kojote
Elita
- Poruka
- 18.639
Mislim da mojoj sentimentalnosti još uvek nema granica.
Moje gigantsko srce se redovno širi pri pomisli na sve te blistave lađe kojima već neko vreme plovim morima i okeanima, ponekad doduše pod gusarskom zastavom, ali čista obraza i vedra čela. Moj sentimentalan želudac se redovno zgrči pri pomisli na silne olupine života koje su ostale iza, na ta tužna, izgubljena stvorenja sa kojima sam plovio, na tog lažno velikog čoveka oba pola koje kao blagodeti, svi mi s radošću primamo na svoje nove i uredne palube.
Eh živote, lutalico! :sentimentalanupičkumaterinu:
Moje gigantsko srce se redovno širi pri pomisli na sve te blistave lađe kojima već neko vreme plovim morima i okeanima, ponekad doduše pod gusarskom zastavom, ali čista obraza i vedra čela. Moj sentimentalan želudac se redovno zgrči pri pomisli na silne olupine života koje su ostale iza, na ta tužna, izgubljena stvorenja sa kojima sam plovio, na tog lažno velikog čoveka oba pola koje kao blagodeti, svi mi s radošću primamo na svoje nove i uredne palube.
Eh živote, lutalico! :sentimentalanupičkumaterinu: