Da li je usplavljivanje isplakavanjem opasno za decu ?

tehduduk

Buduća legenda
Poruka
29.570
Kada su pod stresom, decija tela otpuštaju hormon kortizol, koji može oštetiti ili čak uništiti neurone mozga koji je još uvek u razvoju , otkrili su istraživači na Yale univerzitetu i Harvard Medical School . To može dovesti do veće učestalosti ADHD, lošijeg uspeha u školi, i anti-društvenim tendencijama.

Bebe su fiksirane za gotovo stalno držanje, dojenje, i imaju svoje druge potrebe koje se moraju ispunjavati brzo - Narvaez ističe - kako bi se njihov mozak se pravilno razvijao.

Može li nedostatak negovanja objasniti naše "Prozac Nation"? Narvaez ističe da je ona svedok dugorocnih fizičkih posledica, i to iz prve ruke.
Nedostatak negovanja i prevalencija roditelja koji su stavili svoje potrebe ispred decijih, može biti krivo za mentalno i fizičko zdravlje- problema koji upravo muci Sjedinjene Države .

Is Crying it Out Dangerous for Kids?
By Lylah M. Alphonse, Senior Editor, Yahoo! Shine | Parenting – Wed, Dec 14, 2011 5:24 PM EST

Email

Is crying it out hurting your child?

Is crying it out hurting your child?
If the link between parent and child is strong enough that kids can "catch" their parents' stress, it may stand to reason that babies crave the physical connection that comes with a cuddle. It's something that plenty of parents are more than happy to provide during the day but, when it comes to bedtime, the modern emphasis has been on teaching good sleep habits -- and giving mom and dad a break.

Most sleep-deprived parents get to the point where they're willing to try almost anything in order to get a good night's rest. While some decry it as cruel, others have had success with the "cry it out" method -- teaching babies to "self-soothe" by letting their nighttime crying go unanswered.

But is "crying it out" about establishing independence? Or is it just a way of making those early years easier for parents?

In an article published this week in Psychology Today, one researcher says that crying it out could be dangerous for children, leading to a lifetime of harm.

"A crying baby in our ancestral environment would have signaled predators to tasty morsels," writes Darcia Narvaez, an Associate Professor of Psychology and Director of the Collaborative for Ethical Education at the University of Notre Dame. "So our evolved parenting practices alleviated baby distress and precluded crying except in emergencies."

When babies are stressed, their bodies release the hormone cortisol, which can damage or even destroy neurons in their still-developing brains, researchers at Yale University and Harvard Medical School have found. That can lead to a higher incidence of ADHD, poor academic performance, and anti-social tendencies.

Human babies are hardwired for near-constant holding, breastfeeding, and having their other needs met quickly -- the hallmarks of Attachment Parenting, Narvaez points out -- in order for their brains to develop properly. Even Dr. Richard Ferber, whose sleep-training method is commonly called the Cry It Out Method, says that he never intended parents to completely ignore their babies nighttime tears.

"I've always believed that there are many solutions to sleep problems, and that every family and every child is unique," he said in an interview with BabyTalk. "People want one easy solution, but there's no such thing. I never encouraged parents to let their babies cry it out, but one of the many treatment styles I described in my book is gradual extinction, where you delay your response time to your baby's wakings. I went to great pains in the second edition to clarify that that treatment is not appropriate for every sleep issue, of which there are many."

What he does encourage is teaching children to soothe themselves during normal nighttime wakings. But many parents extend his advice to include all bedtime-related crying. That's the type of crying it out sets kids up for stress-related problems, trust issues, anxiety disorders, reduced brain function, and a lack of independence, Narvaez writes. And since the problems are on a genetic level, they can't necessarily be fixed later in life.

"In studies of rats with high or low nurturing mothers, there is a critical period for turning on genes that control anxiety for the rest of life," Narvaez writes. "If in the first 10 days of life you have low nurturing rat mother (the equivalent of the first 6 months of life in a human), the gene never gets turned on and the rat is anxious towards new situations for the rest of its life, unless drugs are administered to alleviate the anxiety."

