Da li ponekad mrzite sto volite!

Vragolasta Amfibija:
aaaaaaaa....pa to ne postoji...samo se voli...jer mrznja nikad ne ponistava ljubav.Ljubav je najjace osecanje koje covek moze da oseti.

e amfibijo, ja da tebe znam uzivo, ja bih se sa tobom stalno svadjao i teraoti inat. Kad god procitam neki tvoj post dobijem osecaj (a i zelju) da bih mogao ceo dan da se svadjam sa tobom i da te nerviram i u tome bih uzivao isto kao i kad bi se ljubio sa nekom devojkom koja mi se strashno svidja :twisted:

Da li to, sto bih ti terao inat i sto bih te nervirao, a to bih radio iz zadovoljstva, da li je to mrznja ili ljubav :?: [/b]
 
Suzanita:
Desava se da me osoba koju volim naljuti do krajnje
tacke moje izdrzljivosti, ali to ipak nije mrznja...

Pa to je i logicno... Mislim nema teorije nekoga odista voleti, a onda mrzeti, pa sta god da ti ta osoba uradi... Biti gnevan, kivan, razocaran... to je ok, to jednostavno nema veze sa emocijama vec sa povredjenom 'dusom'... Ali mrzeti i prezirati osobu koju volis, ili koju si voleo/la - to je nespojivo i nemoguce...
 
Incognito:
Suzanita:
Desava se da me osoba koju volim naljuti do krajnje
tacke moje izdrzljivosti, ali to ipak nije mrznja...

Pa to je i logicno... Mislim nema teorije nekoga odista voleti, a onda mrzeti, pa sta god da ti ta osoba uradi... Biti gnevan, kivan, razocaran... to je ok, to jednostavno nema veze sa emocijama vec sa povredjenom 'dusom'... Ali mrzeti i prezirati osobu koju volis, ili koju si voleo/la - to je nespojivo i nemoguce...

Ha,ha...pa bas tako-
ja kad voljem, onda voljem :oops:
kad ne voljem..onda koljem... :twisted:

ali...da...zanimljivo....par ljudi...koji su duze u braku ili vezi rekli su da su vremenom poceli da bas mrze partnera..Jesu oni u manjini...ali ih ima...i uvek me je zanimalo...koja je to granica...tj .razlog koji dovodi do toga...znam da se ljudi menjaju...verovatno u braku vise...fizicki i u stavovima....ali....gde je ta linija???

(nego, sto su mi lepa ova slovca.... :wink: )
 
Suzy:
Incognito:
Suzanita:
Desava se da me osoba koju volim naljuti do krajnje
tacke moje izdrzljivosti, ali to ipak nije mrznja...

Pa to je i logicno... Mislim nema teorije nekoga odista voleti, a onda mrzeti, pa sta god da ti ta osoba uradi... Biti gnevan, kivan, razocaran... to je ok, to jednostavno nema veze sa emocijama vec sa povredjenom 'dusom'... Ali mrzeti i prezirati osobu koju volis, ili koju si voleo/la - to je nespojivo i nemoguce...

Ha,ha...pa bas tako-
ja kad voljem, onda voljem :oops:
kad ne voljem..onda koljem... :twisted:

ali...da...zanimljivo....par ljudi...koji su duze u braku ili vezi rekli su da su vremenom poceli da bas mrze partnera..Jesu oni u manjini...ali ih ima...i uvek me je zanimalo...koja je to granica...tj .razlog koji dovodi do toga...znam da se ljudi menjaju...verovatno u braku vise...fizicki i u stavovima....ali....gde je ta linija???

(nego, sto su mi lepa ova slovca.... :wink: )

Kad svi stoje na liniji, linija se ne vidi![/b]
 
Ma, ok, ali ipak izmedju stvarnog zivota i filozofije ima ponekad ogromne razlike...
Sada bi stvarno bilo dobro da oni koji imaju slicna iskustva(u pravu su ostali...da se ne moze bas mrzeti onaj ko se voli-eo..ovo je za izuzetke kojih stvarno ima) probaju da objasne kako i cime su bili motivisani ..ne da stanu na tu liniju..vec da je predju...
(bolje nego da otvaramo novu temu..tipa...kako iz lj.u mrznju...)

