i priroda ili tchovek veshtatchki. i jedno i drugo je umetnost,
samo je pitanje koji je motiv zarada ili duhovna hrana :P
 
Put razvitka video igara nabijen je drastičnim promenama i inovacijama. U periodu od 1972. godine kada se pojavljuje kultna arkadna igra Pong, preko Space Invaders-a i Pac-man–a, pa sve do gigantskog otvorenog sveta igre The Witcher 3, dolazi do velikog pomaka u doživljaju video-igre kao novog interaktivnog medija.
Pogledajte prilog 1007164

Svaka igra se sagledava kao čin zabave, ali ona istovremeno poseduje i izvesna pravila. Uz hardverski i softverski napredak koji je stvarao određena ograničenja u ranoj istoriji video-igara, došlo je do mnogo većih mogućnosti u stvaranju svetova, dizajna i priče.

Video igre jesu digitalni medij koji u sebe uključuje i konvencionalne umetničke forme kao što su književnost, muzika i slikarstvo.

Na pitanje već postavljeno u naslovu: Da li su video igre umetnost? zapravo je nemoguće dati konkretan odgovor. Kao i za opšte određenje umetnosti, i ovo pitanje leži samo u pojedincu i njegovom shvatanju.

Ali posmatrajući istoriju umetnosti kroz niz promena, preoblikovanja prvobitnih predložaka, prevazilaženja starih formi i težnji ka novim, smatra se da se video-igre mogu doživeti kao nova forma interaktivne zabave koja ima umetničke odlike, ali da od pojedinačnih naslova zavisi da li će se posmatrati kao umetnička dela ili ne.
(stefan gašić)

Neke su umetnost, neke su kopija, neke su biznis
 
Nekada davno bi rekao da, ali danas, realno...neznam.

Moj problem je sto mi je celo pitanje uvek vise zvucalo ko opravdanje nego bas ozbiljna rasprava i zelja za istrazivanjem nacina izrazavanja. Kada vidim mainstream i indie naslove koji pucaju na to da budu umetnost vidim jedan generalan sablon, ono da se kritici svidi nego neko stvarno izrazavanje.

Mozda ce neko imati jednog dana odgovor, ali ovih dana vise naginjem ka ne.
 
Unpacking definitivno.
Unpacking is a zen puzzle game about the familiar experience of pulling possessions out of boxes and fitting them into a new home. Part block-fitting puzzle, part home decoration, you are invited to create a satisfying living space while learning clues about the life you’re unpacking.
Ćerka završila čim je izašla ČP
 

Back
Top