Could a lack of nurturing explain our "Prozac Nation?" Narvaez points out that she's witnessed the long-term physical effects of it firsthand.

"I was raised in a middle-class family with a depressed mother, harsh father and overall emotionally unsupportive environment -- not unlike others raised in the USA," she writes. "I have only recently realized from extensive reading about the effects of early parenting on body and brain development that I show the signs of undercare -- poor memory (cortisol released during distress harms hippocampus development), irritable bowel and other poor vagal tone issues, and high social anxiety."

The lack of nurturing, and the prevalence of parents who put their own needs in front of their kids', may be to blame for the mental and physical health problems that are plaguing the United States now.

"If we want a strong country and people," she writes, "we've got to pay attention to what children need for optimal development."

da li bi smo i mi postali prozak nacija da imamo samo malo veci standard ???
ili nasa patrijarhalna, porodici okrenuta sredina ipak stavlja decu na prvo mesto ?
amerikancima je na skali stresa na prvom mestu smrt bracnog partnera, dok je nama ipak smrt deteta na neprikosnovenim prvom mestu sa par mesta prazno ....
 
Poslednja izmena:
ja ovo ne razumem...uspavljivanje isplakavanjem? ne kontam sta pustis dete da place dok ne zaspi? kao dok se ne umori od placa?
ja ne znam nijednog roditelja koji tako uspavljuje decu. ja svoju jesam probala da pustim da sama zaspu, ali ako bi plakalo, ne bih ga odmah uzimala, ali ako ne bi prestalo da place za 5 minuta uzela bih ga ja. ne razumem, naravno da neces pustiti dete da ti pomodri od placa...
 
ja ovo ne razumem...uspavljivanje isplakavanjem? ne kontam sta pustis dete da place dok ne zaspi? kao dok se ne umori od placa?
ja ne znam nijednog roditelja koji tako uspavljuje decu. ja svoju jesam probala da pustim da sama zaspu, ali ako bi plakalo, ne bih ga odmah uzimala, ali ako ne bi prestalo da place za 5 minuta uzela bih ga ja. ne razumem, naravno da neces pustiti dete da ti pomodri od placa...

da, ostavis dete u njegovoj sobici kada dodje vreme za spavanje,
pustis ga da place koliko god hoce dok samo ne zaspi,
ne nosas ga, ne ljuskas, ne pevas mu pesmice ....

gde je mnogo ljudi u manjem prostoru- obicno neko uzme dete ... a gde po standardu svako dete ima svoju sobu ....
 
kad sam rodila dete, rodila sam je zato sto sam ja to zelela.
i normalno je da njene potrebe od tada pa do danas meni budu prioritet..
kad je posla u skolu, na testiranju je g-dja psiholog dala sebi slobodu da zakljuci da mi je dete emotivno retrdirano.
kad sam zatrazila objasnjenje - test je radjen bez mog prisustva, cekala sam ispred vrata - rekla je da mi je dete natprosecno inteligentno, ali da joj je izjavila i da povremeno spava sa mnom u krevetu..
- da, spava, pa?
- g-djo to je emotivna retardiranost!

koliko ja vidim emotivno ste retardirani i nesposobni za svoj posao vi.

naravno, crv mi nije dao mira..
prijateljica mi je radila kao direktor druge osnovne skole..
zamolila sam je da odvedem dete na kontrolno testiranje kod nje i da svom psihologu ne prica nista pre nego sto mi dete bude testirano..
IQ nadprosecan, emotivna zrelost odgovarajuca za uzrast u kome je.
kompletan pregled i testiranje - bo.

tad sam usla i objasnila psihologu o cemu se radi..
ne bih volela da sam dobila takav rezultat, a da je ona bila pristrasna..
nije mi tesko bilo da se vratim u skolu u koju sam svoje dete upisala zbog blizine i da kazem psihologu da cu kao roditelj buduceg djaka sumnjati u svaku njenu procenu.

