Da li lako dajete?

Dajem onima za koje mislim da im treba, bez obzira da li su mi poznanici ili ne.

Prosjacima vrlo retko, osim onih sa hendikepom.

Inace,
niti imam zmiju u dzepu niti se lako 'vatam novcanika. Negde u sredini sam.
 
Treba li biti human?
Da li prosjacima dajete novac?
Imate zmiju u novčaniku, tuđi problemi vas ne interesuju (niste ni vi lako stekli to što imate, namučile ste se, pa nek' se i drugi pomuče).
Dajete isključivo humanitarnim organizacijama?
Dajete isklujčivo ljudima do kojih vam je stalo?
:jelka:

Da,treba biti human, ali ponekad se sama na sebe naljutim zbog toga. Imamo jednog dječačića u rodbini i njegovi su roditelji u teškoj situaciji. Više članova rodbine pomaže im svakodnevno, moji ulete povremeno. Ali, ti ljudi su postali toliko bezobrazni i očekuju od svih da im pomažu zato što je dijete bolesno, a i otac mu ima zdravstvenih problema ( ima neku vrstu leukemije). Kao što vidite, stvarno su u problemima i treba im pomoć svake vrste. E, sad da objasnim zašto smatram da su bezobrazni. Otac se ne odriče alkohola, cigara, lova i ribolova. Zna dnevno popiti i po 20 flaša piva ispred prodavnice ( a ne bi smio ni jednu). Dijetetu mjesečno trebaju dvije kutije lijekova (gajba piva- jedna kutija), a oni kad dobiju penziju kupe jednu i kad mali popije zadnju tabletu, onda mu majka hoda po selu i traži novac.Oni misle da sad cijela rodbina mora gledati u to dijete. Meni je žao malog, stalo mi je do njega i zato im nikad ne uskraćujemo pomoć, ali mislim da griješimo, jer oni su se na to navikli i otac to iskorištava za svoje poroke. A prije nekih 12-13 godina ležao je na parama i sve je potrošio.I naravno, tad nije nikog poznavao.
Mislim da treba biti human, ali pripaziti prema kome.
 
Dajem prosjacima ali samo nesto sitno i to ako su kulturni :) uglavnom dajem za one humanitarne kampanje za lecenje ili za bolnice i sirotista i tako to...
Dajem naravno i onima koje poznajem kada mi traze i kada ja imam da pomognem.
 
Da,treba biti human, ali ponekad se sama na sebe naljutim zbog toga. Imamo jednog dječačića u rodbini i njegovi su roditelji u teškoj situaciji. Više članova rodbine pomaže im svakodnevno, moji ulete povremeno. Ali, ti ljudi su postali toliko bezobrazni i očekuju od svih da im pomažu zato što je dijete bolesno, a i otac mu ima zdravstvenih problema ( ima neku vrstu leukemije). Kao što vidite, stvarno su u problemima i treba im pomoć svake vrste. E, sad da objasnim zašto smatram da su bezobrazni. Otac se ne odriče alkohola, cigara, lova i ribolova. Zna dnevno popiti i po 20 flaša piva ispred prodavnice ( a ne bi smio ni jednu). Dijetetu mjesečno trebaju dvije kutije lijekova (gajba piva- jedna kutija), a oni kad dobiju penziju kupe jednu i kad mali popije zadnju tabletu, onda mu majka hoda po selu i traži novac.Oni misle da sad cijela rodbina mora gledati u to dijete. Meni je žao malog, stalo mi je do njega i zato im nikad ne uskraćujemo pomoć, ali mislim da griješimo, jer oni su se na to navikli i otac to iskorištava za svoje poroke. A prije nekih 12-13 godina ležao je na parama i sve je potrošio.I naravno, tad nije nikog poznavao.
Mislim da treba biti human, ali pripaziti prema kome.

Sledeći put kupite vi detetu lekove,nešto od hrane ili odeće,šta mu već treba,ali ne dajite keš,a za pivo nek tata prosi po selu!
 
Treba li biti human?
Da li prosjacima dajete novac?
Imate zmiju u novčaniku, tuđi problemi vas ne interesuju (niste ni vi lako stekli to što imate, namučile ste se, pa nek' se i drugi pomuče).
Dajete isključivo humanitarnim organizacijama?
Dajete isklujčivo ljudima do kojih vam je stalo?
:jelka:


Nije da sam Stipsa, mi nekako uvek imamo ´´knap´´ love !
Živimo od jedne Plate koja strašno Varira od 20 000 do 30 000 !
Pa nas totalno ´´poremeti´´ kada trebamo nešto ´´krupno´´ da kupimo npr.:
Zimske jakne deci ili nama, cipele, radni sto za klince...i tako to...

>>> Jedne godine sam sa ćerom išla da im kupim nešto za Novogodišnji paketić opet ´´knap´´ - pošto nemamo Deda Mraza...Sećam se sedela je jedna Bakica na stepenicama kod prolaza u Nušićevoj, ono napolju hlaaadno... Ja se sažalim pa joj dam 200 kinti...Posle mi zafalilo 75 dindži da kupim klincima neki Oskudni poklončić...
Ćera se naljutila što sam Bakici dala kintu, posle 2-3 dana opet smo otišli do radnje i naravno Igračka se prodala - uzeli smo nešto slično... Šta sada, jel ?...

>>> Dva, tri puta su nam dolazili ´´prosjaci´´ na vrata od stana sa svojom Tužnom pričom > da nemaju para i hleba da jedu - ja im ponudih Hleb jer para nismo ni mi imali > Oni neće Hleb ´´ispljuvaše´´ me i odoše...Ja ostadoh na vratima ´´zblanuta´´....

Ćao .............. Hexy................z:poz:
 

Back
Top