Da li su snovi paralelne stvarnosti?

Naravno da jesam, pisao sam već, sanjam neku osobu i sutradan ona bude prva ujutru koju sretnem na ulici od svih drugih, na primer...
Где је ту завера?
U tome da klasična psihologija zastupa tezu da snovi mogu biti vezani samo za individualnu podsvest i događaje od prethodnog dana, po Frojdu, što su neki ovde isto već istakli kroz neko svoje lično uverenje i iskustvo, da li namerno ili po nezainteresovanosti ignorišući primere koji pokazuju suprotno... ;)

Doduše, Jung je to proširio i na kolektivno nesvesno i arhetipe (koje zajedno deli svo čovečanstvo, ne samo pojedinac) i malo je otvorio vrata prekognaciji, ali nigde se još izričito ne navodi da su snovi vrata za neku drugu stvarnost, odn. preciznije - za prvu, no onu koju još nismo videli. :cool:
 
Meni je jedan san ostao zauvek u pamćenju. Pisala sam ovde na blogu o tom snu, ali niko nije primetio, a izuzetno je čudan.

Ne znam odgovor šta mi se desilo te noći. Prenosim ceo tekst sa bloga..i ako neko zna o čemu se radi, molim da mi javi..na ovoj temi..


San koji se pamti zauvek
-lično iskustvo-


Postoje snovi koji dugo ostaju u našem sećanju. Postoje i oni drugi, koje želimo što pre da zaboravimo.

2009.godina. Sanjam i nesvesna sam koliko istine ima u tom snu.

Sanjam da kupujem stan u naselju u kome na javi žive moj ujak sa porodicom i šefovica sa porodicom. Sa tom šefovicom sam se lepo slagala, na javi.

Ne vidim mamu, sestru, zeta, ujaka, bilo bi logično da su tu, jer kupujemo stan. Sama sam.

Ulazim u nedovršenu zgradu. Kod ulaznih vrata, na stepenicama sede dva dečaka Roma. Pitam ih šta tu rade tu. Kažu da čuvaju moj i druge kupljene stanove.
Odjednom je pored mene šefovica, odlazimo da vidimo moj budući stan. Ulazim u stan. Ne izgleda kao novi stan, kao da je tu neko već živeo. Šefovica nestaje.
Ulazim u kuhinju. Vidim da je puna nekog starog nameštaja. Odjednom čujem glas pokojne babe ( u snu ne znam da je umrla ).

" Pa zar niste kupili nove kuhinjske elemente? " Baba je ljuta. Hoću da joj odgovorim, ona nestaje. Jedan od dvojice malih Roma prilazi mi i objašnjava da su te stvari stavili samo kako bi dali ideju za kuhinju. I on nestaje.

Izlazim na terasu, pored mene je šefovica. Pokazuje mi ujakovu terasu. Pokazuje i svoju. Vidim šta joj stoji na terasi. Ispod terase stoji nov automobil. Šefovica kaže da je taj auto kupio njen muž pre nedelju dana.

I šefovica nestaje. Ponovo sam ispred zgrade, ne dopada mi se zgrada u celini. Odjednom čujem dedin glas ( ne znam u snu da je umro ). Kaže mi: " Nemojte još prodavati stan. Ima vremena. I nemojte da kupujete stan ovde."
Budim se. Odlazim na posao.

Zovem šefovicu da zajedno pijemo kafu. Prepričavam joj san. Hvata se za glavu. "R, šta ovo znači???" pita me zatim kako se osećam posle tog sna. Kažem joj da sam dobro.

I tada počinje da priča, a ovog puta se ja hvatam za glavu.

1. Šefovica na javi stanuje u tom naselju i praktično je komšinica mog ujaka. Sa njene terase se stvarno vidi ujakova terasa.

2. Nikada nisam išla kod šefovice. Ono sve što sam videla na njenoj terasi, stvarno se nalazi na njenoj terasi. Bukvalno sve što sam sanjala zaista postoji na terasi.