po merilima nekih modernih psihologa, ja sam losa majka jer moje dete kad ima iz nekog svog razloga potrebu da prespava noc u mom krevetu, ja je ne odbijem.
 
kad sam rodila dete, rodila sam je zato sto sam ja to zelela.
i normalno je da njene potrebe od tada pa do danas meni budu prioritet..
kad je posla u skolu, na testiranju je g-dja psiholog dala sebi slobodu da zakljuci da mi je dete emotivno retrdirano.
kad sam zatrazila objasnjenje - test je radjen bez mog prisustva, cekala sam ispred vrata - rekla je da mi je dete natprosecno inteligentno, ali da joj je izjavila i da povremeno spava sa mnom u krevetu..
- da, spava, pa?
- g-djo to je emotivna retardiranost!

koliko ja vidim emotivno ste retardirani i nesposobni za svoj posao vi.

naravno, crv mi nije dao mira..
prijateljica mi je radila kao direktor druge osnovne skole..
zamolila sam je da odvedem dete na kontrolno testiranje kod nje i da svom psihologu ne prica nista pre nego sto mi dete bude testirano..
IQ nadprosecan, emotivna zrelost odgovarajuca za uzrast u kome je.
kompletan pregled i testiranje - bo.

tad sam usla i objasnila psihologu o cemu se radi..
ne bih volela da sam dobila takav rezultat, a da je ona bila pristrasna..
nije mi tesko bilo da se vratim u skolu u koju sam svoje dete upisala zbog blizine i da kazem psihologu da cu kao roditelj buduceg djaka sumnjati u svaku njenu procenu.

po merilima nekih modernih psihologa, ja sam losa majka jer moje dete kad ima iz nekog svog razloga potrebu da prespava noc u mom krevetu, ja je ne odbijem.

nisi ti loša majka, mani psihologe
ne treba pretjerivati da s erazmaze i ono, budu najanjavice

ja se budim prije neko jutro...a muž ustao prije mene, pogledam kad uvukao se moj sinčić i čeka kad ću progledati...odavno nisam imala ljepše jutro

inače sam protiv gore pomenutog usplavljivanja
djete uveče najčešće plače jer je umorno i nervozono
ako ej potrebno umirti ga da bi zaspalo, zašto to ne učiniti...
ja sam uvijek slušala svoj instinkt
i, za sad su super, hvala bogu
 
Naravno da neću pustiti dete da plače dok se ne uspava. Naprotiv, svesna sam da sada, u ovom periodu, a uskoro će tri godine, počinju da se javljaju i strahovi, strah od mraka i ostalo. Ja ili muž, sednemo pored njenog kreveta, stavimo joj ruku na obraz i to je dovoljno da dete oseti sigurnost i da mirno zaspi. Obično jako brzo zaspi, 5 do 10 minuta je potrebno. Kada je bila beba, spuštala sam je samu u krevetac i u početku ostajala neko vreme u sobi, a ubrzo sam izlazila čim je spustim. No, ona je bila takva beba, da nije plakala. Gledala je onim svojim krupnim okicama oko sebe, i na kraju bi sama zaspala. E, kako je rasla, to se menjalo, pa je bilo i ljuljuškanja, pevušenja... da bi sada, kako rekoh, dlan na obrazu bio dovoljna sigurnost da mirno zaspi. Svake noći dolazi u naš krevet, baš mm kaže da nema lepšeg zvuka noću od tupkanja bosih stopala od kreveta, preko malenog hodnika, do našeg kreveta, tup-tup-tup i onda jedno pospano - pomeri mi mesto :heart: "Pomerim" joj mesto, naravno i opet dlan na obraz i zaspi za par minuta. Onda pričekamo još koji minut, da učvrsti san, pa je prenesemo nazad u njen krevet.

