Da li pomažete kada je to na vašu štetu?

cvrle77

Iskusan
Poruka
6.858
Recimo, zima, januar mesec, pao sneg, komšiji se zaglavi auto, šlajfuje i prska okolo sa blatom. Vi izlazite iz kuće sa porodicom, krenuli ste na predstavu, vidite komšiju. Procenite da od predstave više nema ništa, krećete svesno da mu pomognete. Isprska vas, ode, vi morate da se presvlačite i neminovno kasnite. Ne možete ući i pogledati predstavu...

Ili, ulazite da kupujete pljesku jer ste gladni ko vuk, a novaca imate u džepu u dinar tačno...vidite jadnika ispred prodavnice...date mu koji dinar, i nemate da kupite pljesku sebi...

Da li ste nekada osetili kajanje, kada uradite dobru stvar?
 
Poslednja izmena:
Recimo, zima, januar mesec, pao sneg, komšiji se zaglavi auto, šlajfuje i prska okolo sa blatom. Vi izlazite iz kuće sa porodicom, krenuli ste na predstavu, vidite komšiju. Procenite da od predstave više nema ništa, krećete svesno da mu pomognete. Isprska vas, ode, vi morate da se presvlačite i neminovno kasnite. Ne možete ući i pogledati predstavu...

Ili, ulazite da kupujete pljesku jer ste gladni ko vuk, a novaca imate u džepu u dinar tačno...vidite jadnika ispred prodavnice...date mu koji dinar, i nemate da kupite pljesku sebi...

Da li ste nekada osetili kajanje, kada uradite dobru stvar?

Nisam oscao kajanje ali sam imao prilike da se osecam iskoriscenim.
 
Recimo, zima, januar mesec, pao sneg, komšiji se zaglavi auto, šlajfuje i prska okolo sa blatom. Vi izlazite iz kuće sa porodicom, krenuli ste na predstavu, vidite komšiju. Procenite da od predstave više nema ništa, krećete svesno da mu pomognete. Isprska vas, ode, vi morate da se presvlačite i neminovno kasnite. Ne možete ući i pogledati predstavu...

Ili, ulazite da kupujete pljesku jer ste gladni ko vuk, a novaca imate u džepu u dinar tačno...vidite jadnika ispred prodavnice...date mu koji dinar, i nemate da kupite pljesku sebi...

Da li ste nekada osetili kajanje, kada uradite dobru stvar?

nešto nisam altruista u poslednje vreme.
 
Nisam oscao kajanje ali sam imao prilike da se osecam iskoriscenim.

Pa i to je forma kajanja, ali to nije ono što sam imao na umu.
Ovde se radi o ličnoj odluci da nekome pomogneš iako je to na tvoju štetu, nakon koje ti lično nešto gubiš i svesno znaš da ćeš izgubiti to unapred.
Dakle, ne postoji lična korist u činjenju dela, i ne samo to, već postoji lična šteta, gde postavljaš drugog ispred svoje urođene sebičnosti.

Vidiš, kada nekome daš dinar na ulici a tebi taj dinar ne zafali, obično ljudi to rade iz sebičnih razloga koje ne shvataju svesno, rade to da bi osećali emociju da nekome pomažu, i u svojoj zoni komforta su, jer im to ne šteti. Naravno, u ovom slučaju, gledano iz ove perspektive, sebičnost nije loša, jer je u pitanju ipak pomaganje.

Interesuje me, da li znate kako izgleda pomoći, a da taj osećaj prijatnosti nikako ne dolazi, da umesto osećaja sreće, osećate kajanje, zato što ste svesno radili nešto u svoju štetu...da ste čak mogli znati unapred da ćete se kajati, ali da ste ipak prelomili i uradili...
 
Recimo, zima, januar mesec, pao sneg, komšiji se zaglavi auto, šlajfuje i prska okolo sa blatom. Vi izlazite iz kuće sa porodicom, krenuli ste na predstavu, vidite komšiju. Procenite da od predstave više nema ništa, krećete svesno da mu pomognete. Isprska vas, ode, vi morate da se presvlačite i neminovno kasnite. Ne možete ući i pogledati predstavu...

Ili, ulazite da kupujete pljesku jer ste gladni ko vuk, a novaca imate u džepu u dinar tačno...vidite jadnika ispred prodavnice...date mu koji dinar, i nemate da kupite pljesku sebi...