Okay?enyone?
 
Pricate kroz salu o ozbiljnoj temi.
To zapravo znaci da niste ni upoznali pravu ljubav.
Nije ni cudoi sto tek u braku pocinjete da vidite obrise mrznje...Kad ste sa nekim toliko dugo zajedno a nemate hrabrosti da odete...a uvek mozete i bilo kuda...vi onda prosto mrzite...ne kazem da je to dobro...naprotiv to je lose...ali hajde da se zapitamo zasto je tako?
Iz nerazumevanja.Kad nesto otkrivas uvek iznova to je strast i to je ljubav...ljubav prema istini...i to je koren svih ljubavi...Ali ljudi nisu dovoljno iskreni jedni prema drugima tako da je istinu nemoguce otkrivati bez prestanka...Uvek naidjete na zid kod partnera...Koliko ljudi su u braku a da nikad nisu pricali o nekim temama...osecanjima...zeljama...potrebama...
strahovima...vecina njih u vezu udje sa lazima i onda se to tako razvija na korenima lazi...i kako kasnije doci do istine....nemoguce je!
E onda nastupa mrznja...on pije...ona histerise...sve manje zeli sex...ili sta vec...to je samo jedan primer...Propadamo!
 
mikajo:
Pricate kroz salu o ozbiljnoj temi.
To zapravo znaci da niste ni upoznali pravu ljubav.
Nije ni cudoi sto tek u braku pocinjete da vidite obrise mrznje...Kad ste sa nekim toliko dugo zajedno a nemate hrabrosti da odete...a uvek mozete i bilo kuda...vi onda prosto mrzite...ne kazem da je to dobro...naprotiv to je lose...ali hajde da se zapitamo zasto je tako?
Iz nerazumevanja.Kad nesto otkrivas uvek iznova to je strast i to je ljubav...ljubav prema istini...i to je koren svih ljubavi...Ali ljudi nisu dovoljno iskreni jedni prema drugima tako da je istinu nemoguce otkrivati bez prestanka...Uvek naidjete na zid kod partnera...Koliko ljudi su u braku a da nikad nisu pricali o nekim temama...osecanjima...zeljama...potrebama...
strahovima...vecina njih u vezu udje sa lazima i onda se to tako razvija na korenima lazi...i kako kasnije doci do istine....nemoguce je!
E onda nastupa mrznja...on pije...ona histerise...sve manje zeli sex...ili sta vec...to je samo jedan primer...Propadamo!


Da, tu se slazem sa tobom...
osnova duge, dobre veze i ..ljubavi same...jeste iskenost, reci sve o sebi,zeljama, ocekivanjima,potrebama...posebno pricati i o stvarima koje se ne vole....kod sebe, u zivotu ili kod drugih....
i treba gledati....da se ne radi ono sto partner ne voli, ili biti onakav kakvim te partner ne zeli, i pri tome zadrzati -sebe- i osluskivati ga.....ali to mora da ide u oba pravca ....sto uglavnom nije tako...
 