3. U tom naselju, u stvarnosti, zaista se zidaju nove zgrade.

4. Muž moje šefovice je stvarno kupio nov auto, ali ona o tome nije pričala na poslu.

5. U stvarnosti, mali dečaci Romi, šetkaju ispred zgrada koje se zidaju.

Da li je ovo bio samo san? Kako se tako mnogo stvari poklopilo sa stvarnošću?

Prošlo je mnogo, mnogo godina a ja pamtim ceo san. Zašto?

Kao da si uhvatila neku frekfrenciju, nešto iz paralelnog univerzuma i života koji je sličan ovom sa drugim ishodima ako to postoji.

Ili si bila kako kažu negde između astralne ravni i lucidne i sna u jedno pa se malo sve izmešalo ali dalo ti na uvid sliku.

Nisam religiozan ali verujem da naša svest tj duša je kao neki prijemnik, kao individua energija i skup informacija koja je tokom života zarobljena u telu i mozgu i kad se završi i odvoji on putuje kao wf tamo negde u izvoru informacija gde je dom.I ko zna na koliko nivoa je naša svest povezana a mi o tom nemamo poima sad.

Suviše je komplikovan i kompleksan svet sa svim ovim zakonima prirode da na kraju odbaci tu energiju života u nepostojanje i ništa, kao da ništa nije ni bilo kao pre tako i posle, pa iz toga ako je tako, onda je sve besmisleno jer ni planeta neće postojati i mučnije od biblijskog pakla...Onda je život puka zamka prirode gde ništa nije važno.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Nista kod snova nije bespotrebno...

Inteligentni ljudi koriste snove kao razgovor sa podsvesti i kao alat za analizu svoje unutrasnjosti , kao ekstra korist...
Glupi ljudi cesto imaju snove kao intezivne poruke podsvesti , npr projektovan strah kroz neki san, ili projektovana bolest..ljudi kazu da su to najgori snovi...imaju i miris...to su snovi o svojoj smrtnoj situaciji u smislu velike bolesti , stvarno uvrnuti snovi bez neke specijalne radnje, vise besmislene radnje ali intezivna izgubljenost i miris, ...miris smrti..koji nije jak miris, nego kazu kao miris, tezak miris, ali ne intezivan...kao miris pred kisu a da nije miris trave nego miris tezine vazduha...

Sanjarenje je ono sto je uvod u spavanje, e to naravno po zelji , neko sanja zene, neko muskarce, neko ljubav, neko umilnost, neko uzivanje u slatkisima...
Miris tezine vazduha? :roll:
 
Meni je jedan san ostao zauvek u pamćenju. Pisala sam ovde na blogu o tom snu, ali niko nije primetio, a izuzetno je čudan.

Ne znam odgovor šta mi se desilo te noći. Prenosim ceo tekst sa bloga..i ako neko zna o čemu se radi, molim da mi javi..na ovoj temi..


San koji se pamti zauvek
-lično iskustvo-


Postoje snovi koji dugo ostaju u našem sećanju. Postoje i oni drugi, koje želimo što pre da zaboravimo.

2009.godina. Sanjam i nesvesna sam koliko istine ima u tom snu.

Sanjam da kupujem stan u naselju u kome na javi žive moj ujak sa porodicom i šefovica sa porodicom. Sa tom šefovicom sam se lepo slagala, na javi.

Ne vidim mamu, sestru, zeta, ujaka, bilo bi logično da su tu, jer kupujemo stan. Sama sam.

Ulazim u nedovršenu zgradu. Kod ulaznih vrata, na stepenicama sede dva dečaka Roma. Pitam ih šta tu rade tu. Kažu da čuvaju moj i druge kupljene stanove.
Odjednom je pored mene šefovica, odlazimo da vidimo moj budući stan. Ulazim u stan. Ne izgleda kao novi stan, kao da je tu neko već živeo. Šefovica nestaje.
Ulazim u kuhinju. Vidim da je puna nekog starog nameštaja. Odjednom čujem glas pokojne babe ( u snu ne znam da je umrla ).