Da li ste nekada osetili kajanje, kada uradite dobru stvar?



dovoljno mi bilo i da krenem u zamislima da probam pa da vidim koliko je to pogresno.
nema tog komsije zbog kojeg bih mojoj porodici upropastila vece i izlazak, jedino da je bolestan ili nedajboze da umire, ali to ovde u tvom primeru nije slucaj.
ako se ne radi o zdravlju, odnosno spasavanju necijeg zivota, to nije nikakav altruizam nego skretanje nas samih sa naseg cilja, nepostojanje licne dovoljne usmerenosti. imala sam prilike da upoznam osobe koje svako "komada" i "razvlaci" kako hoce . ljudi koji su lako i gotovo uvek na raspolaganju.

prosijacima pokadkad kupim sendvic ili nesto slicno ali kada i sebi kupim, u adolescentskom dobu sam poslednji put odustajala od svoje uzine zarad prosijaka i to je odlicno(i basta!) jer od tad mi je jasno da koliko god na takav nacin nekom kao pomazes, nisi nista uradio.
cak i oni koji zivot posvete "hraneci" druge, samo doprinose jos vecoj gluposti, ne baveci se uzrocima vec posledicama. no, to je sve druga tema.
znaci, taj tvoj drugi slucaj: dala bih mu taj neki zadnji dinar ili ako i sama nisam gladna ili ako upravo idem na rucak i naravno, da me kuci/u banci cekaju "neki drugi dinari".

"sto u kucu treba u crkvu se ne daje"
 
dovoljno mi bilo i da krenem u zamislima da probam pa da vidim koliko je to pogresno.
nema tog komsije zbog kojeg bih mojoj porodici upropastila vece i izlazak, jedino da je bolestan ili nedajboze da umire, ali to ovde u tvom primeru nije slucaj.
ako se ne radi o zdravlju, odnosno spasavanju necijeg zivota, to nije nikakav altruizam nego skretanje nas samih sa naseg cilja, nepostojanje licne dovoljne usmerenosti. imala sam prilike da upoznam osobe koje svako "komada" i "razvlaci" kako hoce . ljudi koji su lako i gotovo uvek na raspolaganju.

Da ponovim, ovde postoji razlika da ti svesno donosiš odluku da pomogneš nekome, bez pritiska ili uticaja, osim onoga što vidiš ispred sebe. Nema nikakvog razvlačenja, ili komadanja, od strane drugih osoba...

Iz daljeg pisanja, zaključujem da se kaješ...
 
Recimo, zima, januar mesec, pao sneg, komšiji se zaglavi auto, šlajfuje i prska okolo sa blatom. Vi izlazite iz kuće sa porodicom, krenuli ste na predstavu, vidite komšiju. Procenite da od predstave više nema ništa, krećete svesno da mu pomognete. Isprska vas, ode, vi morate da se presvlačite i neminovno kasnite. Ne možete ući i pogledati predstavu...

Ili, ulazite da kupujete pljesku jer ste gladni ko vuk, a novaca imate u džepu u dinar tačno...vidite jadnika ispred prodavnice...date mu koji dinar, i nemate da kupite pljesku sebi...

Da li ste nekada osetili kajanje, kada uradite dobru stvar?
Ja pomazem samo zivotinjama, a tu kajanja ne moze da bude.
 
Recimo, zima, januar mesec, pao sneg, komšiji se zaglavi auto, šlajfuje i prska okolo sa blatom. Vi izlazite iz kuće sa porodicom, krenuli ste na predstavu, vidite komšiju. Procenite da od predstave više nema ništa, krećete svesno da mu pomognete. Isprska vas, ode, vi morate da se presvlačite i neminovno kasnite. Ne možete ući i pogledati predstavu...

Ili, ulazite da kupujete pljesku jer ste gladni ko vuk, a novaca imate u džepu u dinar tačno...vidite jadnika ispred prodavnice...date mu koji dinar, i nemate da kupite pljesku sebi...

Da li ste nekada osetili kajanje, kada uradite dobru stvar?

Kajanje nikad ne osecam.
Ako je covek dobar hocu da pomognem, ako je u nevolji ne vidim razlog da ga odbijem ali prosjacima nikada ne dajem milostinju. Imamo crveni krst i crkvu koji treba da pomognu onima koji nemaju.
 
Da ponovim, ovde postoji razlika da ti svesno donosiš odluku da pomogneš nekome, bez pritiska ili uticaja, osim onoga što vidiš ispred sebe. Nema nikakvog razvlačenja, ili komadanja, od strane drugih osoba...

Iz daljeg pisanja, zaključujem da se kaješ...


govorim uopsteno o toj problematici.
upravo svesno zbog takvih banalnosti kao sto je nekom zastoj u saobracaju, takve odluke donosim tako. bez kajanja.
tvoj zakljucak je ok za tebe a za mene u odnosu na moj komentar zvuci netacno.
 
Recimo, zima, januar mesec, pao sneg, komšiji se zaglavi auto, šlajfuje i prska okolo sa blatom. Vi izlazite iz kuće sa porodicom, krenuli ste na predstavu, vidite komšiju. Procenite da od predstave više nema ništa, krećete svesno da mu pomognete. Isprska vas, ode, vi morate da se presvlačite i neminovno kasnite. Ne možete ući i pogledati predstavu...