Ne kazu dzabe da "od ljubavi do mrznje ima tako malo"...
Ponekad ljubav i mrznju deli tanka linija na kojoj stojimo i cekamo da se okliznemo na jednu od ove dve potpuno razlicite strane...na koju stranu vetar zaduva takve ce se emocije javiti...u svakom slucaju to je prirodno,ma koliko mi to pokusavali da negiramo ili prikrijemo kod sebe...
I ja,takodje,mrzim to kod sebe kada toliko volim da to na kraju preraste u mrznju(iz ovog ili onog razloga)ili da nekog toliko mrzis da ti na kraju postane mio(takodje iz nekih razloga)...
ali tako je to...kazu kada nekog mnogo mrzis da ti taj puno znaci...da li ste nekad mrzeli neku osobu,a da vam ona ne znaci(da vam ne znaci bili biste ravnodusni ne bi bilo potrebe za mrznjom)...
sta to govori o nama?da li ste imali slucaj u zivotu da ste nekog toliko kinjili i terali od sebe da je doslo do toga da shvatite da ga volite?ili obrnuto:da ste nekog toliko voleli,vezali se,da biste ga na kraju toliko prezirali da ne mozete da se gledate na ulici kad se sretnete?
 
Suzy:
Incognito:
Suzanita:
Desava se da me osoba koju volim naljuti do krajnje
tacke moje izdrzljivosti, ali to ipak nije mrznja...

Pa to je i logicno... Mislim nema teorije nekoga odista voleti, a onda mrzeti, pa sta god da ti ta osoba uradi... Biti gnevan, kivan, razocaran... to je ok, to jednostavno nema veze sa emocijama vec sa povredjenom 'dusom'... Ali mrzeti i prezirati osobu koju volis, ili koju si voleo/la - to je nespojivo i nemoguce...

Ha,ha...pa bas tako-
ja kad voljem, onda voljem :oops:
kad ne voljem..onda koljem... :twisted:

ali...da...zanimljivo....par ljudi...koji su duze u braku ili vezi rekli su da su vremenom poceli da bas mrze partnera..Jesu oni u manjini...ali ih ima...i uvek me je zanimalo...koja je to granica...tj .razlog koji dovodi do toga...znam da se ljudi menjaju...verovatno u braku vise...fizicki i u stavovima....ali....gde je ta linija???

(nego, sto su mi lepa ova slovca.... :wink: )

Pa sad... s obzirom da nisam u braku, ne mogu komentarisati...
Mada, ljudi u braku u mom okruzenju, nikada nisu pricali o tome, sto opet ne znaci da se to ne desava...

U svakom slucaju, moze ljubav pa zatim mrznja, ili obrnuto, istovremeno NE!
 
mikajo:
Pa svi u glavi imaju neku projekciju ljubavi...
a kad dodje nikad nije to to...uvek se razocarate bar malo...i onda pozelite da krenete dalje i mrzite sto volite...jer da ne volite bilo bi vam lakse da odete...a ovako vam je tesko da odete...ali cujete glas iz srca koji vam govori idi dalje...
Ja bih voleo da sam bezosecajan...onda je sve lakse... 8)

Onda ne bi osecao ni da si ziv.

mikajo:
Kad nesto otkrivas uvek iznova to je strast i to je ljubav...ljubav prema istini...i to je koren svih ljubavi...Ali ljudi nisu dovoljno iskreni jedni prema drugima tako da je istinu nemoguce otkrivati bez prestanka...Uvek naidjete na zid kod partnera...Koliko ljudi su u braku a da nikad nisu pricali o nekim temama...osecanjima...zeljama...potrebama...
strahovima...vecina njih u vezu udje sa lazima i onda se to tako razvija na korenima lazi...i kako kasnije doci do istine....nemoguce je!

E onda nastupa mrznja...on pije...ona histerise...sve manje zeli sex...ili sta vec...to je samo jedan primer...Propadamo!

Mislim da je Balasevic jednom rekao da "gorka ili slatka, istina je lekovita".Ali ne bih rekla da ljudi umeju uvek da se nose sa njom i da je prihvate,naprotiv, cesto bas istina izaziva nerazumevanje, osudu i revolt.Svi bi hteli istinu, ljubav, slobodu a nisu u stanju da ih prihvate i da se nose sa njima.Otuda i toliko lazi i zatvorenosti...

Za kraj...ne mrzis ti sto volis, mrzis svoju slabost, nedostatak volje i hrabrosti da krenes ka onome sto zaista zelis.
 

Back
Top