A što se tiče prozak-nacije i sličnih teza... nisam ubedjena da je to baš tako. Moderno doba je takvo kakvo jeste tek od nedavno. Recite mi da su žene u 19. veku, da ne spominjem pre, imale vremena da ljuljuškaju i nosaju decu dok ne zaspu. :confused: Ne pričam o višoj klasi, sa poslugom i slično, već o običnom narodu, bilo gde u svetu. Da li su posle celodnevnog rada imale snage da nosaju, ili su stavljale u kolevku i padale komirane od umora u krevet ( slamaricu, golu zemlju, šta god ). Pa jesu li ustajale noću, ljuljale i slično? Ne bih rekla baš. Isto kao što ne bih rekla da su naši preci, radi takvog tretmana kada su bili deca, imali potrebu da se kljukaju prozakom, ili bilo čim drugim, do tada još ne otkrivenim. :confused:
MOderno doba, moderna istraživanja, koja finansira ko zna ko iz ko zna kog razloga... ja im baš i ne verujem naročito... pogotovo ne onim istraživanjima što stižu preko bare.. a tiču se zdravlja nacije.
 
e da....ja sam probala sina da odvojim kad je napunio godinu dana, imao je svoju sobu i ja ga uspavam i stavim u krevetac....i nocu je plakao kad se budio a menis e srce kidalo...nisam dugo idrzala i rekla sam sebi, to ja ne mogu i tako je on sa nama bio do skole....posle sam opet probala odvajanje i uspelo je dok nije sa 9 godina dobio astmu i tada sam ga vratial pored sebe, slusala nocu kako dise....i to se stabilizovalo i opet se vratio bez problema posle par godina u svoj krevet....njemu je to puno znacilo, i sad sa 12 godina ima zelju da prespava samnom....ne vidim tu problem, pa i zivotinje spavaju sa svojim mladuncima, pa i nas pas voli da spava priljubljen uz mene....:).....sta fali iskazivanju bliskosti i ljubavi????
 
..metoda je surova i nikada je ne bih primenila.. :neutral:

..ali ako pogledamo malo shire - kortizol, hormon stresa,
kojeg nashe majke imaju i vishe nego shto je optimalno shto u trudnoci shto posle nje,
prelazi u majchino mleko i utiche na bebe menjajuci im temperament i karakter modifikovanjem razvoja mozga..
http://www.earlyhumandevelopment.com/article/S0378-3782(07)00004-7/abstract
 
Naravno da neću pustiti dete da plače dok se ne uspava. Naprotiv, svesna sam da sada, u ovom periodu, a uskoro će tri godine, počinju da se javljaju i strahovi, strah od mraka i ostalo. Ja ili muž, sednemo pored njenog kreveta, stavimo joj ruku na obraz i to je dovoljno da dete oseti sigurnost i da mirno zaspi. Obično jako brzo zaspi, 5 do 10 minuta je potrebno. Kada je bila beba, spuštala sam je samu u krevetac i u početku ostajala neko vreme u sobi, a ubrzo sam izlazila čim je spustim. No, ona je bila takva beba, da nije plakala. Gledala je onim svojim krupnim okicama oko sebe, i na kraju bi sama zaspala. E, kako je rasla, to se menjalo, pa je bilo i ljuljuškanja, pevušenja... da bi sada, kako rekoh, dlan na obrazu bio dovoljna sigurnost da mirno zaspi. Svake noći dolazi u naš krevet, baš mm kaže da nema lepšeg zvuka noću od tupkanja bosih stopala od kreveta, preko malenog hodnika, do našeg kreveta, tup-tup-tup i onda jedno pospano - pomeri mi mesto :heart: "Pomerim" joj mesto, naravno i opet dlan na obraz i zaspi za par minuta. Onda pričekamo još koji minut, da učvrsti san, pa je prenesemo nazad u njen krevet.

