Da li plačete?

PerfectOne

Vitača Milut
VIP
Poruka
37.263
Podstaknuta jednim kratkim odlomkom iz filma usuđujem se da vas pitam
Da li plačete?
Da li kada želite da plačete kako bi svoju tugu pretočili u suze to radite povlačeći se u samoću ili se ne libite da ako vas ponesu emocije plačete gde stignete?
Kako gledate na ljude koji plaču?
Da li mislite da je sramota ako vas vide da plačete?
Po meni, mnogo je bolje plakati svuda dok se okolina ne navikne na vašu ekpresiju
nego plakati u kutku neke mračne sobe jer ako vas neko ulovi možete biti potpuno krivo doživljeni?!
Tipa: prso, slomio se i slični glagoli!
Pa eto, to bi bilo uglavnom sve šti sam htela da pitam
 
Poslednja izmena:
pa sad nisam placi3,14cka da rondam svaki cas
al kad mi se nakupi, isplacem se
nekad i izridam na sav glas
otrem suze, osmrknem nos i kazem - dive, idemo dalje
ne mislim da su suze znak slabosti, za mene su oblik praznjenja loseg emotivnog naboja
slabost su jedino ako ih neko koristi da mi manipulisao okolinom
podrzavam plakace
plakanje je zdravo :)
 
Placem. U poslednje vreme i pred drugima.

Skupljam koliko se skupiti moze a kada suze konacno poteku nemoguce ih je zaustaviti...i tada je najbolje ostaviti me na miru jer nema utehe, nema reci koje mogu da obrisu takav nalet suza...

Medjutim, izbegavam da poplakujem pred ljudima, moram da priznam da se zaista trudim da ne opterecujem koga ne moram...kod mene sve ide po principu prelivene case, dok ne dodje do kriticnog momenta kontrolisem se sasvim dobro...interesantno je da najvece tuge u zivotu nisam propratila suzama, tada nisam plakala skoro pa uopste...

Da li se stidim...ne, iskreno, suze kao da me umiju iznutra, osecam se cistije, lakse, vise oslobodjeno...
 
Poslednja izmena:
Uglavnom kada me rastuzi sudbina drugih ljudi, nevolje kojima su izlozeni. Pre neki dan mi bilo muka kad videh nekog starca kako prosi svirajuci harmoniku, na sred pesackog mosta po ovom olujnom vetru od koga se ruke koce. Mislim aj sto to svakog moze da zadesi, ali delovalo je jezivo. Ili kad dadoh bednih pet dinara na istom tom mestu nekom decaku koji je svirao obicnu blok flautu, rece mi tada da sam mu ja prvi koji mu je tog dana nesto udelio i da cu mu mozda doneti srecu, doslo mi ne da placem nego da se istog momenta roknem preko ograde mosta, samo sam prozborio onako za sebe: "E dete, ja i moja sreca...".
 
Kad sam bio klinac i kad sam se tukao i bio bijen nikad nisam suzu pustio,a sad imam preko 50 godina i kad gledam neki film i pogodi me neka scena,ne mogu da se uzdrzim.ne gledam nikakve sapunice.vec neke dobre serije pa i nasih ima dobrih.Krene suza ponekad.Pitao sam se da li to placam danak iz mladosti ili nesto drugo.
 
Kad sam bio klinac i kad sam se tukao i bio bijen nikad nisam suzu pustio,a sad imam preko 50 godina i kad gledam neki film i pogodi me neka scena,ne mogu da se uzdrzim.ne gledam nikakve sapunice.vec neke dobre serije pa i nasih ima dobrih.Krene suza ponekad.Pitao sam se da li to placam danak iz mladosti ili nesto drugo.

Ljudi sa godinama postaju sentimentalniji. Mladost je iskljuciva i nadobudna.

Tema.

Placem, da. Samo ne volim pred drugima nikako. Pre par godina sam pred roditeljima zaplakala, mislim da su se slogirali kada su to videli, jer me sigurno nisu videli da placem od kada sam bila dete. Placem pred deckom. Samo se i tu rasplacem ono kad vise ne mogu, kad mi dusa puca. Pred prijateljima ne. Ne volim da drugi vide moje slabosti. A kako sam starija, primecujem da se sve lakse zaplacem i to kad gledam nesto, citam nesto, a sama sam, suze same idu.
 
I kakva je korist od plakanja osim umanjivanja svog dostojanstva u sopstvenom ogledalu , nisam cuo da je neko resio problem plakanjem .
Sto bi radio nesto besmisleno iskreno , al dobro nismo svi prosli iste stvari pa ni ne razmisljamo isto .
 

Back
Top