Ili, ulazite da kupujete pljesku jer ste gladni ko vuk, a novaca imate u džepu u dinar tačno...vidite jadnika ispred prodavnice...date mu koji dinar, i nemate da kupite pljesku sebi...

Da li ste nekada osetili kajanje, kada uradite dobru stvar?
Vidi i kad pomažeš drugima to radiš iz neke koristi.
Imaš neku satisfakciju da si učinio dobro delo, a to je nekima psihički neophodno.
Pomažeš drugima da bi se osećao dobro, da si potreban, neophodan, koristan i time namiruješ svoje potrebe.
 
Vidi i kad pomažeš drugima to radiš iz neke koristi.
Imaš neku satisfakciju da si učinio dobro delo, a to je nekima psihički neophodno.
Pomažeš drugima da bi se osećao dobro, da si potreban, neophodan, koristan i time namiruješ svoje potrebe.

Taj mi je deo savršeno jasan.
Ali postoji i onaj deo, kada radiš i sebi u štetu, i zapravo ne dobijaš nikako taj vajb nazad.
Znaš da je ispravno ono što radiš, ali još malo pa ne zaplačeš dok to radiš...i onda kad kreneš da racionalizuješ, ti se omakne ono 'pu ebem ti, gde sam mu dao poslednju paru/pogurao auto/...sad ja nemam/sad kasnim' a osećaj da si uradio dobro je toliko duboko zabačen u tebi, da ne uspeva da ispliva, iako ga sigurno negde ima...ne uspeva da nadvlada.
 
Onom ko je vredan moje pažnje,mog prijateljstva,moje žrtve...u nevolji ću mu uvek pomoći ne gledajući koliku štetu nanosim sebi.Učiniću to od srca i nijednog trenutka mi motiv neće biti "možda mi sutra ovaj zatreba,razduživaće mi se do kraja života". Kome je to motiv da bi nekome pomogao,takav ne treba nikada nikome da pomaže, u stvari više će mu pomoći ako mu ništa ne pomogne :manikir:
 
Recimo, zima, januar mesec, pao sneg, komšiji se zaglavi auto, šlajfuje i prska okolo sa blatom. Vi izlazite iz kuće sa porodicom, krenuli ste na predstavu, vidite komšiju. Procenite da od predstave više nema ništa, krećete svesno da mu pomognete. Isprska vas, ode, vi morate da se presvlačite i neminovno kasnite. Ne možete ući i pogledati predstavu...

Ili, ulazite da kupujete pljesku jer ste gladni ko vuk, a novaca imate u džepu u dinar tačno...vidite jadnika ispred prodavnice...date mu koji dinar, i nemate da kupite pljesku sebi...

Da li ste nekada osetili kajanje, kada uradite dobru stvar?

Ja kad tako nesto uradim, osetim se odlicno i to me drzi ceo dan i svestan sam da sam ucinio neko dobro delo, a to je sustina osecati se dobro, ponosno bez obzira na neke stvari. Danas se sve svelo na materijalno, a tudja osecanja se procenjuju kroz prizmu materijalnog sto je po meni veoma pogresno.
 
Onom ko je vredan moje pažnje,mog prijateljstva,moje žrtve...u nevolji ću mu uvek pomoći ne gledajući koliku štetu nanosim sebi.Učiniću to od srca i nijednog trenutka mi motiv neće biti "možda mi sutra ovaj zatreba,razduživaće mi se do kraja života". Kome je to motiv da bi nekome pomogao,takav ne treba nikada nikome da pomaže, u stvari više će mu pomoći ako mu ništa ne pomogne :manikir:

Ko je to vredan tvoje paznje? :dontunderstand:
 
Recimo, zima, januar mesec, pao sneg, komšiji se zaglavi auto, šlajfuje i prska okolo sa blatom. Vi izlazite iz kuće sa porodicom, krenuli ste na predstavu, vidite komšiju. Procenite da od predstave više nema ništa, krećete svesno da mu pomognete. Isprska vas, ode, vi morate da se presvlačite i neminovno kasnite. Ne možete ući i pogledati predstavu...

Ili, ulazite da kupujete pljesku jer ste gladni ko vuk, a novaca imate u džepu u dinar tačno...vidite jadnika ispred prodavnice...date mu koji dinar, i nemate da kupite pljesku sebi...

Da li ste nekada osetili kajanje, kada uradite dobru stvar?

Dobra tema....

Zavisi od cele situacije.

Volim kada se spontano dogodi, i ono sto mi je u srcu...

Desavalo mi se da kupim cokoladicu,i cigancic ispred izlaza mi trazi- i ja mu dam tu koju sam kupila...
ali se onda osetim momentalno bolje, jer sam ucinila dobro delo...

Ne bi volela da ispalim svoju decu i porodicu, i ne odemo na predstavu to bi onda njih razocaralo...
 

Back
Top