A što se tiče prozak-nacije i sličnih teza... nisam ubedjena da je to baš tako. Moderno doba je takvo kakvo jeste tek od nedavno. Recite mi da su žene u 19. veku, da ne spominjem pre, imale vremena da ljuljuškaju i nosaju decu dok ne zaspu. :confused: Ne pričam o višoj klasi, sa poslugom i slično, već o običnom narodu, bilo gde u svetu. Da li su posle celodnevnog rada imale snage da nosaju, ili su stavljale u kolevku i padale komirane od umora u krevet ( slamaricu, golu zemlju, šta god ). Pa jesu li ustajale noću, ljuljale i slično? Ne bih rekla baš. Isto kao što ne bih rekla da su naši preci, radi takvog tretmana kada su bili deca, imali potrebu da se kljukaju prozakom, ili bilo čim drugim, do tada još ne otkrivenim. :confused:
MOderno doba, moderna istraživanja, koja finansira ko zna ko iz ko zna kog razloga... ja im baš i ne verujem naročito... pogotovo ne onim istraživanjima što stižu preko bare.. a tiču se zdravlja nacije.

..ata, decu su, narochito ti iz nizih staleza tj oni koji se nisu odvojili od prirode
i zamenili roditeljstvo dojiljama, dadiljama i ostalim,
nosili sa sobom, uvek i svuda, pa i na njivu, u ovim "novim" i "modernim"
slingovima, hug-bug-ovima i ostalim maramama.. :)
 
..ata, decu su, narochito ti iz nizih staleza tj oni koji se nisu odvojili od prirode
i zamenili roditeljstvo dojiljama, dadiljama i ostalim,
nosili sa sobom, uvek i svuda, pa i na njivu, u ovim "novim" i "modernim"
slingovima, hug-bug-ovima i ostalim maramama.. :)

Da, ima toga i danas po Indiji i Africi. Znam na šta misliš. Ne umanjujem ja uticaj kortizola na organizam, pogotovo na dečiji, ali... ne mogu ni ozbiljno da prihvatim istraživanje koje kaže da ljudi piju prozak, ili bilo koji antidepresiv, jer su kao bebe ostavaljani da plaču. :confused: I to istraživanje stiže u ovom istorijskom i ekonomskom trenutku, kada je potrebno samo hop-hop reči, pogotovo u Americi, i za to vreme si ostao bez igde ičega. :confused: Koliko kortizola kulja našim organizmima iz dana u dan? Koliko je stresa, koliko brige, koliko strepnje, nerviranja... a Ameri piju prozak jer su plakali kao bebe. :roll: Ma, nije nego
 
ja ovo ne razumem...uspavljivanje isplakavanjem? ne kontam sta pustis dete da place dok ne zaspi? kao dok se ne umori od placa?
ja ne znam nijednog roditelja koji tako uspavljuje decu. ja svoju jesam probala da pustim da sama zaspu, ali ako bi plakalo, ne bih ga odmah uzimala, ali ako ne bi prestalo da place za 5 minuta uzela bih ga ja. ne razumem, naravno da neces pustiti dete da ti pomodri od placa...
Ја знам, чак сам био у честим посетама породицама које су тако "успављивале" бебе...
Седимо у дневној соби, беба завија од плача у креветцу, пошто нисмо били информисани питали смо, то је био њихов начин.
То време плакања се временом скраћивало и та деца су сасвим нормална..ништа им не фали.
И верујте, то што су их пуштали, не капирам логику, када су их са друге стране толико везали да су сва одреда необично несамостална за свој узраст, а сад су поодрасла..Не капирам.
 
Ја знам, чак сам био у честим посетама породицама које су тако "успављивале" бебе...
Седимо у дневној соби, беба завија од плача у креветцу, пошто нисмо били информисани питали смо, то је био њихов начин.
То време плакања се временом скраћивало и та деца су сасвим нормална..ништа им не фали.
И верујте, то што су их пуштали, не капирам логику, када су их са друге стране толико везали да су сва одреда необично несамостална за свој узраст, а сад су поодрасла..Не капирам.

