Da li se i vama desilo?

eliot nes:
Svrca:
prospero:
Svrca:
Nešto slično mi se deslo u subotu, i to ni manje ni više nego u manstiru. Lepo se ja šetam i razgledam manastir i dvorište i sve ostale divne stvari i vidim ga... Zaledim se... vidim i on gleda mene... i tako od jednog do drugog dela programa kao svaka fina devojka sa tatom i sekom i stalno ga srećem... i ledim se kada ga vidim, i stidim se same sebe jer smo u manastiru, pa ga ni ne gledam... Odem sa sekom, na dva minuta do wc-a, i dok sam je čekala prišao mi je njegov drug, upoznao me sa njim i malo smo pričali, bio je presladak i zbunjen... a onda je došao moj drug i odveo nas na neko predavanje..... sve je ostalo na tome da čemo se još videti (taj dan i tu) ali naravno nismo, jer smo mi odmah posle tog predavanje otišli.... I na tome se završilo, ni broja telefona, ni ničega, sem imena...Ne verujem da ću ga ikada više videti... Nije baš isto, jer mi smo se ipak upoznali, ali krajnji rezultat je isti... sećanje na taj osećej i ništa više...

Shvrtjo, moratju da ti kazhem kao Hamlet Ofeliji: "Idi u manastir", s tim shto ti ja to kazhem iz dobre namere. Mozhda chovek, muchen neizvesnoshtju ode opet na isto mesto. Ako se to desi, onda je to stvarno sudbina.

Ali to je daleko, i ne verujem ni da je on sada tamo, u stvari predpostavljam da se i on vratio za
Bgd (znam da ovde studira), tako da, na žalost... ništa od toga... Ali sam osećaj je čudan, jer sam ja kao već zaljubljena u nekog drugog, i sl, a onda se desi nešto ovako... ne znam ni zašto mislim na njega, ceo susret nije trajao duže od nekoliko minuta

A jel ti se to desilo i sa tipom u koga si zaljubljena? Tesko... Lepo ja kazem da se to desava samo (jednom ili nijednom) u zivotu. Taj cudan osecaj, ta magija TRENUTKA!

Nije mi se desilo sa njim, to je došlo malo kasnije... ali jeste sa mojim bivšim (prilično davno da priznam),ali se još uvek sećam celog prvog susreta, šta je obukao, šta smo pričali, kao da je juče bilo, a bilo je pre (joj) 8 godina. Posle smo tri godine bili zajedno... nikada nisam bila TOLIKO zaljubljena i taj osećaj, ta magija o kojoj pričaš, kod nas nije nestala čak ni danas. Normalno, više nismo zajedno, ja ga više ne volim, a ni on mene, ali uvek postoji TO kada se vidimo, klecanje kolena,i onaj čudan osećaj u stomaku, iako je sve to odaaaaavno završeno za sva vremena.
 
eliot nes:
Idem ti ja uzbrdo Kamenickom prema Zelenjaku, krajickom oka gledim levo-desno i... onda se smrznem! Zaledise me oci jednog prelepog zenskog bica. Klecnuse kolena, stade srce... Stadoh i ja, okrenuh se, ali ne skupih hrabrosti za bilo sta. Sada bih voleo da sam pao i otkotrljao se nizbrdo pravo pod njene noge. Nikad mi se to vise nije desilo u zivotu... A bese davne 90te.

zanm kako je to. I meni se desilo sledece: na semaforu prelazim ja ulicu,tamo ispod Kolarceve, i u susret mi idu dva frajera. Jedan onako a drugi VAU...e taj drugi i ja smo se odmah snimili i gledali toliko jedno u drugo...on je rekao svom drugu: pazi kako je slatka devojcica...ja sam digla nos i prosla pored njega a bilo mi je krivo uh neopi8sivo...i eto toliko o tome!!
 
Don Huan De Marko:
ili si bio previse mlad ili previse glup, ako si bio mlad onda nisi znao da se u zivotu sve desava samo jednom i ako propustis priliku kajaces se dok si ziv, sto si i prizno, a ako si glup onda tako ti i trba. 8) h


Pa posle duze analize mog sustinskog ja, s posebnim osvrtom na onaj emocionalni deo istog, shvatio sam da sam glup, a i to je nesto, priznaces.
 

Back
Top