" Pa zar niste kupili nove kuhinjske elemente? " Baba je ljuta. Hoću da joj odgovorim, ona nestaje. Jedan od dvojice malih Roma prilazi mi i objašnjava da su te stvari stavili samo kako bi dali ideju za kuhinju. I on nestaje.

Izlazim na terasu, pored mene je šefovica. Pokazuje mi ujakovu terasu. Pokazuje i svoju. Vidim šta joj stoji na terasi. Ispod terase stoji nov automobil. Šefovica kaže da je taj auto kupio njen muž pre nedelju dana.

I šefovica nestaje. Ponovo sam ispred zgrade, ne dopada mi se zgrada u celini. Odjednom čujem dedin glas ( ne znam u snu da je umro ). Kaže mi: " Nemojte još prodavati stan. Ima vremena. I nemojte da kupujete stan ovde."
Budim se. Odlazim na posao.

Zovem šefovicu da zajedno pijemo kafu. Prepričavam joj san. Hvata se za glavu. "R, šta ovo znači???" pita me zatim kako se osećam posle tog sna. Kažem joj da sam dobro.

I tada počinje da priča, a ovog puta se ja hvatam za glavu.

1. Šefovica na javi stanuje u tom naselju i praktično je komšinica mog ujaka. Sa njene terase se stvarno vidi ujakova terasa.

2. Nikada nisam išla kod šefovice. Ono sve što sam videla na njenoj terasi, stvarno se nalazi na njenoj terasi. Bukvalno sve što sam sanjala zaista postoji na terasi.

3. U tom naselju, u stvarnosti, zaista se zidaju nove zgrade.

4. Muž moje šefovice je stvarno kupio nov auto, ali ona o tome nije pričala na poslu.

5. U stvarnosti, mali dečaci Romi, šetkaju ispred zgrada koje se zidaju.

Da li je ovo bio samo san? Kako se tako mnogo stvari poklopilo sa stvarnošću?

Prošlo je mnogo, mnogo godina a ja pamtim ceo san. Zašto?
Ja duboko verujem da snovi nisu samo ono sto psihologija tvrdi da jesu, vec da su mnogo vise od toga. Sta se desava, ne znam, ali bih rekao da nasa dusa u nekim slucajevima u snu, da li izadje iz tela, ili dobija pristup nekoj drugoj dimenziji, ili nekoj drugoj stvarnosti ne znam, ali da definitivno mi imamo neku informaciju, neki logicki segment postoji u svemu tome koji nekad ukaze na dogadjaje koji ce da se dese. Nedavno mi je otac nastradao, i ubrzo nakon toga sam jedne noci zadremao i sanjao ga. Kad sam se probudio tako sam tuzan bio, a na pameti su mi bili stihovi koji su mi dosli Niotkuda: U snovima ti mi nocas dodji, GDE SE GRANICA MEDJ DVA SVETA BRISE, pa mi reci sve sto nisi stigo, jer te budan necu sresti vise. A ako dusi zelja se ostvari, a to bi moglo da se desi, slutim, sve sto zelis ti mi pricaj stari, ti mi pricaj a ja cu da cutim.... Kao neko ko cita Sveto Pismo, verujem da coveku nije kraj kada umre, s tim u vezi, nekako sam misljenja da u snovima mozemo da ostvarimo interakciju sa preminulim bliskim osobama, i smatram da je to jos jedna od specificnosti snova, pored toga sto mogu da nam ukazu na dobre ili lose stvari u buducnosti koje ce da se dese.
 
Dok sam radio vrlo naporan posao za tijelo i stresan za um, često sam znao sanjati udar asteroida u more i zemlju, što je najvjerojatnije indicije davalo da će se moj život katastrofalno završiti u koliko tako nastavim. More je predstavljalo moj um, a zemlja tijelo asteroid utjecaj napora i stresa po mene.

Već još malo godinu od kako ne radim to i nema više tog sna.
 