..pa kao posledica produzenog izlaganja kortizolu navodi se anksiozni i plashljivi karakter..
..ako dete za svashta zivo okleva i premishlja se i brine i panichi,
vremenom pochnesh da radish sve to umesto njega..chisto praktichnosti radi, jel..
..i eto nesamostalnosti..
 
..pa kao posledica produzenog izlaganja kortizolu navodi se anksiozni i plashljivi karakter..
..ako dete za svashta zivo okleva i premishlja se i brine i panichi,
vremenom pochnesh da radish sve to umesto njega..chisto praktichnosti radi, jel..
..i eto nesamostalnosti..

Онда су такви родитељи недоследни.
Лако је затворити дете у собу, пустити га да плаче, већ кад проходају морају да јуре за њима и таква деца запосле родитеље дупло више за сву ону небригу док су били у колевци :lol:
 
Онда су такви родитељи недоследни.
Лако је затворити дете у собу, пустити га да плаче, већ кад проходају морају да јуре за њима и таква деца запосле родитеље дупло више за сву ону небригу док су били у колевци :lol:

..jes vala..loshe detetu, loshe njima, skupo placenih par meseci nocnog mira..
 
e meni je to cist idiotizam
roditelji se zeznu i naviknu bebu na ljuljuskanje i kad dete napuni 8 meseci,oni odjednom skapiraju da im uspavljivanje oduzima vreme i energiju jer beba nece da zaspi za dva minuta kao kad je bila malecka i onda pustaju dete da place dok na kraju ne zaspi ...i tako dok ne navikne da se uspavljuje samo...:roll:

dok je imala grceve i ostale problemcice sa stomakom, Irina je trazila stalno da je ljuljamo uvece i nije htela da spava...ali cim su ti stomacni problemi prosli, krenula sam da je ucim da zaspi uvece bez moje pomoci...ali postepeno
ni u jednom trenutku je nisam ostavljala da se dere i da place vec sam je odmah smirivala
i bez problema je dete naucilo da se samo uspavljuje...tj. uz flasicu...a kasnije kada je flasica vise nije uspavljivala,sama bi zaspala ...eventualno bih morala malo da je pomazim da zna da sam blizu
sada se igra u krevecu i zaspi ubrzo


doduse kada sam krenula da je ucim imala je dva meseca...sto je dete starije treba mu vise vremena da p[rihvati promene i promeni navike
i ne razumem roditelje koji pustaju decu da se isplacu
gledam na netu kako nauciti bebu da zaspi...prvi put da place valjda 2 minuta pa drugi put ne znam koliko minuta...negde cak procitah da puste dete da place cak 9 minuta dok ne udju da ga smire
ma daj...debili
 
A što se tiče prozak-nacije i sličnih teza... nisam ubedjena da je to baš tako. Moderno doba je takvo kakvo jeste tek od nedavno. Recite mi da su žene u 19. veku, da ne spominjem pre, imale vremena da ljuljuškaju i nosaju decu dok ne zaspu. :confused: Ne pričam o višoj klasi, sa poslugom i slično, već o običnom narodu, bilo gde u svetu. Da li su posle celodnevnog rada imale snage da nosaju, ili su stavljale u kolevku i padale komirane od umora u krevet ( slamaricu, golu zemlju, šta god ). Pa jesu li ustajale noću, ljuljale i slično? Ne bih rekla baš. Isto kao što ne bih rekla da su naši preci, radi takvog tretmana kada su bili deca, imali potrebu da se kljukaju prozakom, ili bilo čim drugim, do tada još ne otkrivenim. :confused:
MOderno doba, moderna istraživanja, koja finansira ko zna ko iz ko zna kog razloga... ja im baš i ne verujem naročito... pogotovo ne onim istraživanjima što stižu preko bare.. a tiču se zdravlja nacije.

