Ambicija je postavljanje cilja i ulaganje napora na putu do istog. Recimo, volim kineski...ako nisam ambiciozna ta ljubav ce uvek ostati u senci stvarnosti ( dok cu ja biti nezadovoljna sto nisam ni probala da ga naucim ) a ako jesam pronaci cu nacin da savladam jezik i da, dobicu pohvale ali tudje pohvale nisu bile razlog sto sam se upustila u ucenje kineskog.
Ambicija nije prkositi drugima uspesima koje nisi zeleo. Ne pumpa ambicioznog coveka nadmoc u odnosu na okolinu vec ambicija znaci biti sposoban da okupiras svoj mozak radom i vrtis zadovoljno dnevni tocak dok sanjas svoj cilj...a pohvale, novac, aplauz dolaze na kraju i traju sekund. Moras da imas jaci motiv od prostog pumpanja sujete. Zato su ambiciozni ljudi vredni i pod stare dane, uvek imaju nesto da urade, neki hobi, neki plan...makar se isti svodio na pravljenje ljuljaske za unuce.
tako je!
ambicija je ono sto nas drzi istrajne da ispunimo svoje zelje
koliko nesto zelimo - toliko cemo to sebi i da zacrtamo kao cilj i da postignemo
nije tu da bi bilo kome gurali sa onim sto smo uspeli da uradimo prst u oko
ambicije su razlicite za svakog od nas
i razlicita je vrednost iste ambicije
zdrava prava osoba koja je sposobna da samostalno sedi, stoji, hoda, trci - sigurno kao ambiciju sebi nece to da postavi
osoba sa cerebralnom paralizom na ledjima ima cilj samo da hoda na svojim nogama samostalno
ista sposobnost kod nekoga nema nikakvu vrednost jer se podrazumeva, kad drugoga je najvisi, nekad i nedostizan cilj
zasto bi osoba sa cerebralnom paralizom, koja uz vanzemaljski napor i vezbe sebe postavi samostalno na noge nekome sa tim gurala bilo kome prst u oko?
naprotiv, uspeh koji neka osoba postigne zahvaljujuci tolikom naporu kod drugih osoba treba da izazove ne zavist, nego u najmanju ruku podjednaku srecu i iskreno ljudsko divljenje