Koliko puta ste sanjali nešto što je delovalo toliko stvarno da vam je ostalo u sećanju danima? Da li su snovi samo produkt naše podsvesti ili možda u snu dotičemo druge realnosti? Nauka i filozofija imaju svoje odgovore – a vi?
ima tu nečeg više od podsvesti
ponekad mi san deluje kao astralno putovanje i doslovce odigrani film od početka do kraja
 
Možda radi dodira sa nekim stanjima ushićenja ali kao u običajeno poslije kad prođe efekt gore je od mamurluka povratiti se u stvarnosti, ako ima u opšte povratka jer ide što prije nova i jača doza droge.

Nisam se drogirao pa mogu samo pretpostavke vršiti.
 
Hocu da podelim iskustvo svog muza.
On je kao mladji i na pocetku nase veze imao ceste paralize snova i astralne projekcije.Pri tom on je osoba koja se time ne bavi,to ga ne interesuje i desava mu se spontano,samo od sebe.
Od kako smo mi zajedno,a to je vec devet godina imao je jednu paralizu sna i to je prestalo.
Medjutim,kao neko ko je mlad izgubio roditelje,koji su otisli iznenada,ne usled teskih bolesti,vec od mozdanog udara i pucanja aorte,on je ostao,nekako,rekla bih osakacen,nije imao vremena da se pripremi,da shvati,morao je odmah da se suoci sa tim sto ga je dovelo do jakog straha od smrti.Uglavnom uz psihoterapije on se dosta dobro osecao i dugo bio dobro,dok u nekom momentu opet nije pocelo da mu se po glavi mota sta je iza.
Jedne noci smo zaspali i probudili se u potpuno isto vreme u tri ujutru.Ja se secam da sam imala neke glupe snove,ali nista posebno,a on mi je rekao
da je zaspao sa mislima o smrti i opet sta je iza i da se nasao u nekom potpuno novom univerzumu i da je prolazio kroz neka vrata i da se iza svakih vrata nalazi neka nova stvarnost drugacija od ove koju zivimo.Onda se odvojio od tela i sa plafona nas gledao kako spavamo I od straha poceo da me doziva po imenu,sto ja naravno nisam cula,ali smo se probudiliu isto vreme,u minut,u tri ujutru,gde me je on pitao jesi li cula koliko sam te zvao?Na sta sam ja rekla da nisam,a on je mislio da me je on probudio svojim dozivanjem.
Nakon toga je ustao,umio se i jedno sat vremena samo sedeo,posto kaze da ga je to sve jako iscrpelo i tek onda legao i ponovo zaspao.Inace je neverovatno inteligentan,jako brzo uci,ne postoji polje koje ga ne interesuje,poput pokretne enciklopedije i neverovatno lako objasnjava i prenosi svoja znanja na druge.
 
Hocu da podelim iskustvo svog muza.
On je kao mladji i na pocetku nase veze imao ceste paralize snova i astralne projekcije.Pri tom on je osoba koja se time ne bavi,to ga ne interesuje i desava mu se spontano,samo od sebe.
Od kako smo mi zajedno,a to je vec devet godina imao je jednu paralizu sna i to je prestalo.
Medjutim,kao neko ko je mlad izgubio roditelje,koji su otisli iznenada,ne usled teskih bolesti,vec od mozdanog udara i pucanja aorte,on je ostao,nekako,rekla bih osakacen,nije imao vremena da se pripremi,da shvati,morao je odmah da se suoci sa tim sto ga je dovelo do jakog straha od smrti.Uglavnom uz psihoterapije on se dosta dobro osecao i dugo bio dobro,dok u nekom momentu opet nije pocelo da mu se po glavi mota sta je iza.
Jedne noci smo zaspali i probudili se u potpuno isto vreme u tri ujutru.Ja se secam da sam imala neke glupe snove,ali nista posebno,a on mi je rekao
da je zaspao sa mislima o smrti i opet sta je iza i da se nasao u nekom potpuno novom univerzumu i da je prolazio kroz neka vrata i da se iza svakih vrata nalazi neka nova stvarnost drugacija od ove koju zivimo.Onda se odvojio od tela i sa plafona nas gledao kako spavamo I od straha poceo da me doziva po imenu,sto ja naravno nisam cula,ali smo se probudiliu isto vreme,u minut,u tri ujutru,gde me je on pitao jesi li cula koliko sam te zvao?Na sta sam ja rekla da nisam,a on je mislio da me je on probudio svojim dozivanjem.
Nakon toga je ustao,umio se i jedno sat vremena samo sedeo,posto kaze da ga je to sve jako iscrpelo i tek onda legao i ponovo zaspao.Inace je neverovatno inteligentan,jako brzo uci,ne postoji polje koje ga ne interesuje,poput pokretne enciklopedije i neverovatno lako objasnjava i prenosi svoja znanja na druge.
Neka ti suprug potrazi Roberta Bruce-a i Roberta Monroe-a i njihove knjige o astralnoj projekciji. Dobiće apsolutno sve odgovore koje traži.
 