u patrijarhalnoj, konzervativnoj porodici je obicno vise generacija pod jednim krovom ...
a ranije je uvek bilo- pa sumnjam da bi babe, ili neki drugi clan domacinstva, pustio bebu da place i budi ostatak porodice koja ranim jutrom treba hitati na tezak rad ... ili bez teskog rada- vise generacija pod istim krovom je sigurno uticalo na razvoj dece

i ja sam skepticna modernim istrazivanjima posto su kontradiktorna ...
ali kako spomenuse prozak, koji daju deci, moradoh otvoriti temu :)
 
u patrijarhalnoj, konzervativnoj porodici je obicno vise generacija pod jednim krovom ...
a ranije je uvek bilo- pa sumnjam da bi babe, ili neki drugi clan domacinstva, pustio bebu da place i budi ostatak porodice koja ranim jutrom treba hitati na tezak rad ... ili bez teskog rada- vise generacija pod istim krovom je sigurno uticalo na razvoj dece

i ja sam skepticna modernim istrazivanjima posto su kontradiktorna ...
ali kako spomenuse prozak, koji daju deci, moradoh otvoriti temu :)

Ok ima logike u ovom što pričaš, naravno, kao i u onome što je rekla November. Nije, na kraju krajeva, ni bitno, svakako da je bilo i ovoga i onoga, kao i danas. Meni je samo bilo malo nelogično i napucano to istraživanje i i dalje mi je teško da progutam baš u potpunosti.

Elem, da me neko ne shvati pogrešno, rekla sam već, ali i ponoviću - protiv sam toga da se bebe i mala deca ostavljaju da plaču. Jedno je kada sam, npr. bila sama sa maleckom, pa moram u wc da odem, tada sam je morala spustiti u krevetac, pa šta da radim, jel. Ali svesno ostavljati dete da plače, iz nekih navodno pedagoških razloga, nikako!
Eto, i da zanemarimo te hormone stresa i njihov nesumnjiv uticaj na organizam. Zamislite samo - beba je u maminom stomaku zaštićena, na konstantnoj temperaturi, u konstantnoj sredini, uvek sita, uvek oseća mamino srce, čuje glasove, mamin, tatin, i sve iz okoline, sluša pesmice, sluša tepanja... odjednom, biva istisnuta u spoljni svet, na drugu temperaturu, biva odvojena od maminog tela, od kucanja maminog srca, sama diše, oseća bol... samo po sebi, koliko god to nama bio srećan dogadjaj, to je bebi surov i šokantan dogadjaj! Normalno je i prirodno da oseća želju i potrebu za maminim dodirom, za maminim glasom, za toplinom maminog tela dok je u naručju... pa se ta potreba širi i na tatu, bake, deke... prirodna stvar. I kako raste, veza se učvršćuje. Dodiri, poljupci, maženje, nošenje, tepanje, pevušenje... i sve ostalo čini da se beba oseća sigurno, zaštićeno, kasnije i voljeno... I kako je samo surovo ostaviti tako malo biće, u potpunosti zavisno od odraslih, da plače :sad2: Instinktivno se sigurno oseća nesigurno, napušteno, nevoljeno... :sad2: Plus kada se doda uticaj tog kortizola, pa kako da takva deca ne postanu nesigurna? :sad2:
Uvek sam govorila, dete raste od hrane i sunca, ali samo 50%, ostalih, najbitnijih 50% čini ljubav!!! :heart:
 
Nikad ni jedno moje dete nije plakalo duze od onog potrebnog vremena da ga nahranim i presvucem, osim naravno kad su bivali ponekad prehladjeni, ali znam da je moja baka rado pustala unucice koje je cuvala da u "behutu" zaspe, ali samo zensku, kao muskarci ne smeju plakati, imat ce bruh a devojcicama se to preporucuje, sire pluca. :)

ovo jos nisam cula :confused:
 
