Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Naravno, ne mogu da utičem. Mislim da je prirodno da se rastužimo kada čujemo da nam je neko blizak bolestan.
Ne razmišljam non stop o mom malom bratancu koji ima redak sindrom+cerebralnu paralizu+epilepsiju. Isto važi i kada je moja drugarica u pitanju.
Kada pomislim na njih osećam se tužno. Ali, razmišljam i o drugim bliskim ljudima koji su uspešni i srećni.
Da bismo ostali psihički, relativno zdravi, moramo da nađemo balans između tuge i sreće. Ni tuga ni sreća ne traju dugo..zavisi, kod nekih tuga traje duže..ali ne bi trebalo..
Trudim se da budem normalno raspoložena i uspevam u tome. Nemam bipolarni poremećaj pa da menjam raspoloženje tokom dana ili tokom jedne nedelje.
Nisam 100 posto srećna ni 100 posto nesrećna. Trudim se da tako ostane.
Bracni par - zlatna svadba. Pita zena muza: Nikad te nisam pitala, uvek kad secem svez hleb tebi dam okrajak, racunajuci da ti to tako volis. A ja bas volim svez okrajak hleba, jel mogu da uzmem ovaj put bas bi mi prijalo.
A on njoj kaze, ja zapravo ne volim okrajak, ali posto si mi ga uvek davala, ja sam smatrao da je to tebi na neki nacin bitno, jer si mozda tako navikla.
Bracni par - zlatna svadba. Pita zena muza: Nikad te nisam pitala, uvek kad secem svez hleb tebi dam okrajak, racunajuci da ti to tako volis. A ja bas volim svez okrajak hleba, jel mogu da uzmem ovaj put bas bi mi prijalo.
A on njoj kaze, ja zapravo ne volim okrajak, ali posto si mi ga uvek davala, ja sam smatrao da je to tebi na neki nacin bitno, jer si mozda tako navikla.