Hocu da podelim iskustvo svog muza.
On je kao mladji i na pocetku nase veze imao ceste paralize snova i astralne projekcije.Pri tom on je osoba koja se time ne bavi,to ga ne interesuje i desava mu se spontano,samo od sebe.
Od kako smo mi zajedno,a to je vec devet godina imao je jednu paralizu sna i to je prestalo.
Medjutim,kao neko ko je mlad izgubio roditelje,koji su otisli iznenada,ne usled teskih bolesti,vec od mozdanog udara i pucanja aorte,on je ostao,nekako,rekla bih osakacen,nije imao vremena da se pripremi,da shvati,morao je odmah da se suoci sa tim sto ga je dovelo do jakog straha od smrti.Uglavnom uz psihoterapije on se dosta dobro osecao i dugo bio dobro,dok u nekom momentu opet nije pocelo da mu se po glavi mota sta je iza.
Jedne noci smo zaspali i probudili se u potpuno isto vreme u tri ujutru.Ja se secam da sam imala neke glupe snove,ali nista posebno,a on mi je rekao
da je zaspao sa mislima o smrti i opet sta je iza i da se nasao u nekom potpuno novom univerzumu i da je prolazio kroz neka vrata i da se iza svakih vrata nalazi neka nova stvarnost drugacija od ove koju zivimo.Onda se odvojio od tela i sa plafona nas gledao kako spavamo I od straha poceo da me doziva po imenu,sto ja naravno nisam cula,ali smo se probudiliu isto vreme,u minut,u tri ujutru,gde me je on pitao jesi li cula koliko sam te zvao?Na sta sam ja rekla da nisam,a on je mislio da me je on probudio svojim dozivanjem.
Nakon toga je ustao,umio se i jedno sat vremena samo sedeo,posto kaze da ga je to sve jako iscrpelo i tek onda legao i ponovo zaspao.Inace je neverovatno inteligentan,jako brzo uci,ne postoji polje koje ga ne interesuje,poput pokretne enciklopedije i neverovatno lako objasnjava i prenosi svoja znanja na druge.
Ja to nazivam noćne halucinacije (Noćne Vizije) ili snovi sa jakim utiskom, najčešće se javljaju kad smo mnogo preopterećeni nekim razmišljanjima.
 
U sustini on i ne trazi odgovore.On samo zeli da mu se to ne desava.I hvala Bogu poslednjih godina je to dosta redja pojava kod njega.
Sve u svemu svi mogući odgovori potvrdu daju da čovjek kao živo biće nastavlja život i poslije smrti samo ostaje upitnik u kojoj formi, ali također je poznato da smo u ovaj život od nekud došli kao već pred postojeći oblik života koji je uzeo fizičko tijelo kao oblik egzistencije i ekspresije.

Zato reci mužu da ne brine i ne strahuje od smrti fizičkog tijela, neka se pobrine da provede život što bolje, moralnije i pošteno što može kada dođe vrijeme da umre neće se kajati niti zbog čega. To ne znači da moramo biti teško religiozni jer religijski autoriteti često žele uliti strah svojim sljedbenicima kako bi čitav život živjeli u kajanju i pokori radi lakše kontrole to je dio njihovog posla.
 

Back
Top