Ja sam bas slaba na decji plac, i nema sanse da ostavim ni nepoznato dete da place, kao sto nisam ni moju decu.
Cerka nije uopste plakala, s njom je sve funkcionisalo kao po navijenom satu. Nikakvih problema, bilo je neopisivo uzivanje i zadovoljstvo imati je tako slatku i veselu u kuci.
Ostavim je u krevetac i sama zaspi, sve nesto gugajuci.
Sin nije plakao, sve do momenta kad se njemu cefne da arlauce: kad treba da se obuce posle kupanja, ili kad je zeleo nesto sestrino, a ona mu s pravom - ne daje. :lol:
Onako okupan i namirisan, moram da priznam, bio je mnogo sladak dok place. :lol: Nikad nisam prekidala oblacenje zbog njegovog plakanja, ali kad zavrsim, odmah smo bili ko mama majmun i njena beba, zagrljeni. On nije zelo sam da zaspi, uvek je neko pored njega sedeo dok se lepo ne uspava. I on je, za razliku od cerke stalno dolazio u nas krevet, tata je ponekad morao u drugu sobu. :lol:
Znao je da odrema 2 - 3 sata, a onda se probudi oran za zurkanje, tacno u ponoc. :lol: Naravno, bude zurkanja, ali on nije zeleo da ode na spavanje bez kupanja!!! Pa se po drugi put (iste veceri) i okupa, otplace zbog oblacenja,...izgrlimo se, izgnjavim ga i ode da spava, do 10 ujutru. :lol:
Nema logike ostavljati svoje dete da place...pa valjda ih rodimo da ih volimo, usrecimo i radujemo im se...:heart:
 
kad sam ja bila beba nana i deda su imali macku koja je kad ja zaplacem (kazu bila sam glasnija od sirene i budila sve u krugu od 1 km) trcala u krug od jednog do drugog kao da im je govorila - pozurite samo da ucuti poludecu... ta cica maca je stalno pokusavala da spava kod mene u kolevci i jednom su je pustili...smestila se kod mojih nogu i u neko doba noci krene da budi sve po kuci, samarala ih je sapicama da se probude...nije im bilo jasno sta joj je a ona je predosetila da cu da pocnem da vristim pa da ih upozori na vreme...od tada vise nisam vristala jer sam klopu dobijala pre nego pocnem da vristim a cicos macosu je bilo dozvoljeno da spava pored mene u kolevci...posle mi je mama pricala da su me uspavljivali noseci me po celu noc na smenu i svaki put kad pomisle da sam zaspala i pokusaju da me stave u krevet ja pocnem da vristim...svasta su pokusali, npr. kupali me po 5X nocu, kao da me izmore pa da zaspem ali nista nije upalilo dok im kuma, koja je psiholog, nije rekla da me stave u krevet i puste da placem dok zaspem...i tako, prvu noc sam plakala ceo sat, svaku sledecu malo krace a posle nedelju dana vise nije bilo plakanja... ja mislim da su oni mene maltretirali i da ja danas zbog toga trpim posledice a oni kazu da pojma nemam :(

od cicos macosa sam naucila i da lovim komarce i muve u letu:heart:
 
Poslednja izmena:
Ja nisam slaba na dečiji plač nego me iritira. I onda mi je lakše i oko da izvadim i da mu dam, samo da ne slušam tu dreku.

:rumenko: isto.. a ovaj moj je bas znao da se dernja.. zao mi je samo kada ga nesto boli , ali kada se dere iz besa onda mi nije zao..
ali taj metod uspavljivanja nismo koristili, prvo zbog grceva, posle jer je toliko vriskao kada bi ga spustili i to se ponavljalo svaki put u nedogled.. a nije bas da smo skakali na svaki kmek..jednostavno je shvatio da cemo kad tad da ga uzmemo. Sa 8 meseci je okrnjio zub na krevetcu iz protesta sto je ostao sam u sobi.. A da to je bio savet pedijatra :) Jedini koji mi se nije svideo...
I dan danas ja moram da legnem sa njim da ga uspavam nocu..pored price, pesmica .. ne place vise ali hoce da smugne iz kreveta :D